Thu03282024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back REPORTAŽE AKTUELNO Projekat Evropska prestonica kulture i Novi Sad na putu ka ostvarenju tog cilja

Projekat Evropska prestonica kulture i Novi Sad na putu ka ostvarenju tog cilja

  • PDF
  • Prethodna
  • 1 of 2
  • Sledeća

Evropsku prestonicu kulture određuje Savet evropske Unije za period od jedne kalendarske godine tokom koje ima šansu da pokaže svoj kulturni život i kulturni razvoj. Program Evropska prestonica kulture se prvobitno zvao Evropski grad kulture (od 1985. do 1999.) i predložen je 1983. godine od strane grčkog ministra kulture Meline Merkuri (poznate grčke glumice).

Ona je verovala, da u to vreme, kulturi nije data tolika pažnja kao politici i ekonomiji, i da je konačno vreme da se promoviše evropska kultura. Cilj projekta je "ukazivanje na kulturno bogatstvo i raznolikost gradova Evrope". Program Evropski grad kulture je započeo u leto 1985. godine. Od tada, pa do danas sledeći gradovi su se mogli pohvaliti tom laskavom titulom: 1985. – Atina (Grčka); 1986. – Firenca (Italija); 1987. – Amsterdam (Holandija); 1988. – Berlin (Zapadni) (Nemačka); 1989. – Pariz (Francuska); 1990. – Glazgov (Velika Britanija); 1991. – Dablin (Irska); 1992. – Madrid (Španija); 1993. – Antverpen (Belgija); 1994. – Lisabon (Portugalija); 1995. – Luksemburg (Luksemburg); 1996. – Kopenhagen (Danska); 1997. – Solun (Grčka); 1998. – Stokholm (Švedska); 1999. – Vajmar (Nemačka); 2000. – Avinjon (Francuska); Bergen (Norveška); Bolonja (Italija); Brisel (Belgija); Helsinki (Finska); Krakov (Polјska); Rejkjavik (Island); Prag (Češka); Santijago de Kampostela (Španija); 2001. – Porto (Portugalija); Roterdam (Holandija); 2002. – Briž (Belgija); Salamanka (Španija); 2003. – Grac (Austrija); 2004. – Đenova (Italija); Lil (Francuska); 2005. – Kork (Irska); 2006. – Patras (Grčka); 2007. – Sibiju (Rumunija); Luksemburg (Luksemburg); Velika oblast (Nemačka); (Francuska), (Belgija), (Luksemburg); 2008. – Liverpul (Velika Britanija); Stavanger (Norveška); 2009. – Linc (Austrija); Vilnjus (Litvanija); 2010. – Esen (Nemačka); Pečuj (Mađarska); Istanbul (Turska); 2011. – Turku (Finska); Talin (Estonija); 2012. – Gimaraješ (Portugalija); Maribor (Slovenija); 2013. – Marseј - Provansa (Francuska); Košice (Slovačka); 2014. – Umeo (Švedska); Riga (Letonija); 2015. – Mons (Belgija); Plzen (Češka); 2016. – San Sebastijan (Španija); Vroclav (Polјska); 2017. – Orhus (Danska); Pafos (Kipar); 2018. – Valeta (Malta); Levarden (Nizozemska)
Od 2019. do 2033. godine znaju se samo države koje će imati predstavnika te godine. Ovo znači da će Srbija svog predstavnika, ponovo moći da ima tek od 2034. godine.
Projekat "Kulturne prestonice Evrope" je dobar primer integracije kulture i turizma. Svake godine jedan ili nekoliko gradova bogate kulturne baštine postaje kulturnom prestonicom starog kontinenta. U praksi to znači sledeće: velika finansijska ulaganja grada domaćina u gradnju novih ustanova kulture vrhunske savremene arhitekture (koji zauvek ostaju domaćinu na raspolaganju), adaptaciju postojećih kulturnih ustanova, rekonstrukciju starih industrijskih objekata u mesta kreativne industrije… Afirmiše se grad, regija i država, a sam nominovan grad se pozicionira na karti destinacija kulturnog turizma i ubuduće donosi promotivnu i finansijsku dobit. Za vreme jednogodišnje "vladavine" grad domaćin postaje sedište mnogobrojnih kulturnih događanja kao što su: izložbe, festivali, koncerti, pozorišne predstave najpoznatijih svetskih umetnika.
U prvim godinama evropska prestonica kulture po pravilu bi postao neki od gradova sa prebogatom kulturnom baštinom, da bi u kasnijoj fazi projekta prednost domaćina sve više davana manjim gradovima koji takođe imaju bogatu kulturnu baštinu. Razlog je u činjenici da su se nacionalne metropole poput Pariza, Madrida, Berlina, Londona, Rima i td. već odavno afirmisale i kao kulturne metropole nacionalnog i svetskog značaja i kao središta kulturnog turizma, pa je logično da se laskava titula kulturne prestonice kontinenta da manjim gradovima koji imaju potrebu za većom afirmacijom.
Da bi neki evropski grad postao prestonica kulture potrebne su godine priprema. Postupak za izbor grada počinje oko šest godina unapred. Gradovi se ne biraju samo na osnovu onoga što oni jesu već na osnovu aktivnosti koje planiraju za tu godinu. Iako su ekonomski efekti ovog projekta veliki, najvažniji motiv prilikom apliciranja je da se kvalitetno pripremi program i da se na taj način pokaže da smo kreativni i sposobni da se izborimo sa ovakvim jednim velikim projektom. Treba da pokažemo šta je to što Novi Sad izdvaja od drugih gradova, po čemu se razlikuje…
2020?
Godine 2020. pored grada u Srbiji, titulu evropske prestonice će nositi i grad u Hrvatskoj i u Irskoj. Pored Novog Sada aplikaciju već uveliko priprema Beograd, a tu su i Valjevo, Niš, Subotica…
Šta je do sada urađeno u Novom Sadu?
Formiran je Organizacioni odbor, sproveden projekat Projekat ’’Moj kvart’’-U svom kvartu želim da promenim, formirano 10 radnih grupa.
Šta treba raditi?
Projekat mora da bude održiv bez obzira na političke promene, napraviti strategiju, tačno utvrditi partnerske gradove u zemlji, regionu i u Evropi, saradnja na svim nivoima, bolja medijska vidljivost svih do sada preduzetih koraka ka ostvarenju zajedničkog cilja da Novi Sad bude evropska prestonica kulture…
Kulturu grada određuju lјudi, prostor i vreme, a turizam je tu samo kao faktor promocije, prezentacije i upotrebe kulture sa cilјem zadovolјenja ekonomskih efekata. Pri realizaciji kulturnog turizma veoma je važno da se stvori kulturni imidž koji će se pamtiti. Novi Sad treba da stvori taj imidž.

Dr Tatjana Pivac
MSc Goran Tomka

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com