U Srbiji je najveći brend njena hrana. Najsnažniji doživljaj svakog domaćeg i stranog gosta je onaj za trpezom, mirisnom i bogatom raznovrsnostima. Plodovi prirode, dopunjeni fantastičnim sirevima, kajmakom, ajvarima, pinđurima, salatama od svega i svačega, pravi su izazov za nasušnu potrebu svakog od nas.
Dragan Tatić, menadžer restorana, jedan je od onih hedonista, uživaoca u dobrom zalogaju, koji je svoje zadovoljstvo želeo da podeli sa drugima. Ostvario je to otvaranjem restorana TERMINAL AR vlasnika Aleksandra Rakite, na starom putu ka Topoli (Vrbica bb), iza carinskog terminala. U kreaciji jela pomogao je vrhunski majstor kuhinje i njen prvi chef - Dušan Milošević. Njegov učinak je još uvek prisutan i pošto ga je profesionalna radoznalost odvela dalje.
Restoran je otvoren u novembru 2018. godine. Zatvoren deo kapaciteta 35 mesta, polutovorena terasa sa 25 i „mala“ gornja terasa sa 20 mesta, u kojoj se ne služi hrana, čine ugodan ambijent sa prigodnom pratećom muzikom koja ne remeti razgovor uz odabrano jelo.
Jedinstvenost otvorenog prostora, osim njegovog prostranstva oivičenog šumom sa pogledom na planinu Venčac, dopunjava jezero, u koje se „skuplja“ voda planinskog potoka formirajući pravi raj za patkice, posebnu atrakciju restorana.
Restoran TERMINAL AR je, osim po ambijentu prepoznatljiv i po svojoj kuhinji, jedinstvenom miksu tradicionalnih šumadijskih i internacionalnih ukusa. Za svaku pohvalu je što se ovde ništa nije prepisivalo, već sve upućuje na original. Pa tako i jela: zapečen teleći ribić sa mlincima, juneći repovi na „terminal“ način, juneći obrazi u crvenom vinu, terminal plata, terminal ćevapi zapečeni na kajmaku i kačkavalju (uticaj Šumadije) sa dodatkom parmezana i mocarele (uticaj Italije), rolovana piletina sa basmati pirinčem, punjeni svinjski file..., samo su neki od predloga ovog restorana. Pažljivo se radi i na „karti doručka“, u ponudi za ljude koji dolaze na carinu. Ovaj restoran peče i svoj hleb, koji je u istoriji srpske kuhinje oduvek imao poseban status..
Fleksibilnost lokala, u koji pre podne dolazi jedna, a posle podne druga klijentela, proizišla je iz potrebe da se svima izađe u sustet:
- Morate da se adaptirate, jer drugačije je teško opstati. Mnogo se trudimo i još uvek vodimo borbu za svoje mesto na tržištu, posebno intenzivno poslednjih šest meseci. Od starta smo prisutni na društvenim mrežama, poslednjih meseci smo marketinški aktivniji, te smo postavili i dva bilborda, u Orašcu, na putu Beograd - Aranđelovac, i u blizini restorana, kojima pozivamo putnike da nas posete. I dalje smatram da je preporuka najbolja reklama. U afirmaciji nas, ugostitelja, imamo snažnu podršku Turističke organizacije opštine Aranđelovac, koja hranu apostrofira kao gradski brend. Započeli smo i program prezentacija proizvoda koji su u ponudi našeg restorana. Nažalost, jedina održana bila je posvećena rakijama „Zavet“, porodice Mijailović iz Čumića, kraj Kragujevca, koja pet generacija unazad proizvodi domaće rakije vrhunskog kvaliteta. U našoj ponudi su rakije od šljive, starosti od 5 i 10 godina, vilijamovka, dunja, kajsija. Osim njihovog pukog predstavljanja, gosti su prisustvovali i kursu slaganja rakije i hrane, te osnovnoj kulturi pijenja ovog tradicionalnog srpskog pića, nečem inovativnom na ovom prostoru, kada je rakija u pitanju - objasnio je gospodin Tatić.
U vinskoj karti ove kuće su takođe najbolji, vina iz Vinarije „Aleksandrović“ i „Arsenijević“, obojica iz Vinče.
U restoranu je i bogata ponuda piva, točenih i flaširanih, jer domaći gosti još uvek u velikom broju slučajeva poručuju pivo, a na uštrb vina, mada je hrana osim za sladokusce, pažljivo prilagođena i za vinoljupce.
Pristupačna pozicija, na frekventnom putu, imali su opravdanja za razvoj različitih ideja, koji su za sada odložene. Započeti su radovi na izgradnji mosta preko jezerceta, sa šest jedinica, nalik separeima za po dve osobe, koji bi bili u funkciji samo kada je vreme lepo. Vizija vlasnika, gospodina Aleksandra Rakite je da na imanju osnuje plantažu lešnika, radi dobrog efekta kada lešnik stasa.
- Ne volim stereotip, monotoniju takođe. Nekada me i ovaj posao umori ako se ništa ne dešava i nema ničeg kreativnog - jednostavno i iskreno kaže menadžer restorana Dragan Tatić, i time objašnjava zašto je ama baš sve na ovom mestu drugačije, ni nalik nečem drugom, a na radost gostiju.