Tue03192024

Poslednja izmena:08:54:27 PM

Back HRANA I PIĆE HRANA Đorđe Mrkić: Život pčelara i medonosnih pčela

Đorđe Mrkić: Život pčelara i medonosnih pčela

  • PDF
  • Prethodna
  • 1 of 4
  • Sledeća

            „Legende koje su se ispredale oko pčela protkane su pretnjama i gubicima. Tu je i uzmeirujuće sećanje na ubode koji izazivaju toliko poseban bol da ne znamo sa čime bismo ga mogli uporediti... Istina je da se košnica ako je nemarno otvori neko ko ne poznaje, niti poštuje karakter i običaje njegovih stanovnica, začas pretvara u užareni grm koji kipti besom i junaštvom. Ipak, ništa se ne stiče brže od neznatne sposobnosti neophodne da se košnicom bezbedno rukuje. Dovoljno je malo dima, mnogo hladnokrvnosti i blagosti, i dobro naoružane radilice će dopustiti da budu orobljene i ne pomislivši da puste svoju žaoku“ - piše Boris Meterlink u svojoj knjizi Život pčela (Algoritam 2017. Beograd).

            Druženje sa pčelama
            - Za pčelare je druženje sa pčelama daleko složenije. Kao prvo, pčelarstvo nije samo proizvodnja meda - objašnjava gospodin Đorđe Mrkić, zamenik predsenika Društva pčelara „Jovan Živanović“ iz Novog Sada. Spremanje društva za pašu zahteva jedan način, za sakupljanje polena drugi način pripreme. A tu je i proizvodnja rojeva, matica..., i svaki segment podrazumeva specifičan način pripreme.
            - Za bagremovu pašu treba da se potrudimo da u zajednici imammo što više različitih generacija, a pri tom što manje legla, da oslobodimo živu pčelu negovanja legla i da svu njenu energiju usmerimo na proizvodnju meda. Jer, na bagremu u dobrim godinama znaju da budu veliki unosi na dnevnim nivoima. Kada je unos kilogram, kilogram i po, onda skupljačica ne odlaže med u ćelije saća, već ga predaje mladim pčelama i one ga prerađuju i deponuju u saće. Ukoliko dolazi do porasta unosa, a on može da bude do 9 - 10kg dnevno, tada od jedne sakupljačice jedan tovar preuzima 7 - 10 mladih pčela. Pčelarima je jako bitna struktura mladih pčela koje će biti sposobne da luče enzime, prerađuju nektar, i da ga ventilacijom oslobađaju vlage.
            - Ukoliko se radi o sakupljanju polena, priprema društava će biti na sasvim drugi način. Za to je potrebna velika količina otvorenih legla, kao stimulansa za pčele da sakupljaju veće količine polena. Polen im je potreban da nahrane leglo. Da bismo ih stimulisali na polen u otvorenom leglu uz prihranu sirupom, uglavnom će sve biti preusmerene na sakupljanje polena i na taj način ćemo dobiti najbolje rezultate.
            - Ukoliko želimo društvo od kojih ćemo praviti rojeve, potrebna je velika količina legla u različitim dobima. Stimulisaćemo zajednice da neguju što veću zajednicu legla. Međutim, godine će teći dalje, da ne bude zabune, ako se spremamo za lipovu i suncokretovu pašu, koje će za razliku od bagremove trajati mnogo duže, ako spremamo na isti način, u pola paše ćemo ostati i bez pčela, i bez društava, jer će se pčele istrošiti. Zato u takvu pašu krećemo sa maksimumom i legla i pčela, da bismo mogli da iskoristimo pašu do kraja.
            - Na kraju moramo da imamo društva koja će biti sposobna da se ponovo spreme za zimu, što znači da moramo upravljanje društvima u toku sezone voditi tako da društva ne oslabe i da iskoristimo u svakom momentu ono što nam je najinteresantnije.
            Kranjska pčela
