Tue03192024

Poslednja izmena:08:54:27 PM

Back KULTURA KULTURNA BAŠTINA Kraljevski grad Kupinik - čuvar srpskog identiteta

Kraljevski grad Kupinik - čuvar srpskog identiteta

  • PDF
  • Prethodna
  • 1 of 4
  • Sledeća

            Poslednje „sedište“ srednjovekovne srpke države bio je sremski grad Kupinik, iako je padom Smedereva 1459. godine, ona faktički prestala da postoji. Naslednici despota Đurđa Brankovića na jednom od svojih dobara, na prostoru dva obedska ostrvceta današnjeg sela Kupinova, oupravljaju poslednjim srpskim prestonim gradom, koji punih sedam decenija posle pada despotovine nastavlja da biva centrom oko kojeg se okuplja plemstvo, sveštenstvo i srpski narod.

            Prvi spomen Kupinika je iz 1388. godine, što ukazuje na njegov raniji nastanak. Razlog za izgradnju utvrđenja, najverovatnije je bila potreba kontrolisanja i vojna zaštita prelaza i puta, te carina robe, posebno intenzivna s kraja XIII i početka XIV veka i može se pretpostaviti da je u tesnoj vezi sa pomeranjem ugarsko-srpske granice na sever, na obalu Save.
            Do početka XV veka Kupinik je bio ugarsko kraljevko utvrđenje. Kada je mladi srpski despot Stefan Lazarević, posle bitke kod Angore (1402) raskinuo svoj vazalni odnos prema sultanu i u spoljnoj politici počeo da se oslanja na Ugare, kralj Žigmund mu je podario ugarsko plemićko dostojanstvo i na doživotnu upravu grad Beograd, Mačvu sa Sremom i gradovima Slankamenom, Zemunom, Kupinikom i Mitrovicom.
            Tvrđava Kupinik je sagrađena u jugoistočnom delu Obedske bare, na ostrvcetu udaljenom oko kilometar od Save koje je imalo izvanredan strateško-odbrambeni položaj. Grad okružen močvarom mogao se bolje braniti nego da je podignut na samoj rečnoj obali. Utvrđenje je prvobitno činila kula ojačana odbrambenim rovom i drvenim palisadom, predviđenim za ratovanje hladnim oružjem. Ubrzo je dograđen bedem sa više manjih kula. Pošto je prešao u ruke despota Srefana Lazarevića urbanistički je preoblikovan u savreniji fortifikacioni objekat ali i sa uvećanim unutrašnjim prostorom za stanovanje. Razlozi za to su sve veća opasnost koja se nadvila nad Ugarskom pred dolazećim Osmanlijama, i pojava artiljerije, a sa njom i sasvim nov način ratovanja.
            Tvrđava se uzdizala na četvorougaonoj osnovi 60 x 60 metara, opasana vodenim šancem širine oko 15 i dubine oko 3 metra. Rekonstrukcijom izgleda Tvrđave Kupinik utvrđeno je da je imala četiri isturene ugaone kule i petu, na severističnom zidu sa funkcijom ulazne kapije. Interesantno je da, iako su istovremeno podignute, svaka kula je bila drugačijeg oblika: južna je bila kružnog, severna šestougaonog, a istočna osmougaonog oblika. Od zapadne kule, verovatno kvadratne osnove, nema nadzemnih ostataka. Jedno od objašnjenja je da je svaka od kula u Kupiniku bila kopija neke kule iz srpskih prestonica Beograda i Smedereva, i da su despoti želeli da i kroz njih sačuvaju baštinu Srbije.
            Danas su vidljivi ostaci poslednje i najveće fortifikacije. Sačuvan je ostatatak spoljne odbrane grada, zemljani bedem sa palisadom. Odbrambeni vodeni rov obrastao je travom i zaklanja pogled na ostatke nekada moćnih zidina. Najistaknutiji dokaz njene moći je osam metara visoka šestougaona kula, trećina njene prveobitne visine, debljine zida od 3.5 m.
            Kupinik se pokazao kao najtvrđa tačka odbrane od Južne Ugarske. Sulejman Veličanstveni u pohodu na hrišćanska uporišta 1521., prelazeći Savu sa svojim trupama kod Šapca, zauzeo ga je i srušio nakon osvajanja Beograda.
            Padom Kupinika prestala je da postoji srpska srednjevekovna država pa Sremci vole da kažu kako je Kupinik poslednja srpska prestonica. Do danas nije obnavljan, niti su rađena arheološka istraživanja. Osim ljudskog faktora, koji su opeku iz tvrđave koristili pri obnovi Beogradske tvrđave, klimatski uslovi i vlažan teren dodatno su potpomogli urušavanje Kupinika.

Tekst: Petar Odobašić
Foto: Marko Stepanović
Crtež: Predrag Peđa Ristić

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com