Thu03282024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back REPORTAŽE PREDSTAVLJAMO Metafizika povezivanja čoveka i prirode

Metafizika povezivanja čoveka i prirode

  • PDF
  • Prethodna
  • 1 of 10
  • