Fri03292024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back HRANA I PIĆE VINO Miloš Kalapiš: Gudurica selo malo u jednu čašu stalo

Miloš Kalapiš: Gudurica selo malo u jednu čašu stalo

  • PDF

Ako neko zna istoriju Vršačkog vinogorja, onda je to Miloš Kalapiš, vinski znalac i predsednik Akademije vinskog turizma. Nedavno je bio vođa grupi novinara koji su obišli Guduricu i tom prilikom je, u jednom dahu, uz našu budnu pažnju, pričao ovako:

-Govoriti o vinu, a ne pomenuti Vršačko vinogorje bilo bi bogohuljenje. Ovaj deo vinskog mora, deo Banata, počeo je od XIV veka sa rapidnim uzgojem vinove loze i proizvodnjom vina.
Vršačko vinogorje nekad je obuhvatalo 10.000 hektara pod vinogradima, ali se to, što pod uticajem filoksere, što zbog svega ostalog svelo negde na oko 2.000 hektara, od kojih je 1.100 ha u vlasništvu „Vršačkih vinograda“, a ostalo pripada malim proizvođačima. Ruža vetrova koja duva oko Vršačkih planina (sa najvišim Guduričkim vrhom 641 m/nv), takođe je mnogo pomogla razvoj vinogradarstva.
U ovom vinogorju uglavnom se gaje bele sorte grožđa. Autohtona sorta je Kreaca, Kreacer ili po starom, lokalnom nazivu, Banatski Rizling (potekao iz vrste Italijanskog Rizlinga). Najrasprostranjeniji je Italijanski Rizling i uopšte Rizlinzi.
Od crnih sorti, izdvaja se Crni Othello, jako interesantan za Guduricu, vinsko selo 15 kilometara udaljeno od Vršca.
To je zabranjena sorta kod nas (ustanovljeno je da se pri vrenju šire od ovog grožđa oslobađa velika količina metil alkohola), a moguće posledice su slepilo. Sa tim se ne slažu ljudi koji žive u Gudurici, koji i danas gaje ovu sortu u manjim količinama, i do sada u praksi nije dokazan razlog zbog kojeg je zabranjen.
Gudurica ima 30-tak vinskih podruma, od kojih je nešto više od desetak registrovanih i onih koji se bave vinskim turizmom. Svaki podrum vikendom ima svoju vinsku turu, i prima goste, uglavnom iz inostranstva, posebno iz Rumunije.
To je multinacionalno selo, sa 17 nacija koje trenutno žive u njemu. Nekada sa par srpskih kuća, svoju ekspanziju doživljava odlaskom Turaka (1718. godine – Požarevački mir između Turske i Austrougarske) kada se u ove krajeve, po preporuci princa Eugena Savojskog, doseljavaju vinogradari iz Alzasa, Rajnske oblasti, Mozela i Lotarginije.
Prvu kolonizaciju je sproveo grof Klaudije Florimus Merci, a prva familija koja je naselila ove krajeve je familija Johana Teca iz Alzasa. On se naseljava u Gudurici ispod Guduričkog vrha i taj deo brda se do dana današnjeg naziva Tecov breg, da bi se posle nekog vremena porodica Tec preselila u samo mesto. I danas je aktivan tzv. Tecov podrum, jedan od tri najveća u Gudurici. Najveći je bio Marićev, tzv „sabirnik“ u koji se vinovodima iz svake kuće dovlačilo vino, kao u neki sabirni centar, i odatle u podrum Upravene zgrade (Berov podrum). Berov i Marićev podrum su bili povezani i na taj način što je Berova ćerka Elizabeta zaljubila u Marića i to je bio jedan od razloga Berovog ostanka u selu.
Jedini danas aktivan od tri velika podruma je Dvorac prijateljstva, ili Tecov podrum, u vlasništvu kompanije Vršački vinogradi, u kojem će vas dočekati ljubazni zaljubljenik u svoj posao, podrumar Branislav Ribić Brale.
Dosta je orginalnih buradi ostalo iz tog vremena. Ranije je u Gudurici radio i pinter koji je održavao tu burad, danas toga više nema. Podrumari ih peru i ponovo pale, ali nema nikog ko bi ih rasklopio, zamenio neku dasku i ponovo sklopio. Na tim buradima, koja su prava mala umetnička dela, i danas su vidni različiti žigovi, što znači da je bilo više majstora, koji su na taj način ostavljali reklamu i obezbeđivali sebi naredni posao – rekao je Miloš Kalapiš.
 

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com