Fri03292024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back REPORTAŽE PREDSTAVLJAMO Dragan Đolović o turizmu nekad i sad

Dragan Đolović o turizmu nekad i sad

  • PDF
  • Prethodna
  • 1 of 2
  • Sledeća

„Turizam od pre 40 godina mnogo se razlikuje jer smo tada živeli u jednoj državi koja je bila i po površini veća i sadržajno bogatija. U toj i takvoj zemlji bilo je mnogo tursitički razvijenijih delova, a Srbija nije bila mnogo zainteresovana za taj sektor, pa čak i ono što je imala često nije niti održavala niti razvijala, pa smo došli u sadašnju situaciju da je teško nešto staviti u turističku funkciju jer treba mnogo ulaganja i rada.

Mislim i da još uvek nemamo dobre kadrove na svim mestima koji bi mogli da iznesu ono što je vezano za potencijal. Nemamo ni odgovarajuću investicionu politiku koja bi mogla da pripremi turističke prostore i da ih stavi u funkciju, u smislu povećanja zadovoljstva gostiju, a takođe i ostvarivanja većeg prihoda. Na tome treba raditi i to je neprekidna aktivnost bez obzira kako se stvari razvijale. Ipak, i u dosta sporijem ritmu i bez tehničkih pomagala, u vreme kada su se ljudi oslanjali na ljude, kao sekretar Turističkog saveza Dragačeva u Guči, zahvaljujući Saboru trubača koji se takođe u to vreme razvijao i otvarao prema svetu, saradnji na nivou Jugoslavije, kao i ličnim kontaktima, 1983/4. godine Turistički savez Dragačeva, kao prvi u Srbiji, dobio je odštampanih 10.000 primeraka, turističke karte tog kraja. U to vreme turizam je bio najrazvijeniji u primorju, a turistički planinski centar Kopaonik tek u nastajanju. Imao sam priliku da budem na prvom Balkanskom šampionatu u skijanju 1982. godine, kada je žica koja je vodila do Pančićevog vrha bila jedina. Prisustvovao sam Sajmu turizma i turističkoj berzi u olimpijskom Sarajevu (1984), što sada možda nedostaje celom ovom prostoru. Pristalica sam prakse da turističke organizacije mesta i regija budu prisutne na svim sajmovima vezanim za turističku ponudu. Nema velikog i malog sajma. Šta znači biti na velikom sajmu ako nema interesovanja? Ili da ljudi iz tog kraja nemaju mogućnost da dođu ili vi niste spremni da ih primite? Treba biti tamo da se vide, prenesu neka iskustva. Ako mi iz okruženja ne pomognemo turistički sajam u Kragujevcu, Novom Sadu, Nišu, Mostaru, Lukavcu, Skoplju, Budvi, kako će se oni dalje razvijati? Osnov turističkog razvoja jednog mesta treba bazirati na domaćem gostu iz najbližeg okruženja, da ljudi koji tu žive budu zadovoljni sa tim što se stvara neka turistička vrednost, turistički proizvod, da oni mogu da budu svojevrsni domaćini, vodiči svojim prijateljima, gostima. Nažalost, manjka nam realna procena onog što imamo, čega često nismo ni svesni, dok nam neko sa strane, na to ne ukaže. Po meni najveći potencijal leži u ljudima i ima ga i u malim i velikim sredinama. Često ljudi iz „drugog plana“ urade veliki posao vezan za promociju. Nekada neko turističko mesto „spasi“ konobar u nekoj kafani na koju se ne računa da je značajna. Svojim gestom, gegom, ponašanjem ostavi utisak na turistu i kupi ga za sva vremena. Najdivnije je što takvi pojedinci to čine nezavisno od toga gde rade i koliko su plaćeni. Oni su jednostavno talentovani za to što rade. Za ljude koji rade u turizmu najvažnije je da se školuju, ali da bi bili dobri u svom poslu moraju da budu i talentovani za isti. Jer, ništa ne znači ako zna, a ne voli. Ako voli, a ne zna i to mu ništa ne znači. Tek kada se znanje i ljubav za posao poklope, onda to može da da neke rezultate.“

Tefst i foto: Dragan Đolović

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com