Fri03292024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Dr Zoran Keserović: Spoj politike, nauke i proizvodnje je zlatni trougao uspeha

  • PDF
  • Prethodna
  • 1 of 5
  • Sledeća

            Radikalizacija promene strukture poljoprivredne proizvodnje započeta početkomn trećeg milenijuma, u Srbiji je dočekana sa nevericom. Obrazac zemlje ratara oboren je pred činjenicom da u vreme savremenih kretanja u poljoprivrednoj proizvodnji 70 - 75% poljoprivrednih gazdinstava obrađuje površine do pet hektara. Pod ovakvim uslovima realna dobit može da se postigne jedino intentzivnim zasadom. Danas su voćarstvo, vinogradarstvo, zajedno sa povrtarstvom svetle tačke razvoja poljoprivrede u Srbiji i po rečima dr Zorana Keserovića, profesora na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu, jednim od najvećih autoriteta iz oblasti voćarstva u zemlji, to je jedan od pravaca nacionalne poljoprivrede, uključujući podršku porodičnog biznisa, malim i srednjim preduzećima i udruživanje.

            Šljiva nas je održala
            - Godine 2000. sa propadanjem velikih agroindustrijskih kompleksa, privatnim proizvođačima je bilo potrebno vreme da se snađu i proizvodnju prilagode novim uslovima. Dobro je što smo u voćarstvu uspeli da 2004 - 05. krenemo sa uvođenjem novih tehnologija, sa održavanjem savetovanja, izdavanjem časopisa, angažovanjem predstavnika medija, radeći na promociji voćarske proizvodnje. Veliki ulogu u menjanju slike poljoprivredne proizvodnje odigrali su vlasnici kapitala, koji su shvatili da u voćarsku proizvodnju vredi ulagati. Srbija je nekada bila prepoznatljiva po proizvodnji voća. Poznato je da je 1867. knez Mihailo izvezao oko četiri miliona tona suvih šljiva i zaradio 84 hiljade dukata. Da 1892. Srbija ulazi u ekonomsku krizu i zahvaljući izvozu šljive za Kaliforniju i Zakonu o unapređenju poljoprivrede, posebno o intenzivnoj proizvodnji voćarstva, izlazi iz krize. I bez obzira na Balkanske ratove, potom i Prvi svetski rat, 1926. godine zabeležen je rekordan izvoz suve šljive od 26 hiljada, dok je danas izvoz na nivou 3 - 3,5 hiljade tona. Kako je propadalo srpsko selo tako je propadalo i srpsko šljivarstvo. Mi nismo vodili računa, pre svega o ravnomernom regionalnom razvoju, već smo radili na industrijalizaciji, centralističkoj politici. Jedino hitnim zaokretom ka decentralizaciji, većim ovlašćenjima u odnosu na raspodelu sredstava lokalnim samouprava radi daljeg investiranja, moguće su promene na bolje. Primer je šabačka opština koja postaje prepoznatljiv centar po proizvodnji jagode.
             - Godine 2005. doneta je odluka da se u Srbiji primene tada najsavremenije tehnologije u svetu. Prvo je to urađeno kod jabuke, sa zasadom u Maloj Remeti (Srem), 2006., i Agromarket-u „Južni Banat“ iz Bele Crkve. Bili su to primeri koje su, videći da vredi ulagati u tu granu, vlasnici kapitala sledili. Voćarstvo zahteva angaživanje radne snage, pokreću se druge grane privrede. Godine 2006. mi nismo imali ni protivgradne mreže, stubove, ankere, žice, spojnice. Sada imamo 10, 15 kompanija koje se bave proizvodnjom i distribucijom pratećeg materijala za voćarstvo.
            Srpsko voće - srpsko zlato
            - Od 2002. u Vojvodini voćarska proizvodnja je povećana dva i po puta, u užoj Srbiji samo za 30 odsto. Presudnu ulogu odigralo je prisustvo znanja, nauke, ali i podsticajne mere Pokrajinskog sekretarijata za unapređenje tehnologije razvoja voća i podsticaji davani za tehnologije koje su prilagođene klimatskim promenama: podizanje protivgradnih mreža, irigacionih sistema, uvođenje tehnologije guste sadnje, postavljanje demonstracionih ogleda. Godine 2010. zahvaljujući Pokrajinskom sekretaru uspeli smo da pri svim stručnm službama u Vojvodini podignemo po tri hektara najsavremenijih zasada, što se pokazalo dobrim modelom, jer smo naučili stručne službe da rade savremene tehnologije, a proizvođačima je služilo za edukaciju. Primer za to je zasad trešanja u Somboru, gde smo uspeli da pokažemo isplativost ovakvog zasada. Danas je ZZ „Karavukovo“, sa 20 ha, postala centar proizvodnje trešanja, a u okruženju ima još 10 ha.
            - Ja sam izdvojio pet zlatnih voćaka u Srbiji: jabuku, trešnju, jagodu, malinu i borovnicu, kod koje je vidljiv najveći zaoktret u unapređenju tehnologija proizvodnje i trenutno je jedna od najprofitabilnijih kultura u Srbiji i jedan od najboljih biznisa ako se radi sa savremenim tehnologijama.
