Fri03292024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Dušan Vidak: Vreme soskog turizma tek dolazi

  • PDF

Dušan Vidak je u turizmu više od 40 godina. Kao agencijski direktor radio je punih 37, ali njegovo najbolje iskustvo je vezano za Austriju gde je bio predstavnik Turističkog saveza Jugoslavije. Ono što je tamo video i što mu se dopalo - austrijski receptivni turizam, pokušao je da prenese ovde i da na specifičan način da jednu našu receptivnu ponudu, a sve to u selu Čerević na Dunavu, koje je 20 kilometara uzvodno udaljeno od Novog Sada i na idealnom je mestu, jer je sa jedne strane Dunav, a sa druge, Nacionalni park Fruška gora. Staru seosku kuću adaptirao je u vinsku kuću i registrovao kao seoski turistički objekat i kao Etno-eko klub i praktično je koristi kao ponudu ljudima koji vole da budu u prirodi i ovaj ambijent doživljavaju kao svoj.  
-Nastojim da ovo bude vinska kuća, pošto je u vinskom delu Srema, i da moji drugovi, prijatelji iz Vino turist kluba, koji je ovde osnovan, imaju raznovrsnu ponudu „svojih“, fruškogorskih  vina, a da turisti mogu da biraju koje vino hoće da kupe. Ja nisam proizvođač vina, tako da nisam konkurent ni jednom vinaru. Zato su dobro došli svi koji imaju kvalitetnu ponudu kojom možemo da se ponosimo, ovde u Sremu. Kada se to kombinuje sa karakterističnim specijalitetima iz ravničarskog Srema - kobasicama i šunkom, imamo jedinstvenu ponudu, pogotovo što se nalazimo s jedne strane uz sam Nacionalni park Fruška gora, a sa druge uz Dunav. Ta ponuda je usmerena na domaće tržište, od kojih je najjače, možda, beogradsko, ali imamo i gostiju iz inostranstva. Nađu nas preko našeg sajta i dođu da dožive ovaj ambijent i da se odmore. Interesantno je da sam imao goste iz Holandije, koji su sedam dana uživali čitajući knjigu u šljiviku i to knjigu koju su doneli sa sobom, i ne bi ostali nedelju dana da im nismo omogućili tišinu i mir. Imamo kombi kojim goste vozimo u obilaske manastira Fruške gore, što je izuzetna atrakcija za strance, takođe i svoj brod kojim ih vozimo po Dunavu. I to je poseban doživljaj, jer nema strogo protokolarno organizovane ponude. Često je ovo jedini način da ljudi koji nemaju čamac, upoznaju reku i vide Srem i Bačku sa vode. Po izboru idemo od jedne do druge čarde, jer su čarde specifičnost za ponudu na Dunavu i na sreću, u okolini ih ima jako lepih. Mi smo zadovoljninji njihovom uslugom. Jedna od čardi koju najčešće posećujemo je Dunavac, pa Kamenjar, Čarda kod Braše. Uglavnom te tri, ali često  idemo dalje po želji gostiju, koliko i gde oni žele, naravno leti, zimi to ne radimo, jer nema uslova za to. Ali naša ponuda ukoponovana sa sadržajima koji se odnose na vožnju Dunavom ili kombijem po fruškogorskim manastirima, omogućava gostima pun sadržaj, po želji.
-Pokušao sam da uvedem biciklizam u Frušku goru, ali za sada se to nije odvijalo onako kako sam želeo i kako je to razvijeno u Austriji, gde postoje agencije koje imaju preko
2 hiljade biciklova na raspolaganju za vožnju. To je velika šteta, jer smatram da je rekreativna vožnja bicikla u prirodi najbolja fizička i psihička relaksacija, upravo potrebna za ljude koji po ceo dan sede u kancelariji ili bilo gde za komjuterom, da promene ambijent. Još uvek naši ljudi više vole da sede i meditiraju u miru, tišini i tanjiru, da ne kažem i čaši, tj. našoj ponudi, a slabije su spremni na neke fizičke aktivnosti.
No, ja nisam odustao, upravo spremam jedan projekat eko campinga ovde u Čereviću, koji bi bio povezan sa fizičkim aktivnostima, pre svega cikloturizmom, i koji je sve više popularan dolaskom stranih biciklista i prolaskom kroz našu zemlju. Istina, i kod nas postoji određen broj ljudi koji idu biciklom u prirodu, ali nisu dobro organizovani i smatram da bi sa boljom organizacijom privukli još veći broj zainteresovanih ljudi za ovu vrstu sporta, rekracije i turizma, pogodnom upravo za čitavu porodicu. Mi smo spremni da takvim gostima na neko odredište čak nosimo neki doručak, ručak, tako da provedu ceo da u Nacionalnom parku Fruška gora, ali za sada nije bilo ozbiljnijeg odziva da bismo ovakve akcije mogli da ga sprovedemo. Ja taj program držim kao rezervni, za koji smatram da će u narednim godinama biti uzuzetno atraktivan.
-Sada najviše pokušavam da okupim vinare iz ovog dela Srema i Fruške gore, ali i svih drugih delova Vojvodine i Srbije. Ovde ništa nije ničim ograničeno. U Vinoteci koju ova kuća ima, svaki vinar bi mogao da ima svoju policu, svoju ponudu, svoja vina, da se omogući gostima da biraju biraju vina i kupe ona koja im se posle degustacije najviše dopadnu. Moja želja je da vinski turizam zaživi, da vinari ovde dolaze, da se ovde prave pojedine degustacije i prezentacije iza kojih će stojati i komercijalni deo u koji mi ne ulazimo, ali dajemo predsulove za sve te mogućnosti, čak i za uvoznike stranih vina koji mogu u  ovakvom ambijentu da prezentuju vina i da prave komercijalne ugovore, Naravno, uvek je ponuda naših domaćih vinara na prvom mestu i pokušavamo da ovo bude njihova kuća okupljanja i dogovara, stručnih i komercijalnih skupova. Naša velika prednost u odnosu na druge vinske kuće i podrume, je što ova kuća ima smeštajne kapacitete i ja tvrdim da posle jedne degustacije, probe, uvek se malo više i popije, a onda se dobije ključ od sobe i prespava se. A ujutro se može ići dalje. Naša preporuka je: ne rizikujte da se nešto desi, prespavajte, doručkujete i sutra komotno možete ići dalje. Raspolažemo sa preko 30 ležaja u 15 soba različitog nivoa i kvaliteta, ali je sve opremljeno i registrovano za seoski turizam. Registrovali i Eko-etno klub, a svojim članovima dajemo mogućnost da imaju popust čak do 50%.
-Posebno moramda naglasim da sam ovde registrovao jednu Asocijaciju za ruralni razvoj za seoski turizam, čiji sam direktor i predsednik, u okviru koje kroz različite projekte intenzivno forsiram pitanje ruralnog turizma i praktičnog razvoja, za koje Vojvodina, ali i cela Srbija ima izuzetno dobre potencijale. Nažalost, i ovde je na tom planu izuzetno malo urađeno. Nemam ništa protiv lanaca hotela, raznih sadržaja tipa đakuzija, ima te vrste ponude, ali ja sam zagovornik ovakvog vida turizma i lovnog turizma. Ja sam predsednik Lovnog turizma Vojvodine. Bio bio sam jedno vreme direktor Lovotursa i tvrdim da smo mi bili velesila lovnog turizma u Evropi. Ribolovni je još masovniji. Za mene je ribolovni i lovni turizam nešto neodvojivo, nešto štoje motiv i opredeljenje za dolazak, a seoski turizam su smeštajni kapaciteti.
