Namerno ili ne, retko se govori o kofeinu kao najrasprostranjenijoj, duvanu najprodavanijoj, alkoholu kao opšteprihvaćenoj psihoaktivnoj supstanci, koje su uz tri biljke: kanabis, koku i opijum korišćene od pamtiveka, kako za otklanjanje bola i podizanje fizičke izdržljivosti radnika i ratnika, kao i nezaobilanog činioca u ritualnim, čak i religioznim obredima. Govoreći o ovoj temi, nikako se ne smu zaobići kulturne razlike naroda koji su ih koristili.
Arapi su žvakali zrna kafa i pre i posle Prorokovog života, i teško je zamisliti kako bi društveni i trgovački život pripadnika muslimanske veroispovesti napredovao bez kafe, dok je alkohol istovremno, strogo zabranjivan. Uz navedene, zapaženu terapeutsku i ritualnu ulogu imale su i magične (halucinogene) gljive. Uglavnom zbog predrasuda nametnutih tokom XX veka o psihoaktivnim supstancama se, neopravdano, malo govori.
Zašto je to tako, mogli smo da čujemo na predavanju o magičnim gljivama, MSc Jovane Marić, doktoranta bioloških nauka PMF Univerziteta u Novom Sadu, istraživača pripravnika iz oblasti mikologije, primene mikologije u medicini i biohemijske analize gljiva, koje je za svoje članove organizovao Mikološko-gljivarski savez Srbije.
- Magične (halucinogene) gljive sadrže psihoaktivne supstance psilocibin i psilocin (psilocibinke), muscimol i ibotensku kiselinu (muskarinske). Neke sadrže i druge triptamine, ali u manjim količinama. Kada govorimo o ovim gljivama prvenstveno je reč o gljivama iz roda Psilocybe, iako iste supstance, ali u manjoj meri sadrže i neke gljive iz rodova Panaeolus, Copelandia, Gymnopilus i drugih.
Postoji 144 halucinogenih vrsta gljiva iz roda Psilocybe koje se prostiru na svim kontinentima (22 Severna Amerika, 53 Srednja i Južna Amerika, 16 Evropa, 15 Azija, 4 Afrika i 16 Australija). Najsnažnija halucinogena gljiva na svetu je Psilocybe Mexicana, najrasprostranjenija je u Latinskoj Americi, u Meksiku. Zelenosmeđe je boje, s neugodnim mirisom koji podseća na užeglu mast. Malog je rasta i sluzava. Upotrebljava se sporim žvakanjem. Sadrži psilocybin više od 1.4%.
Psilocybe cubensis (sadrži Psilocibin 1.3% i Psilocin 0.42%) najviše rasprostranjena po zemljama Južne Amerike i južnim delovima SAD, Zapadne Australije, Indije, Indonezije. Psilocybe azurescens (psilocibin 1.8%, psilocin 0,5% i beocistin 0,4%).
Psilocybe semilanceata (psilocibin 0.25%) je rasprostranjena uglavnom u južnim delovima SAD, delovima Srednje i Južne Amedike, delovima Evrope i severoafričkog kontinenta.
Na terenima Republike Srbije 1969. godine je na Tari, otkrivena Psilocybe serbica (ili Psilocybe bohemica) koja sadrži psilocibin 0.11 – 1,34%. Važno je istaći da je u Srbiji strogo zabranjena kako proizvodnja tako i promet i korišćenje halucinogenih gljiva.
Pholiotina cyanopus (Conocybe), sadrži psilocibin 1.01%, psilocin 0,007%, beocistin 0.20%, a nalazimo je u severnim delovima Azije, Evropi i delovima Severne Amerike. Molekularna studija iz 2013. je pokazala da je bliža vrsti Galerella nigeriensis nego Pholiotina (Conocybe). Panaeolus cyanescens (Copelandia) sadrži psilocybin 0.71%, psilocin 0.26%, beocistin 0.020%, a zemlje porekla su Australija, Indijski podkontinent, veći deo Iberijskog poluostrva, Centalna Afrika, Madagaskar, severni deo Južne, Srednje Amerike i južni deo SAD.Amanita muscaria (poznatija kao muhara) otrovna je i psihoaktivna gljiva iz roda Amanita. Kosmopolitska je vrsta rasprostranjena u Evropi, Americi i Africi (sadrži: ibotensku kiselinu, muscimol (halucinogen) i produkt dekarboksilacije ibotinske kiseline).
