Udruženje „Žene i vino“, sa sedištem u Novom Sadu, je svojevrsni regrutni centar za ljubiteljke vina, ravnopravnih članica vinskog kluba, bilo da je reč o profesionalnim ili profanim motivima. Osmišljen od strane Mirjane Maksimović, magistra naučne oblasti - menadžment, studenta doktorskih studija na Departmanu za geografiju, turizam i hotelijerstvo Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta Novi Sad, predsednice Udruženja „Žene i vino“, koja je ovim projektom objedinila svoja vinska znanja i iskustvo, u želji da upotpuni ovaj segment turizma koji se do 2012. godine i formiranja udruženja, nalazio u eksperimentalnoj fazi.
Carigradski vinski drum
Najkompleksniji projekat mr Mirjane Maksimović, u okviru Udruženja „Žane i vino“ koje ima za cilj da učestvovanje žena u vinskom biznisu što više istakne prisustvom u medijskom prostoru, organizacijom skupova, edukacija, vinskih tura, degustacija u cilju širenja vinske kulture uopšte, nedvosmisleno je „Carigradski vinski drum“, ujedno i tema njene doktorske disertacije.
Nazivan i Carski, Moravski, Velika džada, Carigradski vinski drum počinje Stanbol kapijom na današnjem Trgu Republike u Beogradu, a završava kod, do danas sačuvane Beogradske kapije u Istanbulu. Ovaj projekat zaživeo je početkom marta 2018. godine. Njegov specifikum je što osim puta vina, ravnopravno prati kulturne, istorijske, arheološke, privredne i druge teme, dajući sveobuhvatnu sliku realnog prostora u datom vremenu. Pored desetina vinarija do kojih se stiže upravo ovim putem, tu je i Viminacijum, najveće arheološko nalazište u Evropi, brojne crkve i manastiri, palanke, utvrđenja, česme i izvori lekovitih voda, banje…
Carigradski drum trasirali su Rimljani 33. godine i nazvali ga Via Militaris. U srednjem veku njime je vodila glavna trgovačka trasa koja je povezivala Evropu i Aziju. Ovim drumom hodile su vojske, karavani, putopisci, hodočasnici, razbojnici… Ovim putem Turci su prolazili na svom pohodu ka Evropi, a pre svih njih, Rimljani doneli prve sadnice vinove loze na stari kontinent.
Većim delom ovog puta, danas prolazi autoput Beograd - Niš, deonica jednog od najznačajnijih panevropskih saobraćajnih koridora (Koridor 10), koji svojim V krakom i danas povezuje Beograd-Niš-Dimitrovgrad-Sofiju-Istambul. Povezujući Beograd (tada Singidunum) i Istanbul (tada Carigrad), drum je išao uz Dunav, kroz Grocku (Hisarluk), Smederevo (Semendra), Lozovik (Lozice) i Svilajnac (Solac) pa dalje trasom današnjeg auto puta, te se negde kod Ražnja spajao sa drugim krakom istog.
Drugi krak Carigradskog druma polazio je od Beograda, preko Kolara, Vlaškog Dola, Smederevske Palanke, Lapova, Batočine, Jagodine, Ćuprije i Paraćina, gde se spajao sa prvim krakom i nastavljao ka Nišu (Naissus), pa dalje preko Sofije do današnjeg Istambula. Ovim drumom, retko ko je putovao iz zadovoljstva. Carigradski drum ni za koga nije bio bezbedan i uvek je pretila opasnost da se ne stigne tamo gde se pošlo. Carigradskim drumom 1433. godine, putovao je i francuski putopisac Brentrandron de la Brokijer. U njegovom putopisu „Put preko mora“, ostalo je zabeleženo da su „trenutno srpska vina bolja od francuskih“. U novije vreme, ovim putnim pravcem, krećemo se često samo sa namerom da od tačke A stignemo do tačke B, ne obraćajući pritom pažnju na svu raskoš njegove burne i bogate (vinske) prošlosti. Više o aranžmanima za Carigradski vinski drum vidite na sajtu www.ženeivino.com.
Vinski turizam u Srbiji
Baveći se ovom temom, mr Mirjana Maksimović je došla do zanimljivog saznanja - o 120 godina postojanjavinskog turizma u Srbiji. Možda i duže, ako vinske turiste označimo kao posetioce vinograda, vinarija, vinskih festivala i drugih sličnih dešavanja, iz različitih motiva. Otežavajuća okolnost u procesu istraživanja bio je nedostatak literature, ali i periodičnog, često prekidanog razvoja ove privredne grane. Na osnovu nalaza ona konstatuje da, iako se o elementima vinskog turizma u Srbiji može govoriti i pre 1899., sa sigurnošću kao takav traje, punih 120 godina i kao i danas, bio je značajan kako za razvoj same vinarije takoi destinacije na kojoj se vinarija nalazila.
