Tue03192024

Poslednja izmena:08:54:27 PM

Back TURIZAM SEOSKI TURIZAM Dobro došli u seosko domaćinstvo Milese i Milutina Jovanovića

Dobro došli u seosko domaćinstvo Milese i Milutina Jovanovića

  • PDF
  • Prethodna
  • 1 of 10
  • Sledeća

            U zaseoku Mionica, iznad Kosijerića, nalazi se domaćinstvo Milese i Milutina Jovanovića, začetnika seoskog turizma u ovom kraju. Od prvog gosta davne 1982. godine do danas, mnogo je onih koji su prešli prag njihove kuće. Do tada su Jovanovići dočekivali putnike - izletnike u obilasku ovog kraja na ručkove, a onda je neprikosnoveni autoritet, čovek od ugleda i reči, gospodin Milutin, sasvim slučajno otvorio vrata svoje kuće i za smeštaj gostiju, „pokupivši“ u lokalnoj turističkoj organizaciji Zemunce neodlučne gde i kako da provedu odmor. Svestan svog dara u ophođenju sa ljudima, siguran u ono što Srbija ima da ponudi, u želji da svoju ljubav prema njoj podeli sa drugima, višak prostora, tri komforne sobe (svaka sa kupatilom i parnim grejanjem), stavlja u funkciju turizma. Njegova supruga, gospođa Milesa, prava čorobnica u pripremi domaćih jela, uz ulogu domaćice rado je prihvatila i ulogu šefa.

