Thu03282024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back KULTURA KULTURNA BAŠTINA Legenda o plemićkoj porodici Krai

Legenda o plemićkoj porodici Krai

  • PDF

Bačka Topola je danas centar istoimene opštine u kojoj živi nešto manje od 40.000 žitelja u 23 naselja. Razvoj Bačke Topole, započet je na samom prelazu iz XVIII u XIX vek, kada je plemićka porodica Krai, jedna od najuglednijih porodica u to vreme u Habzburškoj carevini, naselila ovaj prostor.

Car Franc II i potonji austijski car Franc I (1792-1835) je 1800. godine baronu namačke nacionalnosti Palu Kraiju (Kray, imao titulu maršala), „poklonio“ pustaru Topolu sa Emušićem, za koju je baronska porodica morala da izdvoji 186.176f (forinti).
Ispričano je dosta legendi o njihovm životu. Četiri generacije muških potomaka Krai živelo je i gradilo ovo imanje. Bili su nadaleko čuveni odgajivači plemenitih konja, golubova i hrtova, posedovali skupocenu zbirku trofejnog oružja, bili strastveni lovci. Uz to Pal Krai je bio veliki gastronom i sa svojih putovnja ili ratnih pohoda po celoj Evropi, donosio je recepte.
Baron Pal Krai je 1802. godine tik uz katoličku crkvu, započeo gradnju Kaštela. Godine 1805. završeno je velelepno zdanje, prva spratna građevina u tom kraju. Nažalost, Pal Krai je umro 1804. godine ne videvši Kaštel dovršen. Nasledio ga je sin jedinac Ferenc, koji je dovršio Kaštel. Novi vlastelin živeo je na imanju koje je obuhvatalo: 304 sesije, kmetovi su obrađivali 11.843 jutara oranica, 7.205 jutara livada, 4.819 jutara pašnjaka i 296 jutara vinograda. Pustara Emušić imala je 300 jutara oranice, a ostalo livade. Na imanju porodice Krai radilo je 157 kmetova sa sesijama, 287 sa pola sesije, 181 želir, 11 manufakturnih zanatlija, 9 ljudi sa drugim zanimanjima, pa biroši, čobani, čikoši i mlinari. Preko puta Kaštela na kraju nekadašnjeg parka nalazile su se privredne zgrade, upravna zgrada, olajnica (uljara), suvača, velika i mala štala za krave, sedlarnica, kolnica, magacin, podrumi za vino i mleko. Za ključara, kovača, blagajnika, baštovana, kantora, upravnika i za pecaru, kupljene su kuće. Kovaču je izgrađena kovačnica i štala kao i za lekara Franca Štrasera. Na emušičkom imanju stan je imao nastojnik imanja. Kolar i kovač uz stan su imali i radionice. Za vlastelina bio je podignut manjež sa prozorima, stubovima i šindranim krovom. Tu se nalazila i ograđena ciglana sa dvorištem popločanim ciglama, ždrebarnica, muzarnica, štale za krave i ovce, ledenica, bašta sa staklenikom itd., što govori o modernom gazdovanju.
Struktura kultura koje su gajene na imanju išla je u korist pšenice, kosišta, bašte sa povrćem, kudelje, kukuruza i vinograda.
Kmet je imao obavezu po jednoj sesiji (16,23 ha) da daje 104 ručna i 52 zaprežna kuluka godišnje, ali Kraijevi ovo nikada nisu u potpunosti iskoristili. Na više od 30.000 kulučkih dana iskorišćeno je tek 5.000, ostalo su kmetovi otkupili po ceni od 10kr (krajcare), što je vlastelinima donelo 6.845f. Ubirali su i od troškova kuhinjskih davanja, cenzus za kmetovsku kuću od 1f, kao i 10f za korišćenje suvače. Vlastelinstvo je na pola godine imao prihod od krčme 2.000f, od pecare 800f, a za pašnjak u Emušiću u arendi 7.172f.
Početkom 1805. godine Franc Krai se obratio molbom kralju Ugarske (Franc I), tražeći da Topolu podigne na nivo vašarišta. Kralj je, nakon što mu je plaćena odgovarajuća suma, 7. januara 1806. godine Topolu podigao na traženi rang dozvolivši tri godišnja vašara. Vašari su i gradu i vlastelinu donosio korist, ali je Franc Krai nije doživeo jer je 25. aprila 1805. godine bio žrtva nesreće. Naime, jednom prilikom išavši u lov, nezgodno je držao pušku, koja je opalila i smrtno ga ranila. Iza sebe je ostavio maloletnog sina, pa je njegova udovica neko vreme upravljala imanjem.
Od 1829. godine posedom upravlja baron Janoš Nepomuk Krai sa suprugom Marijom Venkbajn (Wenkbein). Imali su dvoje dece, sina Pala i ćerku Irmu, i sve do 1846. godine živeli relativno bezbrižno posvetivši se negovanju engleskog parka oko Kaštela.
Od 1846. godine usledile su tragedija jedna za drugom. Kada je imao 16 godina, Janošev sin Pal, tragično je nastradao. Naime, pozdravljajući se sa budimpeštanskom publikom koja je vrsnog jahača dočekala ovacijama na početku jednog takmičenja, uplašen bukom njegov konj se propeo, zbacio jahača, koji je na licu mesta umro. Tako je porodica Krai ostala bez muškog potomka. Posle pogibije sina majka i ćerka našle su utočište na svom imanju u Požunu (Bratislava), a baron Krai se odriče 6.900 katastarskih jutara pustare Emušić u korist svoje majke.
Zatim je došla i Revolucija 1848/49. godine. Pustara Topola nije bila u sastavu Vojne granice niti Šajkaške. Zbog toga su njen ekonomski položaj i lista dažbina bili veći u odnosu na graničare. Blizina granice bila je uvek potencijalna opasnost, ali i atak na žitelje ovog područja što se tiče regrutovanja, prisilne mobilizacije ili novih izdavanja za vojsku.
Kaštel i grad podelili su sličnu sudbinu u danima Revolucije. 30. januara 1849. godine oni su opljačkani i delimično spaljeni.
Kada je krajem marta 1849. godine proglašeno ukidanje kmetovskih obaveza, Janoš Nepomuk Krai se nije hteo odreći ranije stečenih navika i zapao je u velike dugove.
Zet barona Kraija, Janoš Ziči obnavlja Kaštel i isplaćuje dugove svog tasta, a posle njegove smrti 1852, godine preuzima imanje.
Danas je Kaštel ne tako atraktivna građevina, ali je građevina sa dušom, koja čuva mnoge neispričane priče. U njoj se nalazi Gradski muzej i Zavičajni arhiv, a u prizemlju su smešteni galerija i sala za venčanja.
A na mesto stare, 1906. godine podignuta je nova katolička crkva Bezgrešne device Marije sa najvišim tornjem u Srbiji (72,7 m). Po želji rodonačelnika Topolskih, Kraijevih, u ovoj crkvi, u srebrnoj kutiji čuva se srce Pala Kraija, dok je njegovo telo sahranjeno u Budimpešti. U crkvenom brodu nalazi se i grobnica barona Janoša Kraija i sina Pala.
Tako im je Topola, koju su gradili i voleli nije donela neku posebnu sreću z aživota, ali im je pružila večni mir.

 

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com