Fri03292024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Fruškogorska prestonica Irig

  • PDF

            Pri pomenu Iriga, varoši u srcu Fruške gore, prva asocijacija je Srpska čitaonica, prvo i najstarije građansko čitalište u Srba. Neposredno potom javljaju se i čitališta u Vršcu (1842), Kikindi, Somboru i Novom Sadu (1845).

            U istorijskim spisima, Irig se pominje od 1483. u sačuvanim prepiskama između Despota Đurđa Brankovića i Bajazita II. Izdvaja se pismo datirano „juna dvadest sedmi dan u Irigu“ u kome Vuk Grgurević Branković (Zmaj Ognjeni Vuk), vodi prepisku sa Bajazitom II u cilju izmirenja sa ugarskim kraljem Matijom Korvinom, ali i molbom da obezbedi, da kao naslednik smederevskih Brankovića, posede u Sremu.
            Turski putopisac Evlija Čelebi u svojim putopisima 02. juna 1665. godine opisuje Irig kao „kasabu sa 70 dućana i stanovnicima koji su „prijatelji stanaca“; gde svi žive od trgovine a njihove trpeze uvek su spremne za goste“. Piše i da su „veliki ljubiteli sirotinje“. Irižani su već tada bili okrenuti trgovini, što je dovelo da tokom XVIII i XIX veka Irig postane glavni ekonomski i trgovački centar ovog dela Austro-Ugarske monarhije. To su ostvarili zahvaljujući svom položaju, na raskrsnici puteva koji povezuju Donji i Gornji Srem i blizini Dunava. Najviše se trgovalo stokom, žitaricama, prvoklasnim vinima, kamenom i krečom. Irig je bio idealno mesto za razvoj zanatstva, Godine 1761. Irig je najnaseljenije mesto u Sremu sa oko 6.000 stanovnika, 33 dućana, 11 javnih pekara, 12 mesnica, 16 krojačkih radnji... U 1795. godinu Irig je ušao sa 4.813. stanovnika, da bi za vreme trajanja kuge (od 14. avgusta 1795. do 10. februara 1796), u Sremu je umrlo 3.398 stanovnika a u Irigu 2.548. Krajem XVIII veka, Irig je imao više stanovnika od Beograda, dok kuga nije prepolovila njihov broj. Kako bi se sprečilo dalje širenje ove bolesti, okužene kuće rušene su i paljene. U Irigu je spaljeno oko 402 kuće, od tadašnjih 912. U znak sećanja na vreme „kada su živi zavideli mrtvima“ podignut je spomenik „Kipovi“, između Iriga i Rume, postavljen je na mestu gde je pošast zaustavljena.
            Posle kuge Irig se polako oporavlja. Godine 181l. u Irigu radi 208 zanatlija, a od proizvoda kojima se trgovalo, KOMBOST - specijalno pripreljen kiseli kupus koji su Irižani prodavali širom Habsburške monarije, bio je najpopularniji. Na Ribarskom trgu (ulici) – danas vinogradarsko/vinskoj, nalazila se pijaca - kapija na ulazu u centar grada, i nudila je raznovrsnu robu, a ime dobila po velikim količinama dunavske ribe koja se u ovoj uličici prodavala. U Irgu, grdu bez reke i jezera, 1817. godine je bilo 33 registrovana trgovca ribom koji su osnovali ribarski esnaf i na Ribarskom trgu 1820. podigli mermerni krst u čast Vaznesenja Hristovog.
            Prva Srpska škola u Irigu osnovan je 1735. a prva školska zgrada podignuta 1781 -  „Capitali schola“, sa dva razreda i dva učitelja. Godie 1831-1834 Irižani podižu novu, prostraniju zgradu, jednu od najlepših u to vreme, u kojoj će svoj rad (01.januara 1842) započeti Srpska čitaonica u Irigu. U Irigu je 1826. osnovana škola za Hrvate, Mađare i Nemce, a postojale su i Šegrtska škola (1891) i Ženska stručna škola (1903).
            U Irigu su živeli i svoja prva znanja sticali Dositej Obradović, koji je boravio u Hopovu, Dimitrije Krestić, jedan od osnvača Srpske čitaonice, Borislav Mihajlović Mihiz, književnik, književni kritičar, dramaturg, Milovan Vidaković, književnik, Eustahija Arsić, rođ. Cincić, prva književnica kod Srba u novije vreme, Pavle Popović - Šapčanin i Milorad Popović Šapčanin, Stevan Frušić, Josif Jovanović Šakabenta, Gavrilo Kovačević i drugi.
            Vinograda i vina je u okolini Iriga oduvek bilo. O velikim parcelama pod vinogradima piše Dositej Obradović, koji je od jula 1757. do novembra 1760. godine boravio u manastiru Hopovo, kraj Iriga, navodeći da su okolna brda zasađena mnogobrojnim vinogradima i voćnjacima. Iriški trgovci su dobar deo prihodovali od prodaje vina. Manastiri, koji su bili vlasnici najvećeg dela obradive zemlje i šuma, svoje posede davali su u arendu a rentu naplaćivali u robi. Manastir Hopovo je uveo rentu za vinograde nazvanu desetak tj. procenjen prihod vina u svakom 10 redu vinograda. Ovaj desetak je bio glavni prihod Hopova. Godine 1753. manastir je na ime rente dobio 1.129 akova vina i rakije od čega 816 akova čistog vina. Vinogradarstvo i vinarstvo u Irigu dovodi do osnivanja Vinogradrske zdruge i gradnje Podruma Voćarsko-vinogradarske zadruge 1930. godine. Posle Drugog svetskog rada Iriški podrum radi u sastavu PTK Irig, a danas je u vlasništvu Vinarije „Kovačević“.                     

Piše: Branislav Jovičić

 

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com