Fri03292024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back KULTURA KULTURNA BAŠTINA Tavankut – selo u kojem se Slama piše velikim slovom

Tavankut – selo u kojem se Slama piše velikim slovom

  • PDF

Umetnost je oblik života. Mali događaji nas mogu uvesti u svet avanture, svet umetnosti. To može biti i sunčev zrak, kap kiše ili šum vetra u krošnjama drveća. Na Severu Bačke, postoji jedno malo selo 17 kilometara udaljenom od Subotice,  u kojem živi skupina Bunjevaca, Tavankut, u kojem se umetnost otkriva u Slami.

I dok se svuda u svetu Slama baca, vredne bunjevačke žene su joj dale status umetnosti, oblik i formu, stvarajući od nje, lipljenjem, pletenjem, slaganjem čudesne slike iz njihovih života. I dok im gajenje jabuka obezbeđuje materijalnu egzistenciju, izrada slika od Slame je Tavankućane proslavila diljem svita.
Grupu znatiženjnika, u okviru projekta Bogatstvo različitosti, u organizaciji TA Magelan, sačekali su župnik Franjo Ivanković, deca iz Osnovne škule „Matija Gubec“ i njihova direktorka Stanislava Stantić Prćić, istoričar umetnosti Ljubica Vuković-Dulić i vođa folklorne sekcije Ivica Dulić, mladi risari i risaruše, i domaćin i glavni upućivač u sve lepote i nepoznanice Tavankuta, njegovih žitelja i aktivnosti Ladislav Suknović, predsednik Hrvatskog kulturno – prosvetnog društva “Matija Gubec”, a svi odeveni u bunjevačku narodnu nošnju. Priče o Tavankutu, koje su nam naši domaćini pripovidali ispreplitane su i uvizane, složena u slike od riči, nalik onima od Slame.
-Bunjevačke žene su uvek bile lipo doterane, lipo su se nosile i imale svo bogatstvo, moram kazati da niti mi muškarci nismo zaostajali u tom nekom modnom detaljisanju i prikazivanju. Muškarci su odeveni u tradicionalni prsluk, izrađen od lionske svile, kao i naše žene što si šile haljine od istog materijala, a broj pucadi je različit. Kaže se da su muškarci nosili onoliki broj pucadi koliko su jutara zemlje imali. E pa sad drage dame, ukoliko ima neka koja je zainteresovana katastar prikazat neću, ali ću pucad dozvoliti da pribrojite.  
Tako su nas dočekali, a priča za pričom se nizala dalje.
-Ono što je zanimljivo, a što baš ne sme da se kaže tako glasno u Subotici, ali to svi znaju,  da je Subotica predgrađe Tavankuta, i ne bez razlog. Mi kažemo da se Subotica nalazi pored Tavankuta. Čitava priča i pisani dokumenti govore upravo u prilog tome da je Tavankut nastao prije Subotice, i da Subotica datira od kasnijih vremena. HKPD „Matija Gubec“ poseduje jedan zanimljiv video zapis, u kojem jedan naš lokalni baćo kaže: „Subotica je nastala tako što je jedan tavankutski baćo došao na teritoriju Subotice, zabo ašov i rekao: E, ovde može biti Subotica!“ I tako je Subotica nastala. Velika je činjenica i pokazatelj da Subotica bez svojih ruralnih delova nije postojala, i broj Tavankućana, a i ostalih žitelja okolinih sela, bio je priličan. Bila je varijanta da su ljudi liti bili na salašima, a da su zimi boravili u gradu i tamo imali svoje kuće, i njih zovemo „polutanima“.
-Risar i risaruša su bili žetelački par, koji su za vrime Dužijance, žetvene svečanosti karakteristične za hrvatsku zajednicu, imali značajnu ulogu. Na kraju žetve birao se najvridniji par, koji je najviše žita pokosio, zvali su se bandaš i bandašica. Osim njih, postojali su i prateći parovi, koji su bili možda malo manje vridni, i oni su se zvali risari i risaruše. To je kao na izboru za mis, imate lipu i neku manje lipu, ali morate samo jednu izabrati za najlipšu.
-Tehnika izrada slika od Slame nastala je iz pučkog stvaralaštva kada su žene čuvale guske na strništima i plele, od ostataka posle vršidbe, male predmete. Nakon vršidbe, kosidbe žita na njivi, odnosno na strnjištu ostaju stabiljke, pošto je klasije odsečeno. Onda se odstranjuje korenje i ostaje stabiljka žita, očisti se od lišća i potopi se u vodu. Onda se Slama reže od žilica, pa se u vodu potopi i stoji u vodi dok se ne omekša. Onda se cepaju slamke i razdvajaju se. Posle toga se unutrašnjost čisti od „mesa“, i od toga nastaju trakice. Onda se trakice režu i oblikuju rukama, pristima i zato je muškarcima teško da se ovim bave jer nemaju tako spretne prste.
-Mi muškarci, uz sve dužno poštovanje mog plemenitog roda, nemamo tu vrstu ispoljavanja koju imaju žene. Postoji izuzetak. U našem dugogodišnjem radu imali smo tri slamara. Jedan  je bio Antun Ivković, i to smo doznali prije par godina, kada je Muzej Vojvodine tražio od naših Slamarki da rekonstruišu neke predmete od Slame, među kojima se nalazio i rad spomenutog autora iz 1936.godine.
-Ono na što smo mi Tavankućani posebno ponosni, jeste autentičnost sa više aspekata, jesu slike nastale od materijala koji se nalazi ovde, od materijala kojeg sami obrađujemo. Prikazuju se motivi karakteristični za ovo podneblje, kao što su plodovi, životinje, narodne nošnje, arhitektura, a  u novije vreme mlade Slamarke unose i neke novine za koje se one zanimaju, i neke urbanije teme, i malo se dešava taj otklon od tradicije. Godine 1961. akademski slikari iz Subotice, pripoznali su značaj naivne umetnosti, koja je postojala u Tavankutu i osnovali su „Grupu šestorice“. Članovi te grupe su na stručan način počeli razmatrati rad naivnih slikarica, i na neki način pokušali im pomoći da taj svoj rad i unaprede. Te godine je počela i likovna kolonija. U početku je postojalo samo i isključivo naivno crtanje, a pošto su naše žene bile vrlo aktivne u pletivu od Slame, to je nešto doista specifično, onda su oni sa njima uspostavili tu vrstu saradnje, pa su počeli da im na neki način sugerišu šta bi mogle od tog uraditi. Te 1962. godine nastaje je prva slika od slame, „Rit“ Ane Milodanović, koja se danas nalazi u Župnom dvoru. Godine 1986. se ta likovna kolonija institucionalizuje, i dobija naziv Prva likovna kolonija slika od Slame Tavankut, i od tada počinje jedan organizovan pristup izrade slika u tehnici od Slame. Ove  godine je nastala i Galerija u selu koja prati rad kolonije, i to je ono, što pored jabuke, karakteriše, i po čemu je Tavankut poznat. Osim po jabukama, Tavankut je poznat i po negovanju duhovne kulture.
-U Tavankut su mnogi dolazili istraživati Slamarstvo i sve što je vizano uz Slamu, dakle vezano za pečenje kruva, pravljenje kolača, za sijanje žita, žetvu... Kustos Muzeja Slame u Londonu, je 2001. godine bila u Tavankutu, i kazala je, da po svom putovanju koje je imala po cilom svitu ovako šta nije videla, i da je ovo doista jedna jedinstvena izrada slika i predmeta od Slame nastala pletenjem, lipljenjem itd.  Postoji nešto slično, što je počelo da se radi u Mađarskoj, ali ni približno ovom etnološkom pristupu, jer oni rade nešto što se tiče bojenja, paljenja slame i slično. Na slikama od Slame iz Tavankuta možete videti različite nijanse, ali se ne radi o bojenju, nego o odabiru različitih vrsta pšenice.
-Poznata je i priča o tijari, koju su Tavakućanke poklonile Papi Pavlu VI, kada su išle na hodočašće. Ali, kada je reditelj Branko Ištvančić, za potrebe svog sedamdesetpetominutnog dokumentarnog filma, „Od zrna do slike“, želeo da dokumentuje i snimi tu tijaru, u Muzeju u Vatikanu, nisu uopštre mogli da nađu tavankutsku krunu. To je bilo veliko razočaranje i nepotvrde onoga što su naše Slamarke radile. Međutim, dugim istraživanjem se došlo do saznanja da je pogreškom, tijara od Slame otišla u dio muzeja u kojem su se nalazili predmeti iz Azije, i onda su ispravili tu pogrešku i ona je vraćena onamo gde pripada.
U Tavankutu možete lipo pivati „Hej salaši na Severu Bačke, u vama su pisme bunjevačke“, kao što to radi Zvonko Bogdan, a u tome će vam pomoći HKPD „Matija Gubec“, osnovano davne 1946. godine, koji kontinuirano neguje bunjevačku igru i pismu. U Tavankutu možete naučiti šta je to đuga, dolaf, lubura, dubak, drvenac, prešljica, kuružnja, da naučite da roljate (peglate) na starinski način sa decom iz škule. Možete posetiti Galeriju u kojoj se čuvaju radovi od Slame nastali u koloniji. Možete se okušati u izradi slika u tehnici Slame. Probati krafne i fanake, domaću višnjevaču i zamedljanu rakiju na nekom od salaša koji okružuju Tavankut. Da budete dio „Festivala voća“. Svašta možete raditi, videti i naučiti u Tavankutu, i bićete toplo i lipo dočekani.

Više slika iz Tavankuta možete videti  o v d e.


 

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com