- Mislim da smo blagosloveni i istorijom i geografijom i da ne postoji mesto koje na pola sata avionom ima sve - i ski centar, i rivijeru, banju, arheološko nalazište i nacionalni park ili park prirode sa značajnim biodiverzitetom biljnih i životinjskih vrsta. Autentično, raznoliko, ukusno, posebno izraženo u vreme neke od 4.000 manifestacija organizovanih širom Srbije. I nije sve sjajno. Infrastruktura, sanitarni čvorovi, higijenski deo…, može i mora da se poprave, ali taj osećaj kada se vratiš sa festivala, kada ti je srce puno a ljudi gostojubivi, je najveća vrednost različitih događaja koje najčešće nazivamo manifestacijama - izjavio je Robert Čoban, majstor pisane reči, hedonista, koji je svoje bogato iskustvo, znanje i kontakte, između ostalog uložio u organizaciju Novosadskog Oktoberfest-a, jedinstvenog u našoj zemlji događaja, naslonjenog na bavarsku tradiciju.
Oktoberfest od Mihnena do Novog Sada
Oktoberfest je prvi put održan 1810. u čast venčanja princa Ludviga i princeze Tereze na kojem su centralno mesto imale konjičke trke i tradicionalne igre. Godine 1896. festival uzima prefiks pivskog i gastronomskog, postavljajući temelje današnjem Oktoberfestu koji se održava u Minhenu, na Terezijinoj poljani (Theresienwiese) samom središtu događaja, gde se ogromni šatori pretvaraju u najveću pivaru na svetu. Za dve nedelje trajanja, od sredine septembra do početka oktobra Oktoberfest pohode milioni ljudi iz celog sveta. Popije se oko 11 miliona litara piva zahvaljujući i obilju tradicionalnih bavarskih specijaliteta i grickalica koje kod posetilaca izazivaju žeđ i potrebu za pivom.
Novosadski Oktoberfest traje dva dana i mesto je promocije za više od 100 vrsta piva, uz Würstl (kobasice napravljene po bavarskoj recepturi) još 20 vrsta naših, domaćih,Leberkäse (mestnom hlebu) i Brezn (perecama).To je mesto dobrog druženja i zabave, propraćeno koncertima. Prvi je održan 2016. godine u Master hali Novosadskog sajma. Nekoliko godina unazad mesto susreta sa dobrom zabavom u bavarskoj atmosferi je veliki pivski šator ispred Promenade.
- Novosadski Oktoberfest je zadržao svoj obim ali je povećavao kvalitet, u smislu većeg broja kraft pivara, izbora hrane, pratećih sadržaja i kompletne logistike. Međutim, čini mi se da su nekako sve velike manifestacije postale iste. Isti pevači, isti način zabave, pa je pitanje: Po čemu ćemo neku manifestaciju pamtiti? Oktoberfest je postigao kvalitet, ali budući da su nam kapaciteti ograničeni, daljom popularizacijom sadašnji štimung bi se potpuno promenio. Oktoberfest je drugačiji jer se ne baštini na lokalnoj vojvođanskoj tradiciji već na tradiciji Bavarske, gde smo našli konekciju sa tri velike pivare, sve tri u Vojvodini, sa mnogo kraft pivara, iz cele Srbije, koje su deo festivala od samog početka. Hteli smo da napravimo ne samo manifestaciju na koju se dolazi na pivo gde će se slušati Orthodox Celts i slični bendovi, već smo se, kako bi pridobili publiku, odlučili za bendove koje je publika tražila. Želeli smo i prisustvo Ambasade Nemačke, Privredne komore Nemačke, nemačkih firmi, i predstavnike grada Novog Sada, Pokrajine, Republike, TO Srbije i TO Vojvodine, oblikujući novu tradiciju odnosa, o čemu svedoči prisustvo atašea Nemačke na otvaranju, koja je obišla sve štandove sa kraft pivom i na kraju učestvovala u takmičenju u držanju krigle. U sklopu festivala svake godine organizuje se izložba npr. o istorijatupivarstva u Vojvodini - objašnjava gospodin Čoban.
Za manifestacije sa lokalnim obeležjem
Robert Čobanje i vlasnik izdavačke kuće “Color press grupa”potpisuje se i ispod manifestacija poput:
- Festivala “Čarde i bande” na Sunčanom keju, u proleće i jesen, u trajanju od jednog vikenda, gde Novosađani, putnici sa kruzera i ostali turisti mogu da probaju riblje specijalitete, i na obali Dunava uživaju u najlepšem pogledu na Petrovaradinsku tvrđavu, uz zvuke tamburaša;
- “Novembar fest” svinjokolj, disnotor, zabijačka, je poput prethodnog samo sa svinjskim specijalitetima (hurke, švargle, kobasice, čvarci) koji se pripremaju na licu mesta; - “Food Planet” je manifestacija ispred TC Promenada, uz prisustvo ambasadora različitih zemalja (Norveške, Češke, Slovačke, Mađarske, Koreje…) u Srbiji, gde svakog dana druga ambasada predstavlja nacionalne spsecijalitete, muziku, zanimljivosti iz svoje zemlje;
- Projekat “Dvorci Vojvodine”, na čijem obnavljanju “Color press grupa” insistira, jer iako se ne radi oobjektima prenaglašene raskoši i bogatstva, koje su gradili zaslužni oficiri, niža aristokratija i zemljoposednici, a ne kraljevi i visoki dvorski dostojanstvenici simboli su kulturnog i statusnog prosperiteta generacija od kraja XVIII i početka XX veka.
- Vojvodina i njena sela su zapuštena, a svaka druga kuća prazna. Ako bi obnovili dvorce, npr. najpoznatiji “Fantast”, ruiniran poslednjih pet godina, restitucijom vraćen Matici srpskoj, mogao bi da zaposli bar 15 ljudi, da pokrene neke stvari - rekao je Robert Čoban.
Kada su u pitanju manifestacije, nezaobilazni su i problemi, tekući, ničim izazvani, nenadani… Oktoberfest je po ugledu na EXIT, dve godine obezbedio sa Srbija voz a.d. vanredne polaske voza, koji staje na svim usputnim stanicama, kako bi se, posle festivala raspoloženi gosti sigurno vratili svojim kućama. Za ovu godinu taj aranžman je pod znakom pitanja. Pored bezbednosti hrane, pića, fizička bezbednost je prioritet svih prioriteta, pa se uveliko planira povratak Oktoberfesta u fiksni prostor.- Nije uslov ali je potajna nada svakog organizatora novorođene manifestacije da nadraste okvire u kojima je nastala. Lokalnim da postanu opštinske, nacionalne, nacionalnim da ih prepozna region, a potom, kao brend, deluju izvan granica. Na osnovu godišnjeg kalendara manifestacija u Srbiji, čini se da svako selo ima svoju manifestaciju, gradovi i nekoliko. Pored svih izazova manifestacije su značajan vid turističke privrede, svojevrsna promocija specifičnih, originalnih proizvoda, ideja…, mesta, kraja u kojima se jedna manifestacija održava i treba da ih bude što više. Uprkos autentičnosti svakog mesta, počev od najmanjeg, od kojih svako ima svoje osobenosti iz kojih bi se mogla razviti zanimljiva priča, uglavnom se sve svode na isto, “sa istim pljeskavicama, pevačima koje se vrte sa jedne na drugu manifestaciju” a najveći “promašaj” je što su i teme iste, bez lokalnog obeležja. Upravo to dovodi do zaključka da je mnogo važnije napraviti događaj sa kvalitetnim sadržajem, potpuno različitim od svega ostalog, a publika će u većem broju svakako doći isprovocirana nečim drugačijim (primer Festival “Cvetanje Tise” u Senti sredinom juna) - poručuje Robert Čoban.




