Fri03292024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back HRANA I PIĆE Vino Vinska priča viteza Miodraga Mikice Kujundžića

Vinska priča viteza Miodraga Mikice Kujundžića

  • Prethodna
  • 1 of 10
  • Sledeća

Subotičanin Miodrag Mikica Kujundžić je jedan od istinskih vinskih ljudi. Ne samo zato što ćete ga, neizbežno, sresti na gotovo svakoj vinskoj manifestaciji, na gotovo svakom delu teritorije Republike Srbije, da li u civilu, ili (uglavnom) u odori Vinskog viteškog reda Arena Zabatkiensis, već što je vino postalo za njega životno opredeljenje. Dok se još „tražio“, završio je Ugostiteljsku školu, radio kao konobar u Poreču i Londonu, a potom završio fakultet i stekao diplomu. Prešao je u marketinške vode, radio u nekoliko firmi, a najduže u Podrumu Palić, čak 11 godina, gde je vodio marketing tim. Mnogo je toga video i naučio za to vreme, a najviše će se pamtiti njegov slogan koji je bio aktuelan za Podrum Palić, a danas za celu subotičko-horgošku regiju: „Vina sa peska“.

Vino je nekako bilo njegova sudbina, jer je bilo u genima njegovih predaka, a krv nije voda. Njegov pradeda Andrija izvozio je vino u Austro-ugarsku, a dida Milinko je držao Malu gostionu. Iako je u kući uvek bilo vina, taj neki interes za Božansko piće ojačao je kada je upoznao ona najkvalitetnija, francuska, italijanska... Ipak, najviše su ga opčinila čuvena crvena dalmatinska vina Dingač i Postup, a njegov veliki prijatelj, Matuško Mate, na Pelješcu, koji ima vinariju u Potomjeju, ubedio ga je da samo vrhunska vina imaju kvalitet i da će za njih, bez obzira na cenu, uvek biti kupaca.
Iako jedan od osnivača viteškog reda Arena Zabatkiensis (2001. godine), prvog u Srbiji, koji ne samo što okuplja ljude koji proizvode vino, već i ljubitelje vina, sa izuzetno sadržajnim programima tokom čitave godine, do pre tri godine nije proizvodio vino, a onda je rešio da se okuša i u vinarskom poslu i vrlo brzo su usledile i prve nagrade. Poslednja, zlatna medalja, osvojena je ove godine, 22. januara, na Dan svetog Vinka, na Paliću, u konkurenciji 30-ak vinara iz Srbije i Mađarske, koji su na ocenjivanje tradicionalno doneli svoja vina Kadarku i Kevedinku.
-Samo ljudi koji od svih pića odaberu kao prvo i najvažnije - vino, ti mogu da se bave ovim poslom, a to podrazumeva neprekidno druženje, razmenu iskustava, posetu drugim vinskim regionima i konstatan rad na sebi. To znači da morate pratiti literaturu, beležiti, a potom se bavite tim Božanskim pićem koje ima svoje mesto i to vrlo bitno u našim životima. Morate imate snage, volje i mere da odredite svoju granicu kao ljubitelja vina koji pije redovno, umereno, da ne bi postali alkoholni zavisnik. Ono što je pravilo kod konzumiranja vina da morate uz svako vino naći određeni zalogaj. Određeno vino zahteva određenu hranu ili zalogaj. Vinski viteški red Arena Zabatkiensis puno radi na tom planu. Sada je trend da ljudi završe somelijerske kurseve, da poznaju vina Francuske ili Španije, da na tim kursevima popiju desetak skupih vina i dobiju diplomu. Za onog ko je pravi vinski hedonista, tako nešto ne predstavlja poteškoću i vi ćete sve više čuti da se ljudi razumeju u vina, što nikada do sada nije bilo u tolikoj meri. Vino je odvajkada bilo kultno piće i zato ima svog Boga Bahusa.
Mene lično raduje da sve više ljudi, pogotovo žena, pije vino, ali ono što je naš zadatak je da privolimo omladinu na spoznaju da je vino dobro, korisno za zdravlje, ukoliko se konzumira u umerenim količinama i na pravi način. Konoba Kujundžić koju ja vodim, neguje tradiciju vina Subotičko-horgoške peščare. Isto tako, kod nas se razmenjuju iskustva i piju i vina iz drugih vinogorja u jednom pravom ambijentu, iz prave čaše, u dobrom društvu i to je smisao svega. Trendovi u vinu su različiti u odnosu na pre petnaest, dvadeset godina. Sada se cene vina koja su sveža, mlada, koja imaju aromatičnu crtu, koje ljudi porede sa raznim voćnim ukusima. Neko vino miriše na cvet breskve, ima dodatu aromu vanile, podseća na zrele trešnje... S druge strane, kod crvenih vina se više koriste nova barik burad od 220 litara ili čipsevi i imate dominaciju tog tanina koji daje robusnost vinu, ali po mom mišljenju, gubi sortni karakter. Mislim da mali proizvođači koji nemaju ni para ni znanja, koriste pravo, izvorno vino kakvo se od pamtiveka gajilo kod nas, dok su veliki proizvođači potpali pod uticaj svetskih trendova i imaju mogućnost da uzimaju dirigovane kvasce i prave ta vina. Moje lično mišljenje, s obirom da imam 50 godina i da sam pio vina mnoga sa različitih kontinenata, da, bio sam na svim svetskim sajmovima od Bordoa pa do Minhena, Berlina, Pešte, Milana, da je sreća u umerenosti. Recept je jednostavan: kada vam enolog propiše koliko treba hemije, vi to samo prepolovite i dobićete vino koje će biti pitko, bez dodatnih neprirodnih mirisa, ali će mnogi ljudi pronaći sebe. Osim toga, „o ukusima se ne raspravlja“. Prema tome, poštujem sadašnji trend voćnih ili specifičnih nota u vinu.
Mikicina Kevedinka je osvojila zlatnu medalju, ali tu nije kraj njegovoj želji da proizvodi dobra vina. Prošle godine je počeo da priprema crveno vino po dalmatinskoj recepturi (ili francuskoj), kupažu Merlot i Tempramino (španska sorta), koje će na red za popiti doći za dve godine. Dotle će posetioce Konobe Kujundžić koja se nalazi u centru Subotice, u Ulici Vase Stajića 14, moći da pored njegovih vina, u pravom ambijentu piju i vina malih proizvođača, ali i renomiranih proizvođača sa subotičko-horgoške peščare.
Mikica kaže da će i dalje obilaziti vinske manifestacije, posebno one na kojima svoja vina izlažu mali vinari na manifestacijama na Paliću ili Temerinu, na kojima je kvalitet vina sve bolji.
-Nije bitno da li mali proizvođač ima 500 ili 1.000 litara, ili 10.000 litara, bitno je da svi imaju neki reper, da se trude da naprave što bolja vina – smatra Miodrag Kujundžić, koji naglašava da sve što je uradio u životu ne bi uspeo bez ljubavi i podrške svoje supruge Anđelije, i energije sinova Bojana, Vanje i Matije, pa u budućnosti možemo očekivati njegovu još veću ulogu u propagiraju vinskog turizma u Srbiji, s obzirom da je uspeo da zaokruži vinsku priču severa Bačke i u nju uključi ne samo Palić i Horgoš, već i Kelebiju i Bajšu. O tome, neki drugi put.


 

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com