Fri03292024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back KULTURA KULTURNA BAŠTINA Narodni muzej Zrenjanin ili Mnemosinin dom

Narodni muzej Zrenjanin ili Mnemosinin dom

  • PDF
  • Prethodna
  • 1 of 15
  • Sledeća

            Narodni muzej Zrenjanin je osnovan u prvim godinama XX veka kao Muzej Torontalske županije 1906. godine. To je ustanova kompleksnog tipa, sastavljen od pet odeljenja, odnosno istrorijske, etnološke, arheološke, prirodnjačke zbirke, dok je umetnička podeljena na primenjenu i likovnu zbirku. Muzej je zavičajnog karaktera i svojim istraživačkim radom pokriva područje Srednjeg Banata.

            Muzej se od 1966. godine nalazi u zgradi nekadašnje Finansijske palate, podignute 1893. godine po projektu arhitekte Ištvana Kiša i pod zaštitom je države kao spomenik kulture. Zgrada se nalazi u okviru arhitektonske celine koja obuhvata staro gradsko jezgro: Gradsku kuću, zgradu Pozorišta, Katedralu i Mali most.
            Istoričar umetnosti i kustos Narodnog muzeja Zrenjnain, Ivana Arađan, objašnjava da su od samog otvaranja muzejskog prostora, putem poklona i otkupa, formine bogate zbirke, koje se na isti način do danas uvećavaju.
            Muzej ima nekoliko celina, a kao domaćin, kustos je izdvojila atraktivne ambijentalne celine građanskih kuća u Velikom Bečkereku, kako se Zrenjanin tada zvao, predstavljene u četiri odvojene prostorije, sa predmetima i pokućstvom iz tog vremena. Za taj period karakterističan je nameštaj proizveden u lokalnoj Fabrici nameštaja „Bencze i sin“, koja je posle Drugog svetskog rata postala sastavni deo fabrike nameštaja „Žarko Zrenjanin” i više ne postoji. Ove, 2019. godine navršava se 158 godina od kada je Bencze Antal otvorio stolariju u Váraljai utca 25, danas Ulici Cara Dušana, kojeg je nasledio sin Mikša. On 1902., zajedno sa ocem otvora salon nameštaja, 1908. na glavnoj ulici gradi komercijalni objekat u stilu secesije sa neobaroknim elementima, a 1909., kupuje zemljište za fabriku. Treća generacija Bencze u ovom porodičnom poslovanju se tokom dva rata uspešno predstavljala po različitim salonima nameštaja širom Evrope, dobijali prestižna priznanja.
            Pandan građanskim, u Muzeju je uređen prostor sa prikazom soba kuća u srednjobanatskim selima, kako su izgledale krajem XIX i početkom XX veka. Muzej daje i primer kaštelanske sobe, kakva je mogla da bude u jednom od mnogobrojnih banatskih dvoraca, danas u prilično zapuštenom stanju.
            Posebna vrednost Narodnog muzeja Zrenjanin predstavlja bogat fundus slika slikara XVIII i XIX veka, koji su delovali na ovom prostoru stvarali, doduše sa malim zakašnjenjem, u maniru baroka, klasicizma, bidermajera, romantizma, realizma, modernih pravaca XX veka.    Kada su Turci najzad napustili Banat 1718. godine Požarevačkim mirom dolazi do intenzivnijeg upliva pravoslavne umetnosti na ove prostora. Među najstarijim eksponatima likovne zbirke su delovi ikonostasa (2 ploče sa povorkom apostola i carske dveri) iz pravoslavne crkvi Sv. Nikole u Ečki iz 1774. godine autora Šerbana Popovića (VIII vek). Ovo je jedan od retkih primera da je prvobitni ikonostas  crkve (kasnije zamenjen ikonostasom Teodora Popovića) sačuvan u celosti tokom dugog perioda i sa potpisom autora i nastanka dela. Među predstavnicima klasicizma ističe se Nikola Aleksić (180-1873), portretista, đak Arse Teodorovića, student Akademije umetnosti u Beču, otac Dušana Aleksića, i deda Stevana Aleksića, takođe poznatih slikara i ikonopisaca. Đura Jakšić (1832-1878) zastupljen je slikom „Dadilja“ iz sredine XIX veka, kada je učio u ateljeu Konstantina Danila
