Fri03292024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Golubinci, selo lepih raznolikosti

  • PDF

Peti po redu promotivni izlet u okviru projekta „Bogatstvo različitosti“u organizaciji Turističke agencije„Magelan“, ovog puta odveo nas je u Golubince, u jedno od četrnaest izabranih sela u Vojvodini, koja svojom turističkom ponudom mugu da zadovolje kako domaćeg tako i stranog gosta. Ni temperatura oko 0°C, ni odsustvo sunca, niti veliki odziv zainteresovanih za ovu turu, nije ugrozio lepotu i raskoš mesta koju su Golubinčani želeli da nam pokažu.
Domaćini su predstavili eko-etno selo, Golubince, u srcu ruzmarinskog Srema, i proveli nas kroz vredne kulturno-istorijske spomenike: dvorac Šlos, Lepšanovićevu kotobanju, pravoslavni i katolički hram, te crkvicu Vodicu, na potezu Donje njive na jugozapadnom kraju sela.
Prisustvovali smo delu prave sremačke zabijačke (svinjokolja) u kući domaćina Paje Borčića, i častili se domaćim tek istopljenim čvarcima, džigernjačama, kobasicama, krofnama, pili rakiju od ruzmarina, dobru za cirkulaciju i višnjevaču. Bili smo svedoci, samo za nas simulirane predstave Mačkara, koja će pred Uskršnji post podići celo selo na noge. Značaj ovih poklada je ne samo što je to jedinstven običaj na teritoriji Vojvodine, prenesen verovatno iz Dalmacije, već i zato što se ova dvestogodišnja zabava prerušavanja opet vratila i postala najmasovnija seoska manifestacija. Bili smo gosti na jednoj svadbi s mladine strane („krtani“), i zabeležili svadbarske običaje koji se neguju u ovom kraju.
Prolazili smo kroz jedinstvenu ulicu ne samo u Sremu i Vojvodini već i šire. U toj ulici, mimo ustaljenog vojvođanskog običaja ušorenih kuća, svaka kuća gleda na drugu stranu. To je čuvena Ulica Prkosa, ali može biti i „pijana“, jer upravo tako i izgleda.
Posetu ovom, pre svega „selu dobih domaćina“, ali i neospornih kulturnih, istorijskih i prirodnih zanimljivosti, završili smo u etno kući „Nostalgija“ vlasnika Nebojše Dukovskog zvanog Makedonac. Mada sve odiše starinom, jer je i sama kuća od naboja napravljena pre više od 200 godina, i u njoj se čuva preko 300 predmeta sa teritorije SFRJ, nismo bili nostalgični, već veseli. Tome su doprineli i domaća hrana, i domaći kolači i domaći golubinački Romi, svijim pesmama.
Bračni par Opačić, otac Danilo i župnik Željko Tovilo, članovi Hrvatskog kulturno prosvetnog društva „Tomislav“, njihov predsednik Vlado Ćaćić, i mnogi drugi, imali su ulogu naših domaćina i trudili su se da nam što više pokažu, a imali su i šta. I ono što nije moglo da se sakrije, a vredno je pomena, jer je lepo, da su Golubinčani srećni ljudi i svesni su toga. Domaćini Golubinaca žive u mestu koje ima oko 5.000 duša. Oni su potomci ljudi prispelih sa raznih strana u ovaj prirodni raj. Danas, bilo da su Srbi, Hrvati, Romi, Makedonci ili nešto drugo, samo su meštani Golubinaca, „sela u dva reda, što izdaleka na varoš izgleda!“
Zato, ako vas nekada put nanese u Golubince, nećete biti razočarani. Naprotiv, lako ćete se uklopiti u šareni folklor golubinačkih navika i poželeti da se vratite, jer neka retko lepa raznolikost svega vlada ovim mestom.

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com