Fri03292024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back KULTURA Izložbe Dr Vera Prokoptsova: Oduševljena sam Srbijom i srpskim slikarima

Dr Vera Prokoptsova: Oduševljena sam Srbijom i srpskim slikarima

Za umetnost se kaže da je bezgranična. Umetnost govori svojim jezikom, razumljivim svima onima koji umetnost stvaraju, razumeju ili je jednostavno vole.
Dr Vera Prokoptsova živi u Minsku (Belorusija), i profesor je na Beloruskom Institutu za kulturu i umetnost, rukovodilac Katedre za istoriju umetnosti. Pripadnica je dve dinastije umetnika: po njenom ocu, čuvenom slikaru Pavel Vasilievich Maslenikovu (1914-1995) nazvan je Regionalni muzej u Magiljevu (Магілёў). Njen suprug, takođe slikar, Vladimir Prokoptsov, direktor je Muzeja umetnosti u Minsku. Takođe, njen brat i njegov sin, Vladimir i Pavel Maslenikov, poznati su umetnici u svojoj zemlji.

Dr Vera Prokoptsova bila je gost na likovnoj koloniji održanoj u Požarevcu od 1.-5. novembra, pod nazivom “Balkane moj” u organizaciji Snežane Milošević, vlasnice Agencije “Kodeks”, koja je u Srbiju pozvala i našu sagovornicu. One su se upoznale u gradu Magiljevu, na tamnošnjoj likovnoj koloniji, koju organizuje Regionalni muzej u Magiljevu.
-S obzirom da sam istoričar umetnosti bilo mi je interesantno da se upoznam sa vašim umetnicima, njihovim radom. Razgovarala sam sa dosta umetnika i sakupila dovoljno materijala, i kada se vratim u Belorusiju, napisaću članak i objaviću ga u našim beloruskim novinama.
*Kakve utiske iz Srbije nosite sa kolonija?
-Srela sam se sa mnogo umetnika, i svako od njih ima svoj likovni izraz. U Evropi preovladava apstraktno slikarstvo, ali sam ovde videla da mnogi umetnici slikaju realistički i prave velike kompozicije. Za mene je to jako interesantno. Ima naravno i aprstraknih radova, i malo pod uticajima nadrealizma, ali svi umetnicima sa kojima sam se upoznala su visoki profesionalci. I to što me je zadivilo, što mi se dopalo, da su na koloniju pozvani zajedno sa profesionalcima i amateri. Snežana Milošević mi je objasnila da je to tako napravljeno da amateri uče od profesionalaca. Vrlo je interesantna ideja da se u jednoj sredini nađu i profesionalnci i amateri, i da vlada razumevanje između njih.
*Možete li da povučete paralelu između umetnika u Belorusiji i Srbiji?
-I beloruski i srpski umetnici se bave prirodom, i mnogi slikaju pejzaže. Slikaju čoveka kao deo te prirode, i to je u stvari zajednička crta jednih i drugih. Sama priroda je kod nas prilično slična prirodi u Srbiji, počev od drveća koje je raskošno zeleno, prostranstva, horizonta. To što je priroda slična, daje osnovu da i motivi na platnima umetnika budu slični.
*Hoćete li nam nešto reći o likovnim kolonijama u Belorusiji?
-U Belorusiji se likovne kolonije sporvode u nekoloko gradova. U gradu Babrujsk organizuje se kolonija keramičara, koji se bave starim tehnikama pečenja keramike. Umetnici u šumi kopaju jame, prave peći za pečenje i sve to urade sami.
A u Magiljevu je likovna kolonija slikara koja se održava jednom godišnje, i koja okuplja slikare iz raznih zemalja. U gradu Gomelj (Гомель) svake godine se paralelno organizuje i kolionija slikara i keramičara, tako da postoje mesta gde se naši umetnici mogu sresti sa umetnicima iz drugih zemalja.
U okviru tih kolonija, održava se i Master Class, gde dolaze studenti slikarstva da posmatraju slikare kako rade sliku. Čest je slučaj i na izložbama, slikari na licu mesta slikaju, a studenti mogu čak da povuku po neki potez. Tako da na likovnim kolonijama učestvuju samo oni koji su pozvani, a mladim ljudima se pruža mogućnosti kroz susrete da dođu u kontakt sa profesionalnim umetnicima i da od njih nešto nauče.
*Da li biste izdvojili nekog slikara sa čijim radom ste se upoznali na koloniji?
-Vrlo blisko sam se upoznala sa vašim umetnicima koji učestvuju na koloniji i veoma mi se dopalo njihovo neobično slikarstvo. Mogu da izdvojim npr. rad Stojana Milanovića. On slika neobičnim širokim, teškim potezima, i sa neobičnim likovima. Iz njegovih radova niče neposrednost i iznenađenje. I Nebojša Đuranović je takođe jedan od interesantnih umetnika, zanimljivih radova, i nije dovoljno pogledati samo gotov rad već treba posmatrati proces nastajanja slike.
*Koje utiske nosite iz Srbije i šta ćete preneti vašim prijateljima u Belorusiji?
-Ja sam prvi put u Srbiji i veoma me je zadivila priroda, i planine, i ravnice. Kada sam odlazila iz Belorusije, sve lišće sa drveta je već opalo, i taj dan u Minsku je bio najhladniji u Evropi (7°C), a u Srbiji se moglo ići u majici. Razlike u klimi stvaraju i razlike u koloritu. Iznenadili su me srpski gradovi, Beograd, Novi Sad, Sremski Karlovci, Požarevac... Svi ti gradovi imaju lepu athitekturu, raznih stilova, barok, klasicizam, secesija... Mi nemamo tako veliku reku kao što je Dunav, koja protiče pored grada, sa starim tvrđavama i lepo je što je ovde i u arhitekturi sačuvana istorija. Naše gradove Nemci su dva puta rušili, i kada su dolazili i kada su odlazili, i mi smo ih morali podizati iznova - rekla je dr Vera Prokoptsova.
U svom obilasku Srbije ona je svratila i na izložbu drugog saziva Likovne kolonije “Podrum Miljević” u Starim Ledincima, koju je, zajedno sa druženjem, prokomentarisala kao vrlo zanimljivom i lepom.
 

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com