Fri03292024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back KULTURA LIČNOSTI Crtice iz života Mihajla Pupina I deo

Crtice iz života Mihajla Pupina I deo

  • PDF

Po kazivanju Dragiše Matića, deda Gige, Uče Idvorskog

Mihajlo Pupin je rođen 9. oktobra 1854. godine, u Austrougarskoj, koja se protezala do Save i Dunava. Južno od tih reka prostirala se turska imperija. Naročito na ovim vojvođanskim terenima i južnim krajevima Austrougarske živeo je u najvećem broju srpski živalj, pa Slovaci, nešto Rumuna, Nemaca… Ukratko, ovo je bila jedna multinacionalna sredina.

Čitav živalj koji je bio poređan po južnoj granici je bila Vojna krajina i to su bili militari, ljudi koji su imali privilegoju da zaposednu ove puste terene i da brane južnu granicu od Turaka. Najbolji branioci Austorugarske granice od Turaka bili su Srbi, jer je među njima veliki broj bio onih koje su Turci oterali iz južnih krajeva Srbije. Zato to oni, pamteći šta su im Turci činili u njihovom kraju, preduzimali vrlo agilne napade. Na čelu jedno velikog odreda od 350 konjanika bio je Pupinov otac, Konstantin Kosta Pupin, seoski knez u više navrata, tako da je uspeo malo i da se na taj način i obogati. Tako da je Pupinova famila, bila relativno imućna.
U Idvoru, postojala je i tada škola, a 4 razreda osnovne škole završio je i Mihajlo Pupin, odskakajući od ostalih đaka. U ono vreme je bio jedan učitelj, koji je radio sa dečacima, i učiteljica koja je učila žensku decu. U dve prostorije odvijala se kombinovana nastava. Pre podne odvijala se nastava za prvi i treći razred a posle podne za drugi i četvrti. Dok su se prvaci zabavljali sa tzv. tihim aktivnostima, učitelj je sa starijim đacima radio matematiku i sl. Pupin je vrlo lako je savladao čitanje i pisanje i računanje do 20 u prvom razredu i pažljivo slušao građu trećeg razreda. Kada je dospeo u drugi razred, slušao je nastavu četvrtog razreda. Kao đak trećeg razreda on je ostavio vrlo upečatljiv utisak na svog učitelja. Uzgred, učitelj mu je bio zet, oženjen njegovom starijom sestrom, tako da je tu bilo malo i familijarnosti ali, to je u ovom slučaju bilo nevažno, jer kako će se i kasnije videti, Pupin je bio izvanredan đak.
Posle četiri razreda osnovne škole u rodnom Idvoru, Pupin odlazi u Pančevo gde upisuje Nemačku građansku gimnaziju. Problem je bio što je jedan deo predmeta bio na nemačkom jeziku. Pupin je govorio maternji, srpski jezik i mađarski, jer je to bio službeni jezik. Ali, u gimnaziji je vrlo brzo savladao i nemački, a to saznajemo po tome što je prvi razred završio kao đak generacije. Od 120 učenika on je bio najbolji.
Pupin je iz četvrtkog razreda gimnazije otišao u šesti. Pretpostavka je da mu je nastavničko veće dozvolilo da kao izuzetan đak preskoči peti razred, da ne gubi godinu.
Međutim, u šestom razredu gimnazije, u maju je izbačen iz škole.
Pupin genetski pripada jednoj avanturističkoj porodici. Naime, otac mu je večito ratovao za potrebe Austrougarske, a biti ratnik i dobrovoljac, znači avanturista. Majka Olimpijada je bila nepismena žena. Želela je, pošto se sama nije ostvarali u mladosti, da svoje ambicije prenese na svoje potomke, makar ne jela hleba. Tako je majka Olimpijada, jer nije imala šanse za školovanjem, žežela da, ne toliko ćerke, koliko sin, to ostvari. Heroj žena Olimpijada, rodila je desetoro dece, pet sinova i pet ćerki, a deveti je bio Mihajlo. Mihajlo je ostao jedino muško dete, a četvorica braće su mu još kao deca pomrla. Majka je tražila je da posle ove škole nastavi dalje školovanje, ali otac je bio više patrijarhalno nastrojen, pa je bio protiv. Javila se u porodice Pupin jedno dugotrajno trvenje gde je majka zapela da dete mora da ide u školu, “da ne bude slepo kod očiju”, a Kosta je rekao: “Ko će mene da hrani? Što sam ja krpio, kućio? Ko će to da nastavi?” Jer, znao je on, da ako završi neku