Thu03282024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back TURIZAM PLANINSKI TURIZAM Doživi Kopaonik leti i zimi

Doživi Kopaonik leti i zimi

  • PDF
  • Prethodna
  • 1 of 10
  • Sledeća

            Izuzetnost situacije uticala je da letnja sezona 2020. godine u najraskošnijem planinskom centru Srbije bude zapamćena kao uspešna, i podsetila na vreme iz sredine osamdesetih godina prošlog veka, kada je po broju turista letnja turistička sezona ozbiljno konkurisala zimskoj. Promet i broj posetilaca je u leto 2020 za 2.7 puta nadmašio prošlogodišnji, i iz tog razloga turistički radnici spremno očekuju zimu u opravdanoj nadi da će „probiti“ sve dosadašnje rekorde, kada je broj gostiju u pitanju. Tome će doprineti i izgradnja novih staza, hotela, skijaške infrastrukture. U intervalu od 03 - 06. decembra, biće organizovano zvanično otvaranje ski sezone 2020/2021, deseti po redu Ski opening, kada će Kopaonik spremno dočekati goste dobrodošlicom i uobičajenim popustima za ski karte.

            Mnoge zimske radosti važe za skijaše, bordere i ljubitelje zimskih sportova i snega. Njihovi pratioci i oni radoznali koji na ovu planinu leti i zimi dolaze iz ljubavi prema prirodi i prema Kopaoniku, reč - dve o samoj planini, o kojoj ne znamo mnogo, osim kao mestu uživanja i provoda.
            Reč - dve o Kopaoniku
            Kopaonik je najveći planinski masiv Srbije, dužine 82,7 km i širine 63,5 km. Prostire se između reke Ibra i Sitnice na zapadu i Laba na jugoistoku. Pruža se razgranatim grebenim pravcem od podbrđa iznad Kosovske Mitrovice na severozapadu, preko niza vrhova viših od 1.600 m, do najvišeg dela masiva - Ravnog Kopaonika, oko kojeg se dižu visovi: Suvo Rudište sa Pančićevim vrhom (2017m), Karamanom i Gobeljom (1834).
            Staro ime Kopaonika je „Kopalnik". Ime je dobio po kopovima. Ruda je kopana i pre dolaska Rimaljana na ove prostore. Vulkanska aktivnost i vreli mineralni rastopi uzrokovali su promene na stenama, stvarajući ,,Kopaoničku rudnu oblast“ sa velikim brojem rudnika, najviše olova i cinka. Od dolaska Sasa u XIII,  pa do sredine XV veka, nastaje procvat rudarstva sa dominantnom rudom srebra, kada ga njegovi žitelji nazivaju „Monte argentario" - srebrna planina. U to vreme vadi se i zlato, gvožđe, antimon, molibden i živa, kao i retki minerali poput: volastonita, fluorita, azbesta i dr. Rudarstvo se pominje i u narodnim pesmama i pričama iz kopaoničkog kraja, a nadimci „srebrna planina" i „planina sunca" dovoljno govore o njegovom prirodnom bogatstvu. Tokom vremena ovi rudnici su iscrpljeni i njihova eksploatacija je zaustavljena.
            Zbog svojih prirodnih vrednosti, 1981. godine Kopaonik je proglašen za nacionalni park. NP „Kopaonik" obuhvata severni, najviši, relativno zaravnjen deo ove planine. Njen najdominantniji deo predstavlja Suvo Rudište sa Pančićevim vrhom označen imenom Ravni Kopaonik. Najniža tačka na planini ima nadmorsku visinu 640 metara.
            Severno i severozapadno od Ravnog Kopaonika nalazi se Banjski Kopaonik sa vrhom Vučakom (1718 m), oivičenim strmim padinama prema dolini Jošanice u kojoj iz tektonskih pukotina izviru lekovite termomineralne vode. Od 16 izvora što u samoj banji, što u njenoj neposrednoj okolini, najtopliji i najznačajni, nalazi se na levoj obali reke Jošanice i ima temperaturu 78,5°C, izbacuje sedam litara vode u jednoj sekundi. Zbog terapeutskog dejstva ove vode 1935. izgrađeno je banjsko kupatilo. Bio je to dobar razlog da Jošanička Banja sredinom prošlog veka ima više gostiju nego Kopaonik. Ubrzanim razvojem vrha Kopaonika i nakon gradnje smeštajnih kapaciteta Jošanička Banja gubi primat, kao i broj posetilaca, svega nekoliko stotina turista tokom čitave godine.
            Kopaonik je spoj prirodne raznovrsnosti i kulturnog nasleđa
            Kopaonik predstavlja najveći zimski planinski centar Srbije. Plan je, i sve više se radi na tome, da se raznim sadržajima i aktivnostima, pojača letnja sezona, i brojem gostiju približi zimskoj, za šta ima osnove. Na lokalitetu Nebeske stolice, kome je ime dodelio vojvoda Živojin Mišić, postoje ostaci ranohrišćanske bazilike (V i VI vek), crkve koja je po narodnom predanju „odletela u vazduh“.
            Jedna od znamenitosti Kopaonika je svetilište iz III veka (Metođe),  posvećeno Metodiju Olimpijskom. Na ovom mestu su još stari Rimljani sagradili crkvu u kamenu, obnovljenu 1993. godine, sa izvorom koji je lokalno stanovništvo smatralo da je lekovit i zbog toga je vekovima posećivalo. U blizini svetilišta je i gejzir vodoskok, čija se količina vode i visina menjaju.
            Spomenik partizanskom Kopaoničkom odredu koji je ovde streljan za vreme Drugog svetskog rata, kao i brvnare u podnožju Kopaonika stare i do 120 godina imaju veliki etnografski značaj.
            Možda najzanimljivija i najopanija priča stoji iza kanala za vodu dugačkog 18 kilometara, koji je Dragoljub Draža Mijatović iz sela Žutice prokopao 1929. godine da bi doveo vodu u svoje selo i koji se po njemu naziva Mijatovića jaz. Ne bi to bilo ni čudno da jaz nije vodio preko Kozjih stena, nepristupačnog i stenovitog masivau, gotovo vertikalno postavljenog, visine preko 300 metara i dugačkog više od 800 metara da bi doveo vodu u svoje bezvodno mesto i nastavio da se uspešno bavi voćarstvom, ugajanjem šljive.
            Kopaonik je paradigma prirode u njenom iskonskom, divljem izdanju. Ko hoće da ga upozna mora postati deo njega i boraviti na njemu što više i što češće. Skijanje i bording zimi, ispijanje toplog čaja na jednoj od staza jeste uživanje, sigurno najlepše upravo na Kopaoniku. Za one druge Kopaonik je spoj prirodne raznovrsnosti i kulturnog nasleđa, a to zahteva istraživanje.

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com