Thu03282024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Slobodan Tišma – Ne pišem ništa novo, samo slušam klasičnu muziku

  • PDF

Prestižna NIN-ova nagrada, koja se po 56. put dodeljuje za najbolje literarno štivo za 2011. godinu, po oceni petočlanog žiria, dodeljena je za roman “Bernardijeva soba” autoru Slobodanu Tišmi

i tako je ova nagrada, po treći put, posle "Upotrebe čoveka" Aleksandra Tišme (1976) i "Kiše i hartije" Vladimira Tasića (2004.) došla u Novi Sad.
U najužem izboru za NIN-ovu nagradu, našlo se,uz nagrađeni, još pet romana: “Kontrolni punkt” Davida Albaharija, “Mein kampf” Svetislava Basare, “Almaški kružoci lečenih mesečara” Franje Petrinovića, “Sasvim skromni darovi” Uglješe Šajtinca i “Oda manjem zlu” Voje Čolanovića.
Na konferenciji za medije, održanoj povodom obelodanjivanja NIN-ove nagrade u Kulturnom centru Novog Sada, prisutnima se obratio direktor i glavni i odgovorni urednik Kulturnog centra Novog Sada, Laslo Blašković. Gospodin Blašković je tom prilikom rekao kako se izdavačka delatnost Kulturnog centra Novog Sada otrgla kontroli, jer je počela od nepretencioznog izdavanja dela svojih prijatelja, a značajan broj tih dela je dobilo razne nagrade, do ove najveće. Prvo izdanje romana “Bernardijeva soba” štampano je u 500 primeraka, a ovom prilikom je potpisan ugovor za novo izdanje od 3.000 knjiga, promociju knjige po gradovima širom Srbije inostranstvu. Prva ponuda za prevod stigla je iz Makedonije.
Vladimir Kopicl je uputio poziv na čitanje ove knjige svima koji to do sada nisu učinili i naglasio da je Slobodan Tišma, kojeg nema mnogo u našoj regularnoj javnosti, postao kultna i opšte poznata ličnost. Da je Slobodan Tišma prešao put od svestranog muzičara krajem šezdesetih godina prošlog veka, da se sredinom devedesetih godina na videlo isplivala njegova pesnička dela, a početkom Novog veka i njegovim „Blues diary” rada, za koji se nije znalo da li je poezija, dnevnik, beleške, ili neki „embrion narativne proze“, dobili smo onu divnu zbirku priča i roman, i mnogostruko nagrađivan roman „Quattro stagioni”, počelo se nazirati ono šta će on biti danas.
A za „Bernardijevu sobu“je rekao:
-Kada bismo mogli da sagledamo značaj onoga šta je Tišma uradio mogli bismo je okarakterisati ne kao sažetak, već kao jezgro. Ovo je neobičan roman za prozu, narativan sublimat svih onih tematskih, simboličkih i svih drugih izvedenicama posejanim po svim drugim Slobodanovim delima. To je knjiga koja se fantastično nameće u čitanju za nešto što se zove kontinuitet i to je prva knjiga koja se bavi kontinuumom u ljudskom vremenu.
Na kraju, Slobodan Tišma, koji je dobijanjem NIN-ove nagrade katapultiran u žižu javnosti, što je unekoliko poremetilo njegov imidž nenametljivog i uzdržanog momka, koji se drži po strani glavnih tokova. A ko je ustvari gospodin Slobodan Tišma? Slobodan Tišma je konceptualni umetnik, muzičar, osnivač kultnih novotalasnih bendova “Luna” i “La strada”, performer, literata, pesnik, romanopisac, koji za sebe kaže da je svaštar. Iza njega su objavljene knjige poezije “Marinizmi” (1995) i “Vrt (kao) to” (1997), zbirka pripovedaka “Urvidek” (2005), u književnim časopisima objavljivao dnevničke zapise “Blues diary”, roman “Qattro stagioni” (2009), “Bernardijeva soba”(2011).
-Jako mi je drago što sam dobio ovu nagradu, a posebno što je Kulturni centar izdavač, nekadašnja Tribina mladih, u kojoj sam počeo svoju umetničku karijeru i tu sam jednostavno kod kuće, rekao je Slobodan Tišma i dodao:

-Ova nagrada je na neki način kruna moje literarne karijere, tako da sada mogu opuštenije da se osećam. Ne mogu da obećam da ću i dalje pisati, ali raduje me što sam to ostvario u ovom prostoru.