            Na prostoru Balkana i kod nas najzastupljenija je Kranjska, siva ili domaća karnika (mellifera carnica). Pčelinja društva kranjske pčele odlikuju se mirnoćom, dosta intenzivnim prolećnim razvojem, sklonošću rojenju, što često zavisi od lokalnih uslova ili načina pčelarenja. Med poklapaju belim poklopcima, značajno kod proizvodnje meda u saću. Dobro zimuju i ekonomična su u potrošnji hrane. S obzirom na energičan razvoj Kranjske rase pčela, društva „eksplodiraju“ u uslovima koji su im potrebni. Kada je u pitanju priprema za pašu i kada treba da postignemo što veće količine izleženih pčela, potrebno je da odnegujemo što veću količinu legla. U tom slučaju paša uljane repice nam je fantastičan inicijator razvoja društava. Ono na šta moramo da pazimo je da treba biti u kontaktu sa vlasnicima parcela, da znamo da li je zaštita repice izvršena ili se očekuje, jer može da dođe do stradanja društava zbog trovanja, ili zbog promenljivog vremena u aprilu. Izvlačnje pčela na pašu pod nepovoljnim uslovima može dovesti do njihovog gubitka, smrzavanja i drugih nedaća.
            Bolesti pčela
            - Trovanje društava tokom sezone pčelarima zadaje veliki problem, jer nisu u stanju da na najbolji način spreme društva za zimu. Takav slučaj su pčelari imali prošle godine zbog trovanja u avgustu. Društva koja su pretrpela trovanje i koja su oštećena kod njih je bio i manjak hrane, ali i veći manjak pčela. Kada smo im dali prihranu, one su krenule s obzirom na povoljne temperaturne uslove, sa negovanjem legla i sad već imaju generacije koje izlaze, praktično se društva obnavljaju i brojnost žive pčele povećala za oko 30% u odnosu na januar. Krajem februara smo ih startovali za razvoj i prezadovoljni smo tempom razvoja društava i uspećemo da ih pripremimo za ovu godinu, bez obzira na veoma loš ulazak u zimu.
            Ono što se kod nas na terenu desilo pre nekih dvadesetak godina to je zamena hranom  sa hranom koja nije specifična za ovo područje i za nas pčelare je na neki način problem u dijagnostici, ili simptomima koji se pojavljuju. Pčela apis je svoj vrhunac uvek doživljavala krajem zime početkom proleća i tada je praktično i desetkovala društva, ali imala je vrlo jasne i vidne simptome koji su se javljali u vidu dijareje, uneređene košnice. Kod dijareje cerane, nemamo dijareje, nju moramo dijagnostikovati mikroskopski, konstatovati da li je to spora u velikoj meri ili nije i razvoj cirane ide od dve godine do kolapsa zajednice. Da se to ne bi desilo bitna je higijena pre svega, držati što bolju higijenu na pčelinjaku i u košnicama, držati društva u što boljoj snazi i gledati da nam genetika bude što kvalitetnija, higijensko ponašanje i da na taj način jedino možemo da se zaštitimo. Oni koji nemaju dovoljno iskustvo i ne vode dovoljno računa o rozemi mislim da je to bolest koja uzima najveći ekonomski danak pčelarstvu jer slabi društva, takva društva nemaju produktivnosti, a mi ih imamo i gajimo ih. Treba uvek prevazilaziti rešavati se slabih društava, držati što jača.
            Bilo da se radi o trovanju ili bolestima pčela i pčelinjeg legla (virusnim, bakterijskim, gljivičnim, parazitskim, bolestima nespecifične etiologije, bolestima i manama matica), reč je o specifičnim situacijama, prvenstveno iz razloga što pčele žive u biološki veoma složenoj zajednici. Pčela kao jedinka ne može živeti sama, već je za njen opstanak neophodna kompletna zejednica (jedana matica, nekoliko desetina hiljada radilica i nekoliko stotina trutova). Samo potpuno zdrava pčelinja zajednica može odgovarati zahtevima modernog intenzivnog selećeg pčelarstva. Savremeni način pčelarenja pogoduje širenju bolesti pčelinjeg legla jer pčelar manipulišući ramovima sa saćem prenosi uzročnike bolesti iz jedne košnice u drugu.
            Zato je neophodno da svi pčelari imaju potrebno znanje o osnovnoj biologiji pčela i osnovnim bolestima pčela. Pretpostavlja se da svaki pčelar ima znanja iz poznavanja osnovnih znakova koji upućuju na bolesti koje ugrožavaju pčelarstvo omogućava pčelaru da u što ranijoj fazi uoči promene i preduzme mere sanacije.
            Prema Zakonu o bezbednosti hrane, za kvalitet i higijensku ispravnost proizvedene hrane odgovoran je isključivo njen proizvođač.

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com