Thu03282024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Deliblatska peščara evropska Sahara

  • PDF
  • Prethodna
  • 1 of 13
  • Sledeća

Zahvaljujući Udruženju novinara „Eko vest“ nedavno smo bili u prilici da posetimo Specijalni rezervat prirode „Deliblatska peščara“ i tako, uslovno rečeno, otkrili još jedan skriveni i nepravedno zapostavljeni biser naše ravnice.

Deliblatska peščara se nalazi južnom delu Banata, negde između zapadnih padina Karpata i močvarnih obala Dunava. Istorijski gledano, u prošlosti peščara je bila pod autohtonom šumskom vegetacijom hrasta i lipe, ali i travnatim formacijama stepske vegetacije. Nekontrolisana seča šuma, ispaše i slične aktivnosti dovele su do pojave velikih ogoljenih površina koje su pod uticajem vetrova često menjale oblik i izgled krajolika. Vrlo je verovatno da je tada i dobila taj neformalni i pomalo laički naziv Evropske Sahare. Idilični prizor peščanih dina, osim što se menjao iz dana u dan, širio se sve više i tako pretio da ugrozi opstanak lokalnog stanovništva, obradivo zemljište, saobraćajnice i sl. Sagledavajući ovaj problem, početkom XVIII veka, Ugarski parlament je doneo odluku o poveravanju uprave i sanacije peščare Temišvarskom direktoru šuma Vojne krajine Francu Bahovenu. Tada je prvi put i urađeno premeravanje i utvrđeno da je Deliblatska peščara široka impozantnih 354 km, a široka 11 km. Na nešto manje od trećine te površine nalazila se otvorena pustinja. Prvo su uvedene administrativne mere poput zabrane seče i ispaše stoke, a odmah zatim se pristupilo i podizanju zaštitnih pojaseva šuma po obodima peščare.
Uspešno obavljeno pošumljavanje i zaštita postojećih šuma dovele su do toga da 1912. godine dobijaju na ekonomskom značaju te se od tada ovim šumama gazdovalo po tačno utvrđenim elaboratima. Nakon II svetskog rata, Deliblatska peščara je dobila status zaštićenog prirodnog dobra, da bi 2002. godine, uredbom Vlade Republike Srbije, obzirom da predstavlja poslednje i najveće utočište peščarske, stepske, šumske i močvarne vegetacije Panonske nizije i jedan od najvećih centara biodiverziteta u Evropi, dobila današnji status Specijalnog rezervata prirode.   Stepski božur, kovilje i virgilijski hrast neke su od 900 vrsta biljnih retkosti kojima obiluje Deliblatska peščara. Kad smo već kod biljnih vrsta, imali smo i tu sreću da prilikom obilaska naiđemo (više puta!) i na veoma retku vrstu gljive koju u narodu zovu Zvezda, a za koju neki od autoriteta u toj oblasti smatraju da je potpuno izumrla. Među životinjskim vrstama najatraktivniji su peščarski insekti, orao krstaš, tekunica i stepski skočimiš. Priobalni deo peščare stecište je i masovno zimovalište ptica močvarica, lasta bregunica i kormorana.
Kako je pod uticajem čoveka vekovima, poslednjih 200 godina intenzivno, Deliblatska peščara pretstavlja svojevsno ogledalo prirode i čovekovog trajanja u njoj. Na žalost, zbog ranijih događanja, svrstava se u I stepen ugroženosti od šumskih požara, te je zbog toga poslednjih godina cela peščara pokrivena video nadzorom. Video nadzor je ujedno i jedino čudo moderne tehnologije koje se ovde može naći. Sve ostalo je netaknuta priroda i čovek u njoj.
Tekst: mr Mirjana Maksimović

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com