Pionirske korake u razvoju vinskog turizma Srbije učinio je knez Mihailo Obrenović. Ostalo je zabeleženo kako je 01. septembra 1864., pri povratku iz Kragujevca, stigao u Smederevo „gde je noćio, a zatim sutradan išao u berbu svog vinograda, na koju su došla sva gospoda savetnici i ostala gospoda ministri“, te da je „ceo dan proveden u najvećem veselju i zabavi“. Sledeće jeseni, „Knez Mihailo, sa svojim ministrima i drugim zvanim gostima, otišao je u Smederevo, u berbu svojih vinograda“, prenoćivši u novosagrađenom dvorcu, današnjoj Vili Obrenović. Ostala je zabeležena još samo jedna berba, iz 1867., ali kako se tom prilikom razboleo, sva je prilika da gostiju na berbi nije bilo. Spisak zvanica, koji je sastavio zastupnik dvorskog maršala, major Dragutin Franasović, 15. septembra 1882., na inicijativu kraljice Natalije Obrenović, govori o još jednoj berbi u ovim vinogradima.. Te godine, u Srbiji je registrovana prva pojava filoksere i to baš u smederevskim vinogradima, koji su među prvima pristupili i borbi protiv bolesti. S ciljem da pomogne obnovi vinograda, država je u Smederevu osnovala prvi lozni rasadnik.
Koliko je vinogradastvo smatrano ozbiljnom granom privrede govori i podatak da je prilično pompezno za to vreme najavljivan i objavljivan „Prvi zemaljski javan zbor vinara i vinodelaca u Srbiji“, održan u Nišu na Svetog Trifuna i Sretenje, 01. i 02. februara 1889. (po starom kalendaru). Na zboru se diskutovalo kako povećati prihode od prodaje vina, novoj lozi kalemljenoj na američkoj podlozi zahvaljujući kojoj se Srbija polako oporavljala od filoksere, o izvozu vina na strana tržišta, načinima udruživanja vinara i mnogim drugim problemima koji su tištali tadašnje vinogradare i vinodelce. Tom prilikom održano je i prvo ocenjivanje vina u Srbiji, sa vinima svih učesnika Zbora koji su se bavili preradom grožđa, a u pozivu je bilo istaknuto da se ponesu „jedno ili dva stakla probe svoga vina“. Na Zbor su pozvane sve zainteresovane strane, od proizvođača, preko trgovaca i gostioničara, do opštinara i državnih službenika čiji je posao vezan za poljoprivredu. Prisutan je bio i gospodin ministar Narodne privrede sa stručnim osobljem poverenog mu ministarstva. Kao jedan od pažnje vrednih ishoda ovog skupa, bile su i vinogradarske zadruge koje su se kasnije osnivale širom Srbije.
Prva smederevska izložba grožđa
Deset godina kasnije, u Smederevu je od 26. do 29. septembra, organizovana „Prva smederevska izložba grožđa“. Inicijativu za izložbu je dao rukovalac smederevskog loznog rasadnika, a podržali su je smederevski vinogradari i Ministarstvo narodne privrede sa povodom da se prikažu postignuti rezultati smederevskih vinogradara na obnovi vinograda na američkoj podlozi, nakon devastacije filokserom. Prema rečima novinara koji su najavljivali događaj „uređenja obnovljenih vinograda doista su prava praktična škola za sve one koji žele pristupiti obnavljanju vinograda“. Da bi i drugi vinogradari videli rezultate i uživo čuli o novim saznanjima po pitanju obnove vinograda, organizovan je i Zbor vinogradara. Drugog dana Izložbe, pomenutom zboru prisustvovalo je oko 200 vinogradara. Tom prilikom, upriličen je izlet u vinograd kralja Aleksandra Obrenovića, od centra grada udaljen ¾ sata hoda. Goste su dočekali administrator Krunskih dobara Joca Pavlović i vinogradar Todor Nikolić, pokazali im vinograde i podrum te demonstrirali rad nove prese za grožđe. Na kraju su gosti probali vina, a pred odlazak se slikali sa domaćinima ispred Dvora. Sledećeg dana, upriličene su i posete manjim proizvođačima grožđa i vina. Ostalo je zabeleženo da je Izložba bila dobro posećena, a da je među posetiocima bilo dosta žitelja okoline Smedereva, ali i iz Beograda. Nakon ove, po sličnom scenariju, izložbe su organizovane periodično 1901, 1910, 1929, 1930, 1932, 1936. Prema izveštajima u štampi, svaka od narednih Izložbi bila je uspešnija po broju posetilaca, ali i organizacionim pitanjima. Smederevsku izložbu grožđa, 1910., posetio je i kralj Petar I Karađorđević sa princom Đorđem, u pratnji Nikole Pašića i drugih ministara.
Između dva rata, „Izložba“ je upriličena oktobra 1929. Interesantno je da su gosti u Smederevo stizali brodovima, pešice, vozom i zaprežnim kolima. Država je često odobravala i do 50% popusta za voznu i brodsku kartu svim putnicima koji su išli na Izložbu, a po prvi put, 1936. godine, Turističko društvo „Putnik“ je organizovalo jednodnevni izlet iz Novog Sada i Beograda. Takođe po prvi put, pored predstavnika Vlade „Izložbu“ su posetili i francuski parlamentarci koje je primio i ugostio predsednik opštine dr Živadin Stefanović Somborac. Zanimljivo je istaći da se ulazak u izložbeni paviljon te godine po prvi put naplaćivao po ceni ulaznice od 2 dinara. Prema novinskim izveštajima, Izložba održana 1932., sa više od 10.000 posetilaca, bila je najposećenija do tada.
Ovaj kratki prikaz dokumentovane istorije vinskog turizma u Srbiji osvrt je na prvi korak načinjen u pravcu rasvetljavanja ove teme, koja s pravom Srbiju stavlja u red zemalja sa vinskom tradicijom, koji je autorki, mr Mirjani Maksimović dao ideju da poslednju subotu septembra proglasi za DAN VINSKOG TURIZMA SRBIJE.