Nije dovoljno samo pričati o potencijalima, ako se oni ne pretvore u turistički proizvod, jer se jedino turistički proizvod može prodavati. Turistički proizvod podrazumeva sadržaj i cenu. On se na tržištu prodaje i realizuje. Potencijali se ne prodaju i ne mogu se realizovati. Uzmite kao primer Dunav, 600 kilometara toka kroz Srbiju, a nemate ni jednu marinu ni jednog kampa. Kako realizivati prihod receptivnog turizma bez određenih ponuda i sadržaja direktno na obali reke i naravno u zaleđu. Neosporno je da Dunavom idu beli brodovi, to je lepo i interesantno, ali potrošnja je sva na belim brodovima. Niti su beli brodovi naši, niti su turisti naši, oni izađu samo, kako u šali kažemo, da“protegnu noge“, tako da nema neke potrošnje kod nas. Turizam je takva privredna grana da ako nema potrošnje, odnosno prihoda, onda su to lepe „šarene priče“. Mi govorimo o turizmu kao privrednoj grani. Kada govorim o seoskom turizmu onda potencijal kojim mi raspolažemo lovišta, ribolovišta i smeštaj, prema mojim projektima, može da zaposli preko 5.000 ljudi. I to onih koji u svojim selima mogu da nađu posao u turizmu, u nekoj disperziji, ne u nekoj fabrici i tako dalje, nego ako se malo više uradi na samoj organizaciji seoskog turizma, ako se uz pomoć države formira turistička ponuda i ta ponuda iznese na tržište kako domaće tako i strano, onda možemo da vidimo rezultat te ponude. Ta ponuda ima  sjedne strane atraktivnost u lovu i u ribolovu, i naravno smeštajnim kapacitetima u seoskim domaćinstvima, čuvenim našim gostinskim sobama koje su pravljene za neke druge goste. Ja danas pokušavam da te gostinske sobe kroz registraciju stavim u ponudu gostima koji plaćaju, za razliku od onih gostiju koji nisu plaćali i da naša seoska domaćinstva ostvare neku korist, neke prihode. Taj prihod nije samo od smeštaja, on je vrlo često i od pratećih pansionskih usluga, zajedno sa domaćinom, što je prednost u odnosu na svaki hotelski smeštaj koji ima stroge noramtive, cene  itd. U seoskom turizmu nema normativa. Tu se doručkuje, ruča i večera zajedno sa domaćinom, ničim se ne ograničava, već se domaćin trudi da ostavi što bolji utisak. Ja odgovorno tvrdim da je za ponudu u seoskom turizmu, domaćin, tj. domaćica bitan činilac u turističkoj ponudi. Dva različita domaćina ili domaćice su dve različite ponude i po pitanju ljubaznosti, i njihove  spremnosti da dočekaju i zabave goste. Ruralna turistička ponuda, tvrdim, je atrakcija za urbane goste, domaće i strane. Oni se oduševljavaju neposrednim kontaktima sa domaćinom, prezasićeni standardizacijom ugostiteljskih objekata, gde je svaki krevet i zavesa isti, to je sve došlo usled obaveze poštovanja standarda. U seoskim domaćinstvima toga nema.
Specifičnost seoskog turizma se mora sačuvati, on se mora izdvojiti iz klasičnog ugostiteljstva i kao takav izneti na tržište. U tome su najbolji Austrijanci, koje su kopirali Mađari, a Slovenci to već odavno dobro rade. Seoski turizam je dopunska  delatnost ljudima sa sela, kojima se omogućava da zarade neki dodatni dinar, i olakšava težački život. Ne vidim ni jednu prepreku zašto mi to ne bi radili isto kao što to rade i oni. Zalažem se  da prepišemo sve zakonske propise od njih, jer ako su dobri za njih i evropske goste, ne vidim zašto ne bi bili dobri za nas – kategoričan je Dušan Vidak.
Više slika Eko-etno kluba Dušana Vidaka u Čereviću možete videti o v d e.

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com