Fri03292024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back HRANA I PIĆE HRANA Nerafinisana ulja treba konzumirati, ali sa merom

Nerafinisana ulja treba konzumirati, ali sa merom

  • PDF

Većina današnjih ulja na policama prodavnica dobijena su postupkom vrućeg ceđenja, jer se podizanjem temperature povećava količina dobijenog ulja. Zbog toga su rafinisana ulja jeftinija, ali i bez lekovitih svojstva. Rafinisana jestiva ulja, koje koristi najveći broj ljudi, smanjuju našu energiju, negativno utiču na ćelijski metabolizam i disanje jer se ne uklapaju u naše precizne enzimske sisteme i membrane i, samim tim, mogu dovesti do mnogih bolesti i gubitka vitalnosti.

U prvoj polovini prošlog veka filozofija "veće je bolje", na tržište je izbacila industrijska ulja, a procesi pripreme semena, ekstrakcije, rafinisanja, izbeljivanja, deodorizacije imali su za cilj da se dobije maksimalna količina ulja. Dobijena su razna bezbojna ulja, bez ukusa i mirisa, pa je stvoreno predubeđenje da kvalitetna ulja treba da budu takva što, naravno, nije tačno. Da bi ulje bilo i ukusno, počelo je dodavanje sintetičkih antioksidanata, kako bi se rafinisano ulje stabilizovalo, a njegovo trajanje produžilo. Osim toga, u industrijskim uljima nađeni su ostaci pesticida, koji negativno utiču na funkciju nerava i procese oksidacije, ali i ostaci hemijskih razređivača, koji iritiraju pluća i nervni sistem. Preradom ulja promenjena je i naša ishrana. Ulja sa malo esencijalnih masnih kiselina dovela su do porasta kardiovaskularnih i drugih teških oboljenja.
Godine 1900. smrt od kardiovaskularnih oboljenja iznosila je svega 15% svih smrti, dok danas iznosi preko 50%. Te iste, 1900. godine od raka je umiralo svega 3% populacije, dok danas taj procenat iznosi oko 25% i u stalnom je porastu.
Poslednjih godina je u svetu je sve zastupljeniji trend povratka malim proizvođačima, koji proizvode nerafinisana ulja u kojima je zadržan maksimum hranjivih i zdravih supstanci iz semena od kojeg ulje nastaje.
Za razliku od industrijskih, rafinisanih ulja, nerafinisana se dobijaju specijalnim postupkom, mehaničkim presovanjem (ceđenjem) iz semenki ili orašastih plodova, odnosno delova biljka-uljarica, bez primene visokih temperatura i raznih rastvarača, bez dodavanja stabilizatora i aditiva, čime se sve hranljive, lekovite supstance semenke i biljke, zadržavaju i u ulju.
Međutim, sa svim masnoćama treba postupati oprezno. Sa stručnog aspekta, ali i sa stanovišta kulinarske estetike, preporuka je da se u svakoj kuhinji koristi više vrsta ulja, koja će se naizmenično koristiti i na taj način postići izbalansiran unos omega-3 i omega-6 polinezasićenih masnih kiselina, ali i zasićenih i mononezasićenih masnoća.
Tako su ljudi odvajkada radili, a onda u nekom vremenu zaboravili. Stare kulture Mediterana su sipale maslinovo ulje na salate, jeli dosta ribe i ponekad uzimali malo kozjeg ili kravljeg maslaca, odnosno masnog sira. Na ovaj način, oni su, ne znajući ništa o masnim kiselinama, zapravo sebi prepisali najzdraviji unos masnoća.
U kontinentalnom delu nije bilo maslinjaka, ni maslinovog ulja, pa su za zdravlje kroz hranu unosili ulje od semenki raznih žitarica. U svakom delu sveta, bila je zastupljena kultura dobijanja ulja iz različitih biljaka.
Prednost današnjeg vremena je da ih možemo sve koristiti. Pa tako, ako kuvate sos od paradajza za špagete, koristićete maslinovo ulje. Azijska jela? Koristite kokosovo, sojino ili kikiriki ulje. Francuski sos? Na maslacu, kako drugačije! Što raznovrsnije masnoće imate u vašoj ishrani, to je bolje za vas.
Ulja uglavnom imaju oko 100 do 125 kalorija po supenoj kašici - i sve kalorije potiču isključivo od masnoće. Zato treba sva ulja da koristite umereno. Obično je jedna kašika bilo koje vrste ulja sasvim dovoljna za pripremu jela. Više od toga je loše, pa čak i kad je u pitanju maslinovo ili ulje od sezama (susama).
 

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com