Thu03282024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back HRANA I PIĆE Hrana Apicije i mensa sekunda

Apicije i mensa sekunda

Kolači koje su pravili stari Grci uticali su na rimsko, a preko ovog i na vizantijsko poslastičarstvo, a nakon turskog osvajanja Vizantije i na tursko nasleđe koje su ovi u svojim osvajačkim pohodima preneli u zapadnu Evropu.
Rimljani su sublimirajući uticaje različitih kuhinja antičkog sveta postavili temelj evropskoj gastronomiji.
Enejevim Poslasticama najverovatnije počinje rimska kulinarska literatura koju nastavljaju Katon, Varon, Kolumela i Plinije koji takođe pišu o hrani i kulinarstvu.

Najstariji Kuvar na tlu Evrope, Apicijev kuvar, predstavlja autentično svedočanstvo svakodnevnice antičkog rimskog kulinarstva.
Rim, čuven po raskošnim gozbama, imao je jedan posebno značajan obrazac u kulutri iishrane poznat pod imenom konvivum. Reč je o obedu sa račno propisanim brojem i redosledom jela. Desert (mensa sekunda) se služio na kraju, a nazivan je i belarija ili mensa pomorum, jer se za desert često jelo veće koga je bilo u izobilju. Najzastupljenije su bile smokve, grožđe, dinje, lubenice, urme, orasi, lešnici, bademi.
Rimljani su od najstarijih vremena uzgajali ječam, raž, zob i proso od kojih su pravili razne kaše, hleb i kolače. Postojale su brojne slatke varijante hleba u Rimu koje su obično pravljene sa sirom i zaslađivane medom i suvim voćem. Naročito je bilo omiljena vrsta tankog testa zvana placenta koja je folovana slatkim sirom. Pekar koji je pravio ovu vrstu peciva zvao se placentarijus. Rimsku placentu istoričari hrane smatraju pretečom torte zbog načina njene pripreme koji podrazumeva slojevito slaganje kora povezanih filom.

Zbirka strane umetnosti Muzej grada Novog Sada
 

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com