Thu03282024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Kompleks Franjevačkog samostana sa crkvom Uznesenja Presvete Bogorodice (Blažene Device Marije) čuvar vere, tradicije i blaga

  • PDF
  • Prethodna
  • 1 of 12
  • Sledeća

            Bač, nekada moćni grad koji su gradili Sloveni, Goti, Kelti, Sarmati, Jazigi, Rimljani, Huni, Turci i isto tako ga rušili, danas je gradsko naselje u jugozapadnom delu prostrane panonske ravnice bogate i volšebne istorije. Bač, po kome je današnja Bačka dobila ime, prvi put se pominje u crkvenom dokumentu iz 535. godine, kao jedne od utvrda Pannonia Sirmiensis sa središtem u Sirmiu (Sirmiumu), jednom od četiri glavna grada Rimskog carstva. Njegovim razaranjem, prvo od strane Huna, zatim Avara, u crkvenim dokumentima nalazi se pomen grada Bač, koji je obuhvatao crkvu i ostatke rimskih kuća u krugu od 500 m. O građevini iz rimskog doba svedoče ostaci „rimskog zida“ u hodniku samostana.

            Dinamici razvoja mesta pogoduje povoljan položaj, ravnica i dolina reke, glavne strade ondašnjih putnika. Vojvodinu iz rimskih vremena nazivaju Dilicijum Mundi - rajom zemaljskim.
            Do 1000 godine Bač ima kontinuitet avarske uprave, kada se srednjovekovna Ugarska potpuno konsolidovala na ovim prostorima, a Bač važio za značajan grad, sa sledom opata i nadbiskupa Svete Marije. Potpisnik osnivanja Zagrebačke nadbiskupije (1094) bio je i opat iz Bača, Fabijan, što takođe govori o važnosti mesta.
            Nakon grčkih ratova u XII veku vođenih između Istočno rimskog carstva i Ugarske, Bač je opustošen, a krajem ovog i početkom XIII pripadnici viteškog reka Kanonici Sv. Groba Jerusalimskog, na temeljima stare crkve od rimske crvene cigle širine preko dva metra, podižu omanju jednobrodnu romaničku crkvu, masivnih zidova sa kontraforima, visokih zabata i znatno niže apside. Petorostrana aspida u kombinaciji kamena i cigle, stubovima sa glavama životinja (gargojlama), emajliranim opekama, odlika su arhitetkure zapadne Evrope toga vremena. Unutrašnjost je bila u maniru starohrišćanske bazilike, sa golim zidovima bez maltera.
            U periodu od 1241. i rušenja od strane Mongola, do XV veka podignute su samostanske zgrade i visoki toranj - zvonik u gotičkom stilu. Ostaci gotičkog luka i danas se nalaze na hodniku pored crkve, koji je bio oslikan freskama.
            Godine 1300. darovnicom ugarskog kralja Andrije III Arpada samostan preuzima Franjevački red (Ordo fratrum minorum - Red Manje braće) kojeg je 1209. osnovao Franjo Asiški. Njihov kontinuitet u samostanu beleži se poslednjih 300 godina.
            Nakon pada Latinskog carstva u Jerusalimu i okončanju krstaških pohoda, samostan u Baču je izgubio značaj važne stanice na putu za Sv. Zemlju. Tokom srednjeg veka veliku ulogu ima kao bedem odbrane zapadne Evrope od Turaka, posebno posle pada srpske Despotovine 1459. Od bitke na Mohačkom polju (1526) pa do 1686. godine Bač potpada pod tursku vlast, a samostan je pretvoren u džamiju od čega je do danas sačuvana mihrabska niša u južnom zidu crkve. Iz tog vremena o sudbini samostana saznajemo iz turskih deftera i putopisa, kao i relacija - izveštaja crkvenih vizitatora i biskupa. U Baču Turci nikada nisu uspostavili strogi režim vlasti kakav je bio u Srbiji. Nikada nije bilo danka u krvi, mada je porez redovno ubiran, a u gradu živeli samo muslimani dok su pravoslavci i katolici živeli u okolnim mestima.
            Posle Turaka Vojvodinu, prostranu pustaru išaranu ritovima, u kojoj je vladala malarija, kuga, kolonizuju Austrijanaci i dovode poznate graditelje kanala iz Italije, čime je kultivišu ovaj prostor.
            Godine 1688. u Bač dolazi veća grupa vernika sa četvoricom franjevaca iz istočnobosanskog naselja Gradovrha (kod Tuzle), a glavna džamija Bača opet je vraćena u crkvu i obnovljena. Tek po obnavljanju počinje Rakoczijeva buna (1704 - 1711)  protiv austrijske vlasti i opet teško strada. Ponovnim obnovljanjem (1716 - 1728) dograđeno je zapadno krilo sa pregradama od šiblja i blata. U prizemlju su bili: refector - trpezarija, kuhinja, infirmaria - bolnica, a na spratu 12 soba. Gradnja južnog i istočnog krila počela je 1734. (današnji samostan), završena 1758. Građevinski materijal: 526 urna kreča i cigli, te 1.777 florina obezbedio je fra Franjo Vukovarac. Godine 1759. ponovno je izgrađeno zapadno krilo samostana, time i izgradnja današnje samostanske zgrade, doprinosom vernika župe Bač kao i ostalih župa, kojima su upravljali bački franjevci. Najveći doprinos dao je upravitelj župe Sonta, fra Augustin Stopić. U poslednjoj temeljnoj obnovi samostana u prvoj polovini XIX veka podignut je novi oltar.
            U Franjevačkom samostanu se čuvaju izuzetno vredni ostaci freske Raspeće Hristovo (početak XIII veka), italokritska ikona Bogorodice Umilenija - Radosne Gospe Bačke (najstarija datirana slika iz 1684., rad ikonopisca Dime), slika Tajne večere, ulje na platnu dimenzija 580 x 190 cm, na istočnom zidu trpezarije, delo Paulusa Antoniusa Sensera iz 1737., četrnaest slika iz ciklusa Hristov put na Golgotu iz prvi polovine XVIII veka, četiri oltarska platna: Sv. Roko, Sv. Antun, Sv. Leonard i Sv. Franja. U biblioteci se čuvaju inkunabule i protokoli, a u sobama stari nameštaj, keramika, porfire, rukotvorine. Neki od ovih rariteta, kao i arheološki nalazi koji potvrđuju kontinuitet života na ovim prostorima, od praistorije do XVIII veka, izloženi su u muzejskoj postavki od 2019. godini u prizemlju samostana koji krase između ostalog i stepenice stare 300 godina, izrađene od punog drva. U crkvi se nalaze i još uvek rade, najbolje očuvane mehaničke orgulje i jedne su od najstarijih na ovom prostoru. Prve su bile postavljene 1716. da bi 1827. bile zamenjene novim i većim. Sastoje se od dva manuala, 16 registara i oko 1.000 svirala, i sve je u funkciji.
            U samostanu se nalaze tri nadgrobne ploče. Godine 1725. u samostanu, na desnom zidu oltara crkve Uznesenja Blažene Device Marije sahranjen je Đura II baron Pejačević, vicegubernator Bačke županije.
            Bač (Bach, Bachia, Batsch, Bács), je po zapisu arapskog geografa Idriza u Rožerovoj karti sveta (1154) „glasovito mesto koje ubrajaju među ostale velike gradove, sa pijacom, trgovačkim radnjama, brojnim zanatlijama i grčkim naučnicima...
            U svom putopisu Evlija Čelebi 1665. godine iznosi da „u varoši ima osam muslimanskih bogomolja. Najveća je stara džamija, koja je ranije bila veliki samostan, koji je posle osvajanja pretvoren u Sulejman-hanovu džamiju. Duga je ravnih 40, a široka ravnih 30 koraka“. Fra Josif Špehar, domaćin i vodič u samostanu potvrđuje da je stara crkva zaista bila tih dimenzija.
            - Bač nema banju, more, ali ima Franjevački samostan, retko nasleđe izuzetne lepote. Na ovoj građevini, koja spada u red većih i starijih samostana koji je više sačuvao starih stvari nego drugi, vidljivi su tragovi romaničke, gotičke, barokne arhitekture. Za dobru osnovu zaslužni su krstaši, o kojima uglavom razmišljamo kao negativcima. Zapravo su bili vrsni graditelji. U rat su išli svi slojevi društva, koji su implementirali socijalne, zdravstvene i druge jevađelijske principe, prisutne u njihovoj postojbini. Tako su u Baču osnovali prvu bolnicu, potvrđeno papinim pismom u kojem moli jednog opata da pošalje bolničare za bačku bolnicu; starački dom, organizovali su škole svima dostupne i dr., što u istočnim zemljama nije bilo poznato. Ostavili su i simbol krstaša, crveni krst koji su franjevci modifikovali u veliki crveni krst sa četiri manja na beloj osnovi. Bač je u tom pogledu bio ne kao danas zabačeno mesto, već srednjovekovni centar, kao današnji Novi Sad, koji se rodio kada je Bač umro, u vreme Rakocsijeve bune, u koji se Rakoci uvukao kao pobunjenik protiv vlasti, a Vlada u Beču prosudila da tvrđava u sred Bačke daleko od turske granice ničemu ne služi. Tada je počela gradnja Petrovaradinskog utvrđenja. Konzervatori tvrde da je crkva u četiri navrata preslikavana i da danas hodamo po četvrtom podu, od kada je prvobitna građevina izgrađena - istakao je fra Josif Špehar, jedan od dva redovnika samostana. Kaže da za više nema ni potrebe jer katolici čine samo 10% žitelja Bača, ali da se zahvaljujući aktivnostima hora, misama na koje svi dolaze, stiče drugačiji utisak.

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com