Fri03292024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back HRANA I PIĆE HRANA Maja Aleksić Ilić: Vina sa pečatom vranjanskog kraja

Maja Aleksić Ilić: Vina sa pečatom vranjanskog kraja

  • PDF

„Žuti cvet“, „Barbara“, „Arno“, „Bonaca“, „Sevdah“, „Roze“, „Nostalgija“, „Kardaš“, „Amanet“ - imena su vina iz radionice dobrog ukusa Vinarije „Aleksić“. Ovo je vinarija u kojoj glavnu reč imaju tri Vranjanke - sestre Dragana, Maja i Marija Aleksić, koje su u svakom kutku ovog zdanja na samom ulazu u Vranje, dali osebujni pečat.

Od kako je poslednjih deset godina vinarstvo u Srbiji uzelo zamah, svaki od vlasnika vinarija se trudi da, osim kvalitetom svojih vina, nekom originalnom idejom privuče posetioce. Nekima je to uspelo manje, drugima više. Sestre Aleksić su svoju misiju - osmisliti nešto jedinstveno, ispunile do kraja. Sve je baš tako, od obilaska vinarije, degustacije vina koja se pojavljuju na takmičenjima od 2012. godine, ali i hrane koja se slaže uz to vino uz nenametljivo date sugestije, do uvek zgodne priče. Kvalitet njihovih vina potvrđen je na međunarodnim vinskim takmičenjima na kojima učestvuju od 2012. godine.
- Ja neću biti skromna, pošto mi skromnost nije vrlina, i reći ću da gde god da smo poslali naša vina, imali smo rezultate. Volim da spomenem prvi Decanter World Wine Awards 2012, jer je to prvo ocenjivanje koje nas je izdvojilo od ostalih. Nakon toga su dolazile sve sjajnije medalje i značajnije nagrade. Na Decanter Awords 2016. vina Aleksić osvojila su srebro za Bonacu Limited 2014, bronzu za Kardaš 2013 i Kardaš Limited 2011, i preporuku za Amanet 2012 i Arno 2015. Na najvećem svetskom vinskom takmičenju, AWC Vienna 2015, naša vinarija je proglašena najboljom nacionalnom vinarijom, i to je kruna za sav naš rad koji je za kratak period dostigao vrlo visok nivo - objašnjava ing. prehrambene tehnologije, Maja Aleksić Ilić, tehnolog i suvlasnik vinarije Aleksić.
Na pitanje koliko to znači u plasmanu vina, ona odgovara da za nagrade znaju vinski znalci i oni koji prate vinska dešavanja, da prosečni potrošači ni ne znaju za njih, a da je njihova najbolja naplativost i plasiranje proizvoda je kada ljudi probaju. Uz vino, u vinariji Aleksić možete čuti zanimljive priče i legende iz ovog kraja. Jedna od njih je ona o žutom cveću - simbolu ovog grada, vezana za Prvi svetski rat, kada su francuski vojnici prolazili kroz Vranje. Priča kaže da je jedan francuski vojnik, baki koja je uređivala svoju baštu, uputio pozdrav - Bon jour (bonžur), na šta mu je baka odgovorila: "Ovo nije božur, ovoj je žuto cveće." Nije slučajno što se i jedno njihovo vino (i to od autohtone Tamjanike) baš zove „Žuti cvet“. Kakav šlagvort za ovu storijicu?
Vinarija Aleksić je i promoter tipičnih vranjanskih jela, kao što je samsa - prazna pita prelivena kiselim mlekom uz dodatak belog luka.
- Slaganje vina i hrane je vrhunac vinske kulture. Vino bez hrane ne ide. Hrana bez vina ne ide. Najbolji način je da ih spojimo, pažljivim uklapanjem i promišeljenim kombinovanjem. Na taj način gostima naše vinarije pomažemo da se opredele u izboru vina, i da hranu biraju prema vinu koje im tog trenutka stoji na raspolaganju. U Srbiji vinska kultura nije do kraja izgrađena, a kako ćemo to popraviti ako ne da na svaki način ukazujemo važnost svega što je sa ovim Božanskim pićem povezano. Kada dođemo na dovoljno visok nivo, potrošnja vina u Srbiji neće biti kao sada, 12 litara po glavi na godišnjem nivou, nego mnogo veća - kaže gospođa Aleksić Ilić.
Priča o ovoj vinariji ne bi bila potpuna da se ne spomene još jedna žena, enolog - Jelena Živanović, zadužena za tehnološki proces, koja je u ovom timu od samog početka, i puna ideja, želja i znanja da isprati vladajuće trendove.
Vinarija Aleksić od prvog dana poštuje pravac koji je na samom početku odredila. To je pre svega, da se neguje sve ono čime se raspolaže na terenu. Iz nje je proistekla odlična saradnja sa kooperantima, da ljudi iz ovih krajeva mogu da žive lepo od rada u svojim vinogradima zahvaljujući vinariji u koju će imati puno poverenja. U ovoj vinariji se koriste barrique buradi iz Srbije, a ostvarena je ideja i da tehnolog-enolog bude takođe iz Srbije. Želja vlasnica vinarije Aleksić je da se što više povežu sa srednjim i visokoobrazovnim školama u Leskovcu i Nišu, kako bi uz teoretska znanja u toku školovanja imali što više praktičnog iskustva. Jer, po rečima naše sagovornica, obrazovni programi u Srbiji se baziraju na teoriji, pa treba da prođu čak dve-tri berbe da mlad stučnjak bude osposobljen da počene da radi.
- Mi smo dobri na teorijskom znanju, ali nema praktičnog dela. Ne znam da li negde ima nedelju dana da je neko bio na praksi. To je prvi uslov koji moramo da ispunimo. Ja zovem na saradnju fakulete koji su u blizini, Tehnološki u Leskovcu, Nišu, da dođu studenti, da prate proces proizvodnje, i upoznaju se sa onim šta ih čeka kada počnu da rade - ističe Maja Aleksić Ilić, a nije potrebno naglasiti da je odziv vrlo slab.
 

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com