Upotreba ovih gljiva kroz istoriju
Prapočetak korišćenja halucinogenih supstanci nastao je iz potrebe komunikacije sa Bogovima. Halucinogene pečurke smatrane su svetim elementom i imale su ključnu ulogu u nastanku religije. Praistorijska kamena umetnost u blizini Villar del Humo (Španija), potvrđuje hipotezu da je Psilocibe hispanica korišćena u verskim ritualima pre 6.000 godina, i da umetnost u Tasili n'Adžer (južni Alžir) od 7.000 do 9.000 godina demonstrira vrstu Psilocibe mairei. Statue iz II veka pre nove ere prikaz su gljive slične Psilocybe Mexicana pronađene, kako joj i samo ime govori, u Meksiku. Psilocibe su bile poznate i Astecima pod imenom ,Teonanacatl iliti „meso Bogova“ i navodno su služene na krunidbi astečkog vladara Moctezuma II 1502. Asteci i Mazateci su psilocibine pečurke nazivali genijalnim, divinatornim i čudesnim pečurkama. Koristili su ih Vikinzi, narodi Sibira, šamani raznih plemena i mnogi drugi.
U zapadnoj kulturi ovim gljivama bavili su se Richard Evans Schultes koji je prvi identifikovao i klasifikovao većinu južnoameričkih psihoaktivnih gljiva. Gordon Wasson je prvi zapadnjak koji je sa svojom ženom bio učesnik u domorodačkom obredu uz korišćenje gljiva. Albert Hofmann je prvi otkrio LSD, identifikovao i izolovao psilocybin i psilocin (iz gljivice koja živi na klasju raži), prvi sintetisao psilocybin u laboratoriji. Dr Thimothy Leary bio je zagovornik masovne primene psihodeličnog iskustva što je dovelo do zabrane LSD-a i drugih psihodeličnih droga.
Psilocybin i psilocin – psihoatktivni alkaloidi magičnih gljiva
Psilocin je aktivan defosforilisovan metabolit psilocibina. Koncentracija varira od 0.2% do preko 1% suve mase gljiva. Mnogo radova i istraživanja je posvećeno ovim halucinogenima.
Strukturno psilocibini pripadaju grupi TRIPTAMINA/INDOLAMINA (halucinogeni) i srodni su sa serotoninom („hormonom sreće“). U čistoj formi to je beli kristalni prah. Brzo se defosforiliše u psilocin od strane alkalnih fosfataza i nespecifičnih esteraza. Najveće doze psilocina nađene su kod pacova u neokorteksu, hipokampusu, ekstrapiramidalnom motornom sistemu. Takođe se nakuplja u bubrezima i u jetri.
Efekti psilocibina na ljudski organizam su sledeći: psilocibin je 45 puta manje potentan od LSD-a. Efektivna doza, ako se unosi oralno, je 0,045 - 0,429 mg/kg, a psihodelični efekti se javljaju sa dozom većom od 15 mg. Delovanje počinje nakon 20, do maksimalno 90 min. Ako se unosi intravenozno, deluje nakon minut - dva. Blago stimuliše simpatikus, blago povećava krvni pritisak i rad srca. Povećava se nivo nekih hormona (prolaktin, kortizol). Može da se javi vrtoglavica, mučnina, tremor i povraćanje.
Toksičnost psilocybina i zavisnost je izuzetno mala (manja od aspirina); ne pokazuje znake neurotoksičnosti; jedini registrovani fatalni slučaj je prilikom unošenja ekstremne doze, iz gljive P. semilanceata; da bi ishod bio smrtonosan, smatra se da unos čiste droge mora biti veći od 19 g ili da se konzumira svež psilocibin iz gljive u količini koja odgovara telesnoj težini; klasifikovan je u listu kontrolisanih supstanci; ne stvara zavisnost; opasno je kad se kombinuje (primer Holandija?)
PSIHOLOŠKI efekti unosa: euforija, osećaj spoznaje ili novootkrivene istine; osećaj povezanosti sa svetom i prirodom; povećana inspiracija i kreativnost; smeh (nekontrolisan): osećaj komunikacije sa okolinom; dosadne i obične situacije ili predmeti su zanimljivi i fascinantni; halucinacije; moguć je i „thought loop“; izmenjena percepcija vremena; u slučaju lošeg tripa: paranoja, strah i anksioznost; „flashback“ posle nekog perioda.
