Thu03282024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back HRANA I PIĆE HRANA Dr Dragan Tešanović: Naša jela su poput lepe devojke zatvorene u sobi

Dr Dragan Tešanović: Naša jela su poput lepe devojke zatvorene u sobi

  • PDF

Od 22-24. marta u Beogradu se održava Prva beogradska internacionalna konferencija o turizmu, gde će biti govora o značaju autentične hrane u razvoju kulinarskog turizma. U maju će se, pak, o hrani govoriti sa stručnog aspekta bar na tri velika međunarodna skupa - Poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu, Opatiji, gde će se održati konferencija koja se bavi novim trendovima u turizmu i ugostiteljstvu, te krajem meseca, opet u Novom Sadu, gde se održava centralnoevropska konferencija, odnosno Kongres hrane.

Na ovu temu razgovarali smo sa profesorom dr Draganom Tešanovićem, vanrednim predavačem na Departmanu za geografiju, turizam i hotelijerstvo Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu, s obzirom da je sa ekipom saradnika radio više istraživanja, između ostalih i o jelima u ugostiteljstvu Srema, oblasti od davnina čuvene po dobroj hrani.
-Mi stalno pričamo o hrani, da li je naša hrana kvalitetna ili nije. To su, uglavnom, prazne priče, jer to ničim ne dokazujemo. Navešću primer, tipičan za naše prostore. Imate jedan restoran koji radi odlično sve dotle dokle kuvar, koji je odličan, radi. Onog momenta kada taj kuvar ode, nema dobre hrane. Šta to znači? Kada bi tako McDonalds radio, onda ni jedan ne bi radio kada im ode kuvar. Pa kako je moguće da tamo, ne jedan nego svi restorani, mogu da rade bez jednog kuvara ili šefa kuhinje? Zašto? Zato što postoji standard, tačna procedura kako se radi. Stalan kvalitet podrazumeva definisan standard. Mi nememo dokaza da je to što imamo dobro i kvalitetno. Mi samo pričamo da je to tako – izjavio je dr Tešanović i nastavio:

-Uzmimo primer Slovenije. Njima je gastronomski turizam bio nacionalni projekat, u kojem su učestvovali tehnolozi, enolozi, razni profili stručnjaka. Oni su istražili svako selo da bi utvrdili koja su to stara, tradicionalna jela i potom odabrali desetak jela, koja su zaštitili u EU. Da li je to moguće uraditi u Sremu? Zašto da ne? Mi čak i ono što imamo u Sremu zaštićeno, dakle zaštićen sremski proizvod, nemamo u jelovniku koji je isto što i etiketa. Ništa bolja situacija nije ni u Vojvodini. Istražujući strukturu slanih predjela u jednom našem elitnom hotelu, kao temu diplomskog rada, videli smo da nema ni jednog hladnog predjela u jelovniku, osim vojvođanske zakuske.

Često govorimo da su naša vina u rangu evropskih, što verovatno i jesu, ali, u strukturi vina u elitnim hotelima dominiraju strana vina, crnogorska, makedonska, italijanska. Domaća se pojavljuju tek ponegde. Gde je problem? Problem je, pre svega, u edukaciji osoblja. Zato moramo da uradimo makar male pomake da se nešto na tom planu popravi.

-Mi smo, recimo, napisali nekoliko radova na temu kruzera, na kojima naši student imaju uobičajenu praksu. Zanimalo nas je šta se tamo troši, da bi odavde mogli prodavali naše proizvode. Komentarisali smo koliko samo vrsta bifteka ima? Pa i mi imamo bifetek, ali ga ne umemo upakovati. Osim toga, strani turisti lako procene gde je kvalitetna hrana, pod kontrolom, pa se tako dešava da radije idu na ručak u restoran staračkog doma “Oaza” u Novom Sadu, nego u neke elitne restorane.
Edukacija, osposobljavanje, međusobna uvezanost je nešto što na čemu se mora raditi. Ja znam subjekte koji i u ovoj krizi rade dobro. Nema ih doduše mogo, ali ih ima. Predajem takođe i u Beogradu, koji je milionsko tržište I tamo bih voleo da vidim sremsku kobasicu, kulen. Ali toga nema. Zašto? Ne znam. Ako odete u Zimbabve, ješćete skakavce zato što svi tamo jedu skakavce, ako ništa, iz znatiželje. Gost, kada dođe kod nas, hoće da ponose autentičan miris i ukus sredine koju je posetio, a mi toga nemamo ili je to toliko skromno da nije vredno pomena. I nikada se na tom planu nisu pravili ogromni pomaci. Jednostavno, mi nemamo dokaza da je naša hrana dobra, a dobra je, ne samo zato što smo retko industijski naseljena zemlja i nemamo mnogo zagađivača, već i što imamo veliki broj broj sunčanih dana koji daju ukus i slast našem voću i povrću. Zato ta priča o našoj hrani podseća na devojku u zatvorenoj sobi, lepa je ali je niko ne vidi – naglasio je prof. dr Dragan Tešanović.

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com