Fri03292024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back HRANA I PIĆE VINO Vinski podrum Vrekić: Gudurička kvalitetna vina na tradicionalan način

Vinski podrum Vrekić: Gudurička kvalitetna vina na tradicionalan način

  • PDF

Osmomartovska vinska tura Turističke agencije “Magelan” vinoljupce i one koji će to tek postati, vodila je u najveći i napoznatiji vinogradarsko-vinski region kako u SFRJ tako i u današnjoj Srbiji-Vršačko vinogorje. Jedna od tri najavljene vinarije, bila je poseta Vinskom podrumu “Vrekić” u Gudurici, vlasnika Jablana i Snežane Vrekić.

Jablan Vrekić, rođen u Blatnici kod Teslića, iako je u ranom detinjstvu došao u Guduricu, zadržao je šarmantno šaljivi način komunikacije, po čemu su ljudi onog kraja dobro poznati, što mu daje izvesnu prednost, pored domaćih vina dobrog kvaliteta, nad ostalim vinarima rođenim u ovom kraju. Njegova ambicija je da se bavi vinskim turizmom i da pokrene Guduričane u tom pravcu.
Turističku grupu ovoga puta vlasnik je dočekao u sporednoj, manjoj sali za prijem jer se radovi na svečanoj, velikoj, privode kraju, kao i vinskoj saletli sa pogledom na vinogradima prekrivene padine Vršačkih planina. Jablan Vrekić planira da do Đurđevdana, slave porodice Vrekić, sve bude završeno i pušteno u pogon, “i onda svašta može da se desi”, obećava domaćin.
Pred goste je ovoga puta izneo šest vinskih etiketa, počev od Kreace, autohtone sorte belog grožđa koja potiče iz okoline Vršca, poznata i kao Banatski Rizling zbog velike sličnosti sa Italijanskim Rizlingom; zatim Beli Burgundac, Manastirsko, kupaža Muskat Hamburga i još dve koje su tajna, Rajnski Rizling, Crni Burgundac, Plavac i za one koji su imali hrabrosti, a imali su svi - Otelo, od istoimene sorte, jedine nad kojom je izvršen genocid.
Sve u svemu, degustacija je dovela do jednoglasnog zaključka da su sva vina dobra i da se samo ukusi razlikuju.
-Svako je vino lepo, pitanje je samo da li ćete da se pronađete u njemu. Ako se u nekom od ovim vinima koje ja imam ne pronađete, onda ću se ja malo zabrinuti - komentarisao je Jablan Vrekić.
Degustaciju su pratile vrlo zanimljive priče o Gudurici.
Gudurica je pre Drugog svetskog rata imalo dve banke, kasarnu, a 1911. godine i apoteku. Stare guduričke kuće koje su Nemci gradili, morale su da ispunjavaju dva uslova: podrum i bunar, te nema kuće koja nema podum i koja nema bunar. U XVIII i XIX veku po preporuci princa Eugena Savojskog, u ovaj kraj se doseljavaju vinogradari iz Alzasa, Rajnske oblasti i Mozela. Među prvima je stigla familija Johana Teca iz Alzasa. U Tecinom podrumu, današnjem Podrumu prijateljstva, nalazi se drveno bure zapremine 26 hiljada litara preuređeno u vinsku sobu, u kojoj gosti mogu da degustiraju vina. Krajem XIX veka u Guduricu je iz Francuske došao trgovac Rober Ber koji je izgradio dva podruma, a jedan od njih imao je kapacitet 230 vagona i bio je treći po veličini u Evropi. Tecin i Berov podrum su posle 1945. godine preuzeli Vršački vinogradi, jer je privatni sektor do pre 25 godine bio potpuno ugušen. Ali u poslednjih dvadesetak godina došlo je do oporavka privatnog sektora. Njega prati i razvoj vinske culture, pa ljudi više ne piju na litre i balone već vole da popiju čašu dve, ali kvalitetnog vina.
-Kada dođu kod mene prvo me nazivaju gospodinom, potom prijateljem, a na kraju, kada treba da krenu: Brate kada se vidimo? Znači da je vino odradilo značajnu stvar - rekao je domaćin i dodao da je ljudima ovoga kraja Bog sve dao samo im nedostaje smisao za marketing.
-Turizam treba da živimo svi. Turizam nije samo da se dođe i popije vino. Turizam je i da se pojede, provoza, prespava, a da bi to imalo, ovo selo treba još dosta da radi.
Poslednjih desetak godina želimo da napravimo gudurički brend. Mi vinari iz Gudurice, moramo da shvatimo da bez jednistva i zajedničke priče, zajedničkog brenda nema ni vinarstva, pogotovo u jednoj tržišnoj utakmici gde je vina na tržištu, možda i litar više. Samo sa zajedničkom pričom i posebnim vinom koje bi bilo zaštitni znak Gudurice, mogli bi da se pojavimo bilo gde, uz puno uvažavanje svih vinskih kuća i rejona. Na ovom tržištu ako imate svoje jedinstveno vino, onda nemate ni konkurenciju, a ako je imate, to je zdrava konkurencija.
Zato je za vino važno na prvom mestu kvalitet, a zatim da ga na tržištu ima svih 365 dana, što je i najveći problem malih vinara. Mi moramo da dođemo do toga da smo uvek prisutni na tržištu, jer ako jednom izgubite korak postajete neozbiljni i kokurencija odradi svoje, - zaključuje Jablan Vrekić,
-Kažu da postoje dve vrste vinara – veliki i mali Ja znam da na tržištu mogu da opstanem samo sa jedinstvenom proizvodnjom i kvalitetom. Vinarstvo jeste posao gde se puno radi pogotovo u ataru, a odgajanje vinograda je možda najsličnije odgajanju deteta. Sto i jednu želju vinograd ima i ako mu danas ne uradiš ono što traži, sutra može da bude vrlo kasno. Jedanaest operacija se radi u vinogradu i ne zna se koja je značajnija. Vinogradu treba svaki dan da kažeš dobar dan. Ko to nije radio ne zna. Koliko god da si dobar vinogradar moraš da budeš još bolji podrumar, jer ako nisi, džaba sve - dodaje naš domaćin uz napomenu da svega ovoga ne bi bilo da nema njegove supruge Snežane, koja je snaga cele ove vinske priče. O vinima, koja su sva po ceni od 300 dinara, svojim gostima ovaj nadasve zanimljivi domaćin, vredan svakog poštovanja kaže: “Sada ćemo piti, a sledeći put ćemo o njima pričati”.
 

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com