(1798-1873) u Velikom Bečkereku, najpoznatijem predstavniku srpskog bidermajera. Njegovi radovi, među kojima i brojna kolekcija potreta, predstavnka grofovskih porodica, smatraju se najvišim dostignućima srpskog slikarstva u Vojvodini sredinom XIX veka. Stevan Aleksić (1876-1923) јеdan је оd najznačajnih srpskih slikara s početka XX veka. Minhenski student, zbog očeve smrti 1900-te prekida studije i nastanjuje se u Modošu (današnji Jaša Tomić), gde ima svoj atelje. Dovršava očev ikonopisački rad u Desci i Beški, zidni životopis na svodu novosadske Almeške crkve 1905., ukrašava unutrašnjost Preobraženske crkve u Pančevu 1908. i u ova hrama sledi svog prijatelja Uriša Predića. Osim čuvene slike „Veseli Banaćani“, koaj se nalazi u Muzeju, slikarev opus čini oko 230 štafelajanskih slika, preko 20 crkvenih objekata sa oko 100 ikona i velikim brojem zidnih kompozicija, 60 crteža i skica... Muzej čuva i dva porreta kralja Petra I Karađorđevića i princa Aleksandra I, kao i potret kralja Milutina Uroša Predića (1857-1953), kao i njegov legat - beogradski atelje u Svetogorskoj ulici, uz predmete, slike, crteže, rekvizite koje je koristio, nedovršenu ikonu Svetog Stefana na štafelaju. Ovde se nalazi i jedno delo Paje Jovanovića (1859-1957), uz Uroša Predića najpoznatijeg srpskog slikara.
            Umetnička zbirka poseduje dela slikara rodom iz Srednjeg Banata, Vase Pomorišca (1893-1961), pokretača i pripadnika grupe „Zograf“, formirane na srpskoj kulturnoj sceni, koja je odbiljala uticaj zapada jer su smatrali da srpska umetnost i epska tematika daju dovoljno bogatu građu za nastanak slikarskog dela. Da je bio u pravu govori Potret Milanke Vasiljev naslikana 1936., za koju je 1938. godine na Pariskom salonu dobio srebrnu medalju. Izloženi su studentski radovi Aleksandra Sekulića (1877-1942) koji se, pošto se vratio, u tada Petrograd, posle Drugog svetskog rata, prestao da slika i počinje da radi kao restaurator i kustos Muzeja. Tu su i dela Dimitrija Popovića (1738-1796), Novaka Radonića (1826-1890), Pavla Simića (1818-1876), jedna slika Save Šumanovića (1896-1942). U stalnoj postavci zrenjaninskog muzeja nalazi se istorijska kompozicija „Defile banatskih spahija pred carem Francom Jozefom” (ulje na platnu, 266 x 146 cm), koju je 1898. naslikao mađarski slikar Vágó Pál po narudžbini Torontalske županije. Na njoj je prikazana scena mimohoda deputacije Torontalske županije pred carem Francom Jozefom tokom održavanja Milenijumske izložbe u Budimpešti 8. juna 1896. godine.
            Zrenjaninski slikar Tivadar Vanjek (1910-1981), je učio fotografski zanat u Kikindi i imao fotografski atelje u glavnoj ulici. U tri navrata je Gradu darovao, a ovaj prosledio Muzeju, ogroman fond slika, iz svih faza kroz koje je prolazio, od prve slike koju je naslikao sa 10 godina preko realizma, impresionizma, ekspresionizma. Kasnije se pronašao u specifičnoj tehnici, njegovoj autentičnoj, uslovno nazvanoj „metafizičko slikarstvo“. Za Grad Zrenjanin je važan kao osnivač i direktor slikarske umetničke kolonije „Ečka“, ustanovljene 1956. godine, koja se i danas održava u Kaštelu u selu pored Zrenjanina, zahvaljujući kojoj je fond Savremene galerije neopisivo bogat sa srpskim slikarima od 50-tih godina do danas i neprekidno se uvećava.
            Posebno je zanimljiva tzv. ženska soba. U legatu vajarke i keramičarke Zlate Markov Baranji (1908-1986), posebno se ističe skulptura „Siročići", kompozicija sastavljena od pet dečih figura; Ljubica Tapavički (1925-2006) je zavičajna vajarka koja je Muzeju poklonila dvadesetak svojih radova, a Friderika Bende-Kovačev (1891-1975). sa nekoliko slika. Slike Pauline Sudarski rodom iz Novog Bečeja, koja je učila u ateljeu Petra Dobrovića, uglavnom potiču iz tog perioda. Vrlo mlada, sa 29 godina, nakon završetka studija kao bolničarka učestvovala u ratu i poginula 1943. godine na Sutjeci.
            Ovo je samo poziv na slikarsko-umetnički vremeplov Srednjeg Banata kroz koji će vas stručno, nadahnuto i sa puno informacija provesti kustos, Ivana Arađan.

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com