            - Među 10 izvoznih poljoprivrednih proizvoda nalazi se tri voćne vrste. Na visokom trećem i četvrtom mestu su smrznuta malina, jabuka i višnja, i prognoziram da će borovnica, od čijeg izvoza je prošle godine zarada bila oko 16 miliona evra, brzo dostići 20 miliona, i da će za 2 - 3 godine i borovnica ući među deset izvoznih poljoprivrednih proizvoda. To je jedan od dokaza da kada se primeni savremena tehnologija, izabere dobra voćna vrsta, ona koja je deficitarna u Evropi, a na ruku ide i Sporazum o Autonomnim trgovinskim merama (ATM) potpisan u Briselu krajem prošle godine, kojim se do kraja 2025. produžavaju dosadašnje trgovinske povlastice za izvoz proizvoda i Srbija oslobađa plaćanja carina za neke voćne vrste, uspeh je zagarantovan.
            Važna uloga zadrugarstva
            - Pored uvođenja novih tehnologija u voćarstvu najveći pomak je napravljen sa formiranjem zadruga. Od 150, njih 54, koje se bave voćarstvom preradom, dobile su sredstva, što govori o značaju udruživanja. Moram da pomenem gospodina Milana Krkobabića, ministra za brigu o selu, i gospodina Radislava Jovanova, predsednika Zadružnog saveza Vojvodine (ZSV), koji su prepoznali zlatni trougao - spoj politike, nauke i proizvodnje. To je model koji primenjuju Holanđani i jedan je od razloga njihovih dobrih rezultata.
            - Vidan je napredak u nekim segmentima, kada je poljoprivredna proizvodnja u pitanju, ali moram biti iskren i reći da sam nezadovoljan odnosnom zajednice prema poljoropivredi. Poznato je da prerađivačka poljoprivreda sa 8 - 10% učestvuje u bruto društvenom dohotku i toliko treba da bude i njen budžet, a ne 5%, kao što je danas. Ne možemo da računammo da mlad čovek ostane da tamo živi uz male podsticaje i izuzetno visoku cenu energenata. U Vojvodini 1% ljudi drži 1/3 zemlje. Mnogi mladi ljudi bi ostali na selu kada bi imali 10 ha. U centralnoj Srbiji ima oko 150 - 200 hiljada hektara slobodnih površina, ali mora da se vidi koliko ima po lokalnim samoupravama i da se pod hitno mladim ljudima raspodeli ta zemlja. Mladi ljudi su prepoznali u voćarstvu veliku šansu i dobro je što oni prate nove informacije. Predložio sam ministru Krkobabiću da pokušamo da organizujemo seriju predavanja, pogotovo u nerazvijenim delovima, da napravimo radionice, da dođu mladi ljudi da vide savremene zasade po Vojvodini i da čuju iskustva kako se od toga može živeti. Govorimo o voćarstvu, vinogradarstvu, povrtarstvu, a gde je lekovito bilje, pčelarstvo, sadni, semenski materijal, da ne govorimo o cveću, ukrasnom bilju i sl.? Jedna Holandija sa teritorijom malo većom od Vojvodine ostvaruje vrednost 24.000 dolara po hekataru, za razliku od 1.000 dolara koliko je u Srbiji. Holadnija je na vreme shvatila koliko je znanje važno i zahvaljujući jačanju obrazovnog sistema, pre svega na Univerzitetu i istraživačkom institutu Vageningen (WUR). Postavljanjem demonstracionih ogleda i dobrom agrarnom politikom njihov izvoz je dostigao vrednost od oko 93 milijarde dolara, dok je u Srbiji oko 4.5 - 5 miliona dolara, bez obzira što Holandija raspolaže sa oko 1.5 milion hektara, nasuprot šest miliona visoko kvalitetne obradive zemlje, koliko ima Srbija.
            Možemo bolje i profitabilnije
            - Moramo da menjamo strukturu porizvodnje. Oni koji imaju vrhunsku tehnologiju, svoju hladnjaču i kalibrator mogu ostvariti dobit od 15 - 20 hiljada evra po hektaru, kada su jabuke u pitanju. Kod borovnica imamo proizvođače koji ostvare proizvodnju od 8 - 9, ali i preko 15 tona. Ovde zarada može da ide do 30 hiljada evra po hektaru. Godina 2020. je bila odlična za proizvođače jagode i ima onih koji su ostvarili dobiti od 6 - 8 hiljada i onih preko 14 - 15 hiljada evra. Malina će isto biti interesnana, a kod trešnje, ako se primenjuje savremena tehnologija i vodi računa o podizanju zasada u odgovarajućim agroekološkim uslovima, može da se ostvari dobit od 6 - 12 hiljada evra po hektaru.
            - Mislim da i dalje uslovi nisu iskorišćeni i da imamo prostora za podizanje novih zasada. Ono što je dobro je što je urađena voćarska reonizacija i mi dajemo preporuke kako ljudi ne bi pravili greške. U saradnji sa prof. dr Žarkom Ilinom pripremamo program da u razvijenim delovima podignemo demonstracione oglede na površini od 3 ha u otvorenom-zatvorenom prostoru, sa onim kulturama gde je obrt uloženih sredstava najbrži i poljoprivrednicima pokažemo šta je savremena tehnologija i da to bude standard njenog daljeg širenja - rekao je dr Zoran Keserović.

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com