Fri03292024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back REPORTAŽE PREDSTAVLJAMO Zoran Jelenković: Asocijacija društva gljivara za primereniji i uređeniji čudesan svet gljiva

Zoran Jelenković: Asocijacija društva gljivara za primereniji i uređeniji čudesan svet gljiva

  • PDF

Gljive, koje mnogi s pravom nazivaju i šumskim blagom, što zbog izdašnosti, hranljivosti i lekovitosti, imaju sve više pristalica, od onih koji su ovladali carstvom gljiva do onih koji tragaju za njima sa slikovnicama u ruci.

Gljivomanija je zahvatila i Srbiju, ali... Da li postoji pravilnik o branju gljiva? Kako je u Srbiji regulisano tržište gljiva? Ko se bavi njihovim otkupom? Ko izdaje sertifikate i ko je osoba koja snabdeva restorane i druge ugostiteljske objekte, gljivama? Samo su neka od pitanja na koje smo tražili odgovor. - U Srbiji ne postoji uređena materija o gljivama, prometu gljiva, sakupljanju, ili ako je ima ne primenjuje se - kaže Zoran Jelenković, gljivar, član opštinskog veća opštine Raška zadužen za turizam. Ko to treba da kontroliše? Po njegovom mišljenju to su sami gljivari okupljeni oko 14 gljivarskih društava, koliko ih trenutno ima na teritoriji naše zemlje. Gljivarska društva okupljaju ljubitelje i znalce gljiva, ali nemaju neke posebne ingerencije. Na putu ka EU neophodno je formiranje jedne krovne organizacije, kao što imaju sve okolne zemlje, koja će predstavljati gljivare Srbije. U planu je da se već početkom septembra, poslednjeg dana velike svetkovine u čast gljiva na Kopaniku - Dana vrganja (4-6. septembra), organizuje osnivačka Skupština Asocijacije gljivarskih društava Srbije. - Pred Asocijacijom će se naći ozbiljni zadaci. Očekuje se da jedna ekipa spremi predloge i nacrte zakonskih propisa o sakupljanju i prometu gljiva, koji će biti izneti pred Vladu Republike Srbije. Npr. segment prometa gljiva do sada uopšte nije regulisan. Trenutno se gljive iz Srbije prodaju u Sloveniji i Hrvatskoj, i dok na njihovim pijacama koštaju 40 do 45 evra, ovde se otkupljuju po ceni od 120 dinara (jedan evro). To su nepojmljive stvari o kojima niko ne vodi računa. Prekupci zarađuju, a država od toga nema ništa. Veliki problem je i što oni koji se bave prodajom gljiva nemaju nikakav sertifikat. Sertifikat nemaju ni restorani u kojima se pripremaju jela sa gljivama, niti ovlašćeno lice koje će da odgovara za ispravnost gljiva u ugostiteljskim objektima. Asocijacija društva gljivara morala bi da bude ta koja će određivati parametre prilikom determinacije gljiva, kao i da bude ovlašćena za izdavanje sertifikata. Na taj način ćemo izbeći sve nemile stvari koji se ponekad dešavaju, kada su gljive u pitanju . Jedan od prioritetnih zadataka Asocijacije bila bi i zaštita svih staništa, da se gljive ne beru nekontrolisano. Ideja na Kopaoniku je da gljive stavimo u turističku ponudu. Danas je mnogo ljudi zaljubljeno u gljive i spremno da za jednu retku vrstu, da bi je videli, slikali, dođu iz Italije, Holandije... Zadatak nam je da prvo prepoznamo šta to na Kopaoniku imamo od retkih gljiva. Pretpostavka je da se od 40 zaštićenih u Srbiji, u kopaoničkim šumama nalazi preko 30. Započeli smo projekat mapiranja na ovoj teritoriji, koji će trajati 18 meseci do dve godine. To je put zaštite njihovih staništa, sledi izrada sajta ili karti. Na taj način iz celog sveta moći će da dođu ljudi, da se jave u NP "Kopaonik", i uz pomoć vodiča koji će ih odvestoti na lice mesta, moći će da se upoznaju sa njima.
Krajnji cilj ove gljivarske priče na Koponiku trebalo bi da bude izrada Muzeja gljiva, koji osim u Zagrebu, ne postoji nigde u Evropi. Otvaranje jednog takvog mesta bi umnoge moglo popraviti turističku ponudu Kopanika. Da bi se uticalo na kvalitet turističke ponude ovog kraja potrebno je uvrstiti gljive na menije svih restorana i hotela. Donedavno, niko u ponudi kopaoničkih hotela i restorana nije imao gljive, a sada se pripremaju jedino u hotelu "Grand", i u letnjim mesecima, u restoranu Alo-alo. Pre neku godinu "Grand" je počeo sa 80 kg, a u toku prošle godine potraživao je 700kg gljiva, objašnjava gospodin Jelenković, koji sa gljivama druguje pune 34 godine, a zavoleo ih je u vojsci na preživaljavanju. Žao mu je što nije imao priliku da se obučava u stručnom delu, u prepoznavanju i determinaciji, ali je imao sreću da radi na Kopaoniku 1981. godine, gde su radili vrhunski majstori kulinarstva, šefovi kuhinja u hotelu "Grand", JAT-ovim apartmanima, i od svih njih "krao" znanja iz hotelske pripreme, prerade, recepte. Najviše je naučio od kulinarskog maga Pere, bivšeg Titovog kuvara, koji je obučavao kadrove na Kopaoniku, a čija je specijalnost bila priprema gljiva. Za sve one koji su se prepustili ovom neobičnom carstvu, ili su na putu da to učine, prvi vikend septembra svake godine rezervisan je za manifestaciju - Dani vrganja na Kopaoniku. Pozvani su svi da dođu i uživaju, posebno poslednjeg dana kada se kuvaju sve same delicije od gljiva, i ono što možete da probate na toj manifestaciji malo gde ćete imati prilike. A sve skuvano, pripremljeno, posetioci će moći i da probaju. Ove godine manifestaciju će podržati gljivari iz Hrvatske, Slovenije, Italije, spremni da podele svoje znanje i iskustvo sa znatiželjnicima, jer za gljivare važi pravilo da su širokog srca i čiste duše, društveni i dobričine. A kako to drugačije proveriti nego doći na Kopaonik i prisustvovati najukusnijoj i najmirisnijoj gastronomskoj fešti.

 

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com