-Ja sam prešao put od marginalca do jednog priznatog pisca, znači promenio sam se. To je s jedne strane sujeta, a svi smo sujetni, stalo mi je bilo da dobijem tu nagradu, ali sam izneverio taj svoj zavet mladosti, da budem uvek po strani. Možda se to nekim ljudima neće svideti.

-Ja živim od umetnosti. Meni je umetnost pribežište i svi ljudi koji mogu da se okruže umetnošću u velikoj su predsnosti. To je velika pogodnost naročito danas, kada živimo u takvim prilikama koje su sumorne, a umetnost je dostupna svima.

Čovek što je stariji postaje sve više konzervativniji. Ja sam staromoderan. Moj ideal je modernizam, moderna umetnost, modernizam koji je na neki način prošao, to je prva polovina XX veka. To sada nije aktuelno, ali je to meni sve. To je moj prostor, tu se najbolje osećam, tu su pohranjena sva dela koja ja volim i u kojima mogu da uživam i iz kojih crpim, na neki način, neku energiju da uradim sve ove stvari. Ja se ne snalazim najbolje u tom informatičkom, virtuelnom svetu. Ja sam čovek XX veka, to je neki moj svet , tu su sva moja bitna iskustva, i danas živim zagrobni život.

Za svoj roman “Bernardijeva soba” kaže:

-Ovaj roman je nastao prilično spontano i za njega nisam pravio nikakave planove i nastao je relativno brzo. Mislim da je, ono što se kaže prva ruka, bilo gotovo za četiri meseca. Posle je došao onaj rad koji je trajao godinu i po dana, i malo više, gde sam doterivao, proširivao, dopisivao ali i ponešto odstranio. Quattro stagioni sam pisao jedno tri godine. Ovaj roman mi je pričinjavao veće zadovoljstvo.

Na pitanje prisutnih novinara, čime se sada bavi, književnik je odgovorio:

-Ja slušam muziku i uglavnom samo to i radim. Imam kanal Mezzo i uglavnom sam ispred ekrana i slušam i gledam i meni je najveće zadovoljstvo. Trenutno ne pišem ništa, samo slušam muziku. Pisci su jako zaokupljeni književnošću, možda i previše, i ne slušaju muziku. Možda nešto popularnu, ali klasičnu retko. Pod klasičnom muzikom podrazumevam period od ranog baroka do Gustava Malera. To nije neka srećna muzika, ali je jako dobra za neko kultivisanje i brušenje emocija. Tu mogu da imam te moje doživljaje koje možda mogu da lociram i transponujem u nekom određenom trenutku kada pišem. Ali i kada je forma u pitanju, oblik dela, komozicija, klasična muzika je tu isto tako jako zahvalna, jer nudi konkretna rešenja. Više se ne bavim rock’n’rollom i nemam predstavu šta se u njemu dešava. Ponešto o njemu čujem, ali ne mogu to da stavim u realan kontekst i uspostavim vrednosti, a u prethodnoj knjizi “Quattro stagioni” imao čak i nekakv negativan stav prema rock muzici, ne baš lep.

Ovo priznanje predstavlja veliki uspeh izdavačke aktivnosti Kulturnog centra ali i Novog Sada, koji će sigurno umeti da na najbolji način isprati veliki uspeh svog sugrađanina i ove prestižne nagrade.

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com