školu, on će se izgubiti, neće se vratiti u Idvor, a za koga da ovde radi. Međutim, zna se ko pobeđuje u ovakvim situacijama. Pa je Pupin nastavio školovanje. Pod tim uslovima Pupin odlazi u Pančevo. Izbačen je iz škole iz političkih razloga. Prvog maja bio je praznik u Austorugarskoj, Praznik cveća, koji se praznovao u celoj Austrougarskoj. Jedan veliki borac za autonomiju Srba, Svetozar Miletić, došao je baš na taj dan u Pančevo da na mitingu propagira svoje ideje. Idući ulicama, pančevačka omladina pozivala je Srbe da se okupe, a pošto je sve bilo okićeno austorigarskim zastavama, jedna je rastrgana i spaljena, a Mihajlo Pupin je okrivljen i kažnjen za to delo, izbacivanjem iz škole.
Kada govorimo u ženskim suzama koje mogu da budu strela - ubitačne ako su puštene zbog svog poroda. Od lavice, mačke, a da ne govorimo o ženama, kada je ugroženo njeno dete, ona ujeda, spremna je da skače u vatru. One emotivno deluju ali i represivno na slušaoca. A može da bude i čista gluma. Vrlo je verovatno, kada je majka Olimpijada otišla kod velikog župana u Bečkerek (danas Zrenjanin), da je tako i nastupila. Ona je molila, a veliki župan je od krvi i mesa, nije mogao da bude ravnodušan na njene molbe, pa je popustio i dozvolio da njen sin nastavi školovanje. Ali da bi sačuvao svoj autoritet, da bi ipak bilo i neke kazne, rekao joj je da će dozvoliti da nastavi školovanje “ali ne među ovim mangupima, već u Pragu”, na drugom kraju Austrougarske. Možda je on mislio da će od toga porodica odustati, jer to je daleko. Danas se do Idvora dolazi asfaltnim putem ali do 1979. godine je bio zemljani put, peške se nije moglo ići.
Majka je bila toliko uporna, iako je otac sigurno već digao ruke, pomirio se sa sudbinom. Pupin ipak odlazi u Prag, uz pomoć jednog pančevačkog sveštenika, prote Vase Živkovića. Pupin je bio verujući čovek, bio je pravosavac u porodici i do kraja života. Njega je prota uočio kako redovno dolazi u crkvu, a još lepše peva, i veoma uticao na njega u određenom pravcu, pa je Pupin dobio stipendiju od pančevačke parohije da nastavi školovanje, jer otac nije bio niti toliko bogat, niti voljan da toliko potroši za njegovo školovanje.
Pupin odlazi u Prag, ali “vrana ne rodi sokola, nego vrančiće”. On je tamo otišao zbog političkih problema sa Austrougarskom, a tamo je naišao na Čehe, koji su takođe imali svog Miletića i pokret za autonomijiu Čeha u Austorugarskoj. Po prirodi stvari Mihajlo je dosta loše prošao, i čak bio razočaran jer se na Praškom univerzitetu daleko više govorilo u slavu cara, monarhije, više su to bile političke studije, nego bilo šta drugo. Pupina na studijama stiže velika nesreća. Umire mu otac naprasno u 57-oj godini života.
Stiglo je i pismo i od majke. Ono je vrlo kratko, ali se o njemu može mnogo reći. U tom pismu majka mu poručuje: « Sine, ne vraćaj se ovde u ovo blato. Nema tebi mesta među pašnjacima (kojima se Mihajlo oduševljavao). Ja sam čula od ovih mojih ljudi koji su prošli sveta (graničara i boraca za Austrougarsku), da je Amerika obećana zemlja. Treba da ideš u Ameriku. Snaćićeš se tamo i uči, jer samo tako ćeš stići do zvezda. »
To majčino pismo mnogi tumače na razne načine, u smislu da ga šalje u nepoznato. Ali, Pupinu nije trebalo dva puta reći. On je bio snažan, vičan radu, snalažljiv. Koliko snage ima pokazao je kada je sišao s broda „Vestfalija” na Long Ajlendu (26. marta 1874. godine), na samom pristaništu gde je ostavio takav utisak na carinka da je izbegao da ide u karantin. Kada ga je službenik pitao, da li ima para ili prijatelja ko ga tamo čeka, Pupin je počeo da ređa od Frenklina, Vašingtona do amričkih književnika koje je čitao, ovaj mu je rekao: “Ja ću da gledam na jednu stranu, a ti beži, nemoj da se zadržavaš“.
Nastavak u sutrašnjem izdanju TOPSRBIJA-NAJBOLJE IZ SRBIJE 
 

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com