Fri03292024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back HRANA I PIĆE Vino Prelomna godina za srpska vina

Prelomna godina za srpska vina

Predsednik Udruženja someliera Vojvodine, urednik specijalizovanog magazina za vinsku i gastro kulturu Vino&Fino Igor Luković, 18. decembra, u restoranu „Paša“ u Novom Sadu, prisustvovao je promociji Princa hrvatskog Podunavlja vina „Belje“. To je bila prilika da za naš portal ovaj veliki vinski znalac, na kraju kalendarske godine, kaže svoje utiske o vinskoj 2014. godini.

*Vinari kažu da je svaka godina i za grožđe i za vino posebna, a kakva je bila ova?
-Što se tiče grožđa ova godina je bila katastrofalna, kakvu ne pamte ni najstariji vinogradari. Loši vremenski uslovi uticali su na to da su ljudi spašavali šta se spasiti moglo. Prvo smo imali pepelnicu, pa plamenjaču, u na kraju botrytis, koji je satro ono što je ostalo. Ima vinogradara i vinara koji su uspeli nešto da sačuvaju u zavisnosti od položaja vinograda, ali i oni su maksimalno morali da tretiraju vinograd.
*A što se tiče kvaliteta vina?
-Mislim da je ova godina prekretnica u smislu kvaliteta vina u Srbiji i njegovog internacionalnog priznanja. Ove godine Vino Sub Rosa 2007 iz Vinarije Budimir (Župa), prvo je srpsko vino ocenjeno u časopisu Wine Advocate od Roberta Parkera sa više od 90 poena (dobilo je ocenu 91). Na Decanter 2014, u Londonu, Stari Zavet 2011, iz Podruma “Janko” Smederevo, ponelo je za Srbiju istorijsku titulu regionalnog pobednika među crvenim vinima Evrope u kategoriji crvenih vina iznad 15£. To se prvi put dogodilo za jedno naše crveno vino, koja su do sada dobijala dosta niske medalje na internacionalnim takmičenjima. Na Velikom testu Vino.rs 2014, do sada najambicioznijem ocenjivanju domaćih vina ikada, sa kompletno međunarodnim žirijem u čijem sastavu je učestvovalo i dvoje Master of Wine, poruka je bila ta da srpska vina postaju sofosticiranija i elegantnija. Isto tako sve više je izvoza i sve više okretanje lokalnim sortama. Vinarija Kiš u Sremskim Karlovcima je konačno svoj Italijanski Rizling nazvala autentičnim imenom Grašac beli, a sve je više i Prokupca. Po mom mišljenju duplo ga je više nego ranijih godina. I to su stvari koje mi govore da je ovo u smislu tržišta, i u smislu kvaliteta vina, prelomna godina.
* U međuvremenu je povećana i armija vinoljubaca, ali i stručnih ljudi koji „Božiji nektar“ znaju da predstave i prikažu na pravi način. Da li delite ovo mišljenje?
-To sve vuče jedno drugo. Prva stvar koja je indikativna je da je poslednjih godina, što može da se čuje i iz Ministarstva poljoprivrede i Vlade, jedina privredna grana koja napreduje u Srbiji, bez obzira na krizu, vinska industrija, čija su okosnica male privatne vinarije kojih je sve više. Međutim, još uvek ne dolazi do zasićenja tržišta zato što se vinska publika umnožava geometrijskom progresijom. Ima je sve više i sve se više pije vina. Poslednji podatak iz Međunarodne organizacije za vino i lozu – OIV, je da se u Srbiji popije 12,5 litara po glavi stanovnika, što je znatno više nego što je bilo pre samo dve godine. To su još uvek vina jednostavna, masovna, ali i lokalna, autentična i kvalitetnija vina apsolutno pronalaze svoj put na tržištu.
*Da li se to objašnjava time što imamo kvalitetnije prezentere kojima ljudi veruju i vinare koji su osetili trenutak da treba da proizvedu lepršavija, laganija vina?
-Dolazi do segmentacije tržišta. Ljudi shvataju da ne mogu da proizvode iskuljučivo premium, velika, moćna, raskošna i robusna vino, nego i vina za svaki dan, svaku nedelju, svaki mesec i vino za jednom godišnje.
*Utisak je da se i neke druge stvari menjaju kod vinara. Oni su shvatili da moraju da se udružuju, da mora da postoji više vinarija da bi neki gost došao u tu regiju. Čime to objašnjavate?
-Vinari su shvatili da samo zajedničkim nastupom mogu da prenesu informaciju i iskomuniciraju sa tržištem, bez obzira na to da li je u pitanju domaća ili strana publika, koja treba da dođe u vinariju, da im poveruje i da sutra u restoranu naruči njihovo vino zato što znaju da vina dolaze iz određene regije, određenih karakteristika. Svi su se nešto opirali novom Zakonu i čini se da se i oni koji su ga donosili nisu najbolje snašli, kako bi sve to trebalo da funkcioniše. Međutim, imamo prva registrovana udruženja vinara koja su donela pravilnike za svoje regije. Npr. Negotinska krajina je na svojoj teritoriji propisala da godinu dana od berbe ne smeju na tržište da izbace Cabernet, i da on mora da leži u hrastovim buradima minimum šest meseci da bi se zvao „Negotinskim“. To je korak od sedam milja, ali i nešto što odavno postoji u celom svetu. Esnafska udruženja vinara, lokalna i regionalna. koja promovišu regiju i sami iznutra propisuju pravila u svojoj regiji i tako daju pečat, identitet svojim vinima koja će potrošači prepoznati. Tek na tom osnovu možete da pričate i o vinskim putevima, i o vinskom turizmu, i o svemu ostalom.
*Kakva je vaša ocena vinskih manifestacija u Srbiji?
-Ima manifestacija koje nisu zaista vinske nego imaju komercijalni efekat, međutim, mnogi koji su sa tom idejom krenuli u to, jednostavno su se samoeliminisali. Tržište se samo uređuje i to se pokazuje i u vezi tih manifestacija. Mi ih nemamo previše. U svetu svako selo, svaki okrug, svaka regija ima neku svoju lokalnu proslavu i to je u redu. Što se tiče velikih vinskih manifestacija, tu se najjasnije vidi koja je zaista vođena znanjem i smislom, i ta će da preživi i opstane, druge će jednostavno da nestanu.
*Šta bi trebalo učiniti da naša vina budu poznatija i prepoznatljivija i kod nas i u svetu?
-Treba da ih bude više i treba da budu još bolja – zaključio je Igor Luković.
 

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com