            Domaćinstvo Jovanović svetao primer srpskog seoskog turizma
            Seosko domaćinstvo Jovanovića je obrazac seoskog turizma, gde se gosti primaju u kuću u kojoj se živi tokom cele godine, uzgajaju domaće životinje, povrće i voće, sve ono što će kasnije ponuditi na trpezi. Osim šećera, soli i ulja, u domaćinstvu Jovanović se ništa ne kupuje. Za razliku od seoskog turizma, turizam na selu je objekat za smeštaj bez sopstvene proizvodnje.
            Gospodin Jovanović se predstavlja kao zemljoranik iz Mionice, koji se bavi turizmom. Nekada je zemljoradnja bila primarna, a turizam sekundarna delatnost. Danas je obratno.
            - Oduvek sam voleo selo i želeo i drugima da pokažem koliko je ono lepo. Onima koji su to želeli da to vide potrudio sam se da što podrobnije pokažem. Od starta sam se trudio da što više uživam pokazujući im moje selo i moj život u njemu. Takvo razmišljanje pokazalo se ispravnim. Prema prvim gostima ponašao sam se identično kao i prema današnjim. Danas samo povećavamo proizvodnju hrane, svaki od 10 dana moja supruga Milesa priprema neko drugo jelo. Samo su sir i kajmak, tzv. beli mrs uvek na trpezi, osim petka, kada je posni dan. U vreme Velikog posta, Milesa i ja postimo, ali uvažavamo navike naših gostiju. U ishrani koristimo u velikom broju i samonikle pečurke, koje čak u 30% slučaja smanjuju upotrebu mesa. Ali, oko hrane se najlakše dogovorimo, a najteže je kada se ne potrefe vremenski uslovi. Iskustvo mi govori, da i ako nije bila dobra hrana, i ako nije bilo nešto u redu, ako si se dovoljno posvetio gostu sigurno će se ponovo vratiti. Čak 90% naših gostiju dolaze kod nas godinama, onih 10% dolaze na preporuku ovih prvih. Svako ko je preporučio svog prijatelja ima dan besplatno. Jer, važno je znati gde ćete, ali još važnije sa kim ćete na odmor - objašnjava domaćin koji je ugostio i ambasadore Nemačke, brojne viđene goste.
            Vreme provedeno sa gostima, među kojima je najviše Beograđana, koristi se za šetnje pokazivanje terena nedirnute prirode, bogate šumskim plodovima, prirodnim lepotama. Kraj kuće Jovanovića je vodopad, a svakodnevno zdravljenje sa komšijama je tradicija. U okolini Mionice su Divčibare, Ovčarsko-kablarska klisura, Ravna gora...
            Po njegovim rečima, posebno u zimskim uslovima, idelano je kada ugosti dve porodice, za upoznavanje, druženje, prijateljevanje, a da ne dođe do svađe, jer se i to dešavalo tokom svih ovih godina.
            Godine neraskidivih prijateljstava sa gostima
            Najveći benefit od ove aktivnosti gospodin Jovanović vidi u povezivanja sa gostima,
rađanju neraskidivih prijateljstva. Jedno od njih je sa porodicom Dimitrijević iz Beograda. Pater familias, Dragoljub Dimitrijević, 27 godina dolazi u ovo domaćinstvo. Nekada dva puta godišnje, od kada je u penziji tri do četiri puta, po pet, sedam, pa i deset dana.
            - Devedesetih godina kada sam birao destinaciju za odmor, uslov je bio da to bude prirodno okruženje nedaleko od glavnog puta. Izbor je pao na Seču Reku, ali posle par neuspelih telefonskih poziva, dospeo sam sa porodicom kod Milutina i nisam se pokajao. Mionica je pravo planinsko selo i od taraba koje dele kuću od kuće, dvorište od komšijskog dvorišta, ima 100 metara. Posle toliko godina upoznao sam se sa meštanima, i ne mogu da prođem pored neke kuće a da me ne pozovu na kafu i razgovor. Komunikaciju sa Milutinom održavamo i po povratku u Beograd. Rođen sam u Beogradu, nikakve veze sa selom nisam imao, a kod njega sam dve krave otelio. Što god jedete kod njega njegov je proizvod. Paprika, krastavac, salata, meso... Milesa kada priprema ručak siđe u plastenik i ubere paradajz od kojeg pravi najbolju salatu na svetu - kaže gospodin Damjanović, koji se, iako zakleti antialkoholičar „navukao“ na Milutinovu šljivovicu.
            Olgica Dinić - Mamula, profesor klavira u SMŠ „Dr Vojislav Vučković“ kaže da je imala sreće kada je iz centra Beograda davne godine, sa suprugom i dva sina (od tri i godinu i po dana) prvi put došla u domaćinstvo Jovanović, koje im je promenilo život.
            - Naša deca su se bukvalno zaljubila u selo i prirodu. Prvih godina dešavalo se da produžimo planirani boravak ukoliko neko od gostiju otkaže. I tako narednih 15 godina, kada smo zbog porodičnih problema prekinuli redovne odlaske. Interesantno je da našoj deci kod Milutina nikada nije bilo dosadno. Uvek je bilo nekog s kim su mogli da se druže, organizovali smo šetnje do Subjela, Ćabine vodenice, Divčibara... Detinjstvo bez sela smatram nepotpunim, a život praznijim. Imala sam sreću da je moj otac pet godina  posao u prestonici zamenio pozivom seoskog lekara u jednom selu kraj Kruševca, tako da je za mene to bio povratak u detinjstvo, a mojim sinovima zamena za baku i deku na selu. Po povratku u Beograd, prve godine stariji sin nije počinjao rečenicu bez: „A Milutin kaže!“ Samo je Milutin bio u priči - svedoči gospođa Olgica.
            Srbija lepa na svakom koraku, u svakom momentu
            Domaćinstvo Milese i Milutina Jovanovića bilo je dobitnk prestižnog priznanja Turističke organizacije Srbije „Turistički cvet“ za 2004 godinu.
            - Tadašnja direktorica TOS-a, gospođa Milica Čubrilo me je kritikovala što nisam pričao o svom domaćinstvu, već o lepotama Srbije. Tu ljubav sam primio od dedova. Ja je samo prenosim. Najviše sam zamerao kada mi kažu „veliki Srbin“. Nikada im nisam dao za pravo. Jer, jesi ili nisi, a velikog nema. Ja samo volim svoju zemlju. Meni nije bitno da li će gosti doći kod mene ili mog komšije. Bitno je da dođu u Srbiju koja je lepa na svakom koraku, u svakom momentu. Druga domaćinstva koja se bave turizmom nisu za mene konkurencija, meni je važno da gosti ne odu napolje. Kada dođu u Srbiju neka dođu bilo gde. Bio sam predsednik Udruženja preduzetnika seoskog turizma za celu Jugoslaviju. Posle za Srbiju osam godina. Nikad nijedan kredit nisam dobio, nijednu donaciju, ali kada je Srbiju trebalo reprezentovati, nešto lepo kazati, uvek su me zvali i uvek sam se odazivao, došao da vidim šta se dešava, ne da nađem goste, već da se vidim sa mojim, starim prijateljima - rekao je gospodin Jovanović, i dodao da žali što je nekada bilo 25 domaćinstva u opštini Kosijerić koja su se bavila seoskim turizmom. Što zbog starosti, što zbog odlaska u inostranstvo, ostalo ih je tek pet.

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com