Fri03292024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back HRANA I PIĆE HRANA Radoslav Ćatić: Srbija je zemlja tartufa

Radoslav Ćatić: Srbija je zemlja tartufa

  • PDF

U nepostrednoj blizini domaćinstva Radoslava Ćatića nalazi se geografski centar Šumadije i, mogli bismo slobodno reći, centar znanja o tartufarstvu. Radoslav Ćatić tvrdi da ne postoji čovek koji poznaje tartufarstvo bolje od njega. Ovaj veliki poznavalac skupocenih tartufa zna njihov istorijat, traženje, tehnologije i sve prerade, i četiri modifikacije dobijanja sadnog materijala do kojih je sam došao, njihovu identifikaciju, banku podataka… Ukratko, ne postoji zarez o tartufarstvu o kome ovaj čovek ne zna, pa čak i kada je reč o seksualnom životu ovih aristokrata u svetu gljiva.

Njegova baza nalazi se u selu Masloševu u podnožju planine Rudnik, gde ima plantažu od 6 hektara, koju je u poslednje vreme zapostavio u korist edukacije i tehnologije prerade tartufa.
Srbija je do sada bila hednikepirana time što se svemu površno prilazilo, a eksperimentisalo svim i svačim. Njegov cilj je da raširi misiju i da na pošten način podigne proizvodnju tartufa, na kojima Srbija bukvalno počiva.
Prve korake u pravcu tartufarstva, Radoslav Ćatić napravio je 1984 godine u Postojni, gde je služio vojni rok, da bi 2007. godine izašao u javnost kao njegov sveobuhvatni poznavalac.
-Tartufarstvo nije samo traženje na terenu, uzgoj, sadni materijal, poluproizvod, proizvod, to je čitav niz (od 73) delatnosti koje se geometrijskom progresijom granaju i sve su ekstraprofitabilne. Međutim, tamo gde su veliki novci tamo su i velike prevare - kaže gospodin Ćatić i tvrdi da sertifikat u ovom poslu ništa ne znači. Po njemu bolje je ništa ne znati nego znati parcijalno, a ko želi da se ovim poslom bavi mora apsolutno sve da zna. Sreća je da nema otrovnih tartufa, iako pojedine mogu da izazovu ne male posledice ako dođe do krvarenja.
Tartufi rastu do 50° severne geografske širine, a Srbija se nalazi na idelanih 45° i najveće je nalazište tartufa u prirodi u svetu, odgovorno tvrdi naš sagovornik. Tamo gde ima belih, može da bude i crnih, a plantaža belog na osnovu njegovog ličnog iskustva nije uspešna na preko 150 metara nadmorske visine. Za crne tartufe nadmorska visina je nebitna, i prema istraživanjima u Gruziji, nalazi se od nulte tačke do 1.837 metara.
Srbija je bila druga zemlja u svetu, koja je još 1893. godine, odmah posle Francuske, počela sa plantažnim uzgojem tartufa. Mladenovac je proglašen za varoš zahvaljujući tartufima, kada je kralj Milan Obrenović napravio prvu plantažu u Srbiji na svom placu, na mestu današnje banje “Selters”. Srbija je danas najveće nalazište tri najkomercijalnije vrste tartufa u svetu.
Do Balkanskih ratova Srbija je u ovoj oblasti trčala trku sa Francuskom, da bi posle sve otišlo u bespuće. Bilo je pokušaja vraćanja tartufarstva u smislu plantažnog uzgoja, ali je rađeno na pogrešan način. Međutim, postoje ljudi u okolini Valjeva koji za godinu dana sakupe oko 2 tone tartufa. Iako je u razvijenim zemljama, npr. u Francuskoj, Zakon o trgovini tartufima do tančine propisan. Tartuf je roba koja se prodaje na kućnom pragu i tretira kao poljoprivredni proizvod, a ekstra profit pripada proizvođačima ili sakupljačima. U Srbiji je dozvoljeno svega 30 kg izvoza na godišnjem nivou. Ko se imalo razume u ovu oblast zna o kakvim relacijama je reč.
Gospodin Ćatić kaže da su tartufi i najskuplja živa stvar na svetu, skuplja i od dijamanta, jer rađa stalno, iz godine u godine, za razliku od dragog kamenja. Taman će da se završi Tuber brumale u novembru kreće Tuber melanosporum itd., što znači da 365 dana u godini ima prihoda od tartufa.
Tartuf je davno demistifikovan, a mistika je ostala samo u domenu marketinga, radi postizanja cene. Prema legendi, tartufe su, da bi sebi ugodili, počastili se i prikupili snagu, izmislili Bogovi umorni od stvaranja sveta podarivši im božanski ukus.
Za tartufe se znalo još u XVII veku pre naše ere, a konzumirali su ga Stari Egipćani, Grci, Rimljani. Veliki uživalac tartufa bio je Pontije Pilat, Ciceron ih je nazivao “sinovima zemlje”, a Plinije “čudom prirode”.
Znanje o ovom podzemnom blagu u Srbiju je doneo Fridrih Vilhelm von Taube (1778), savetnik carice Marije Terezije, otkrivši da u sremskim šumama vlada obilje ovih gljiva.
Njihovu mističnost dodatno je potkrepljivala činjenica da se mogu naći samo pod zemljom i to uz pomoć dresiranih pasa, svinja ili medveda (u pojedinim krajevima Rusije).
Tartufi su mikorizne gljive koje žive u simbiozi sa višom biljkom: hrastom, borom, topolom i lešnikom, a nalaze se i pored lipe u Fruškoj gori. Sve što “usisaju” predaju višoj biljci, a oni uzimaju samo višak.
-Tartuf kao i svaku supstancu, svaki lek, posebnim čini odnos materija. On nije nepoznanica u svom sastavu: magnezijum, kalijum, kalcijum, natrijum itd., ali posebnim ga čini odnos materija u suvoj tvari i 273 mirisa koja čine jedan. Ni jedan od 273 mirisa ne može da se dobije sintetičkim putem.
Tartuf je i jak afrodizijak i antioksidant, samo postoji kultura njegovog konzumiranja, ni malo ni mnogo. Koktel određenih vrsta tartufa je najjača tvar protiv kancera, praktično “kida kancerogena vlakna”.
Postoje tartufi koji daju najbolji miris na svetu, a nejestivi su, dok je Tuber magnatum, izrazito jakog mirisa, koji podseća na miris plemenitog sira i belog luka, najskuplji na svetu. Tartuf sa najboljim ukusom je Tuber melanosporum (zimski crni), a Srbija ga je prepuna, i sve o čemu pričam ima Srbija. Samo tu postoji problem puno puta prevarenih ljudi, pa nailazim na dosta nepoverenja, ali moje iskustvo stečeno u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, Australiji i Italiji, daje mi za pravo da verujem da će Srbija iskoristiti ono što ima - uveren je Radoslav Ćatić.
Fotografija : Zoran Petrović
 

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com