FIZIČKI efekti unosa: proširene zenice; osećaj umora i utrnutosti tela; blaga mučnina nakon konzumacije; osećaj hladnoće u udovima; podrigivanje i gasovi; glavobolja nakon iskustva. Psihoatkivno delovanje traje 2 do 7 časova
Magične gljive i njihova primena: rekreaciona droga, spiritualne, spoznajne, transcendencijske svrhe, i terapeutske svrhe.
Primena psilocybina i potencijalni terapeutski efekti
-Uspesi na poljima neurotičnih poremećaja, alkoholne zavisnosti, kao i u psihoterapiji pacijenata koji se nalaze pred umiranjem;
-poboljšanje simptoma osoba sa opsesivno-kompulzivnim poremećajem;
-produbljuje duhovnost i stimuliše motivaciju da se prevaziđe zavisnost (alkohol i pušenje); -pečurke sa psilocibinom su poboljšale lečenje glavobolja (eng. cluster headaches) – prevencija regularne pojave glavobolja i moguće izlečenje;
-smanjuje depresiju i anksioznost i kod osoba sa kancerom kao i kod duboko depresivnih osoba koje pate od rezistentne depresije;
-veći procenat smanjenja depresije i anksioznosti kod osoba koje su primile psilocybin; veći procenat smanjenja depresije i anksioznosti kod osoba koje su primile veću dozu psilocybina. Oko 80% pacijenata pokazalo smanjenje depresije i simptoma i nakon 6 meseci!
Šta još ne znamo?
- Biološki mehanizam po kojem bi razlikovali uspešan od neuspešnog terapeutskog ishoda; postoje neke hipoteze, ali nijedna studija se nije bavila ovim problemom konkretno
Šta znamo?
- Upotreba psilocibina u terapeutske svrhe ima svetlu budućnost, posebno kada je u pitanju Alchajmerova bolest, degenerativno oboljenje ćelija moždane kore i okolnih struktura, koju karakteriše progesivnost i ireverzibilnost uz oštećenje nervnih ćelija, od koje, prema procenama u svetu boluje oko 35, 6 miliona ljudi.
Mada tačan uzrok bolesti nije poznat, smatra se da je u pitanju više udruženih faktora: genetski činioci, ranija oboljenja, uticaj životne sredine, starost, rizici od vaskularnih oboljenja, nedovoljno kretanje.
Kada su u pitanju patohistološke promene uočeno je i sniženje nivoa acetilholina (ACh) i to kod neurona koji su povezani sa memorijom, pažnjom, učenjem i spoznajnim sposobnostima. Gljive i Alchajmer
Dr. James Pickett (Alzheimer’s Society) veruje o postojanju mnogih faktora koji doprinose razvoju demencije, jedne od deset najčešćih uzroka smrti, ali i da bi se trećina slučajeva mogla sprečiti poželjnim načinom života, ishranom sa puno voća, povrća i gljiva, bez šećera i soli, uz umereno komzumiranje pića i izbegavanje pušenja, te puno fizičke aktivnosti. Međutim, oblast „magičnih“ gljiva sa fokusom na prirodno baziranim supstancama (nutraceutike, lekove) koje bi ublažile Alchajmer i ostale neurodegenerativne poremećaje vezane za godine, nije dovoljno istražena.
Ovde je reč o gljivama kao funkcionalnoj hrani i dijetetskim suplementima (hrani sa neuroprotektivnim i kognitivnim delovanjem). Kako je pad funkcije acetilholina (Ach) važna karika u nastanku Alzajmerove demencije logično je upotrebiti lekove koji će pojačati efekat acetilholina. AChE inhibitori delimično nadoknađuju deficit ACh, blokirajući aktivnost enzima AChE, koji vrši hidrolizu ACh na holin i acetat. Najveću AChE inhibitornu aktivnost pokazuje metanolni ekstrakt Umbilicaria esculenta, koja iznosi čak 22,4%. Pouzdano se zna da komercijalni inhibitori acetilholinesteraze (AChE): donepezil, rivastigmin, galantamin, fiziostigmin i dr. često imaju negativne efekte poput toksičnosti i povraćanja. Zato se rešenje traži u prirodi (prirodni AChE inhibitor: huperzin A), a načini i sredstva za jačanje zdravlje i opšteg stanja organizma u tradicijama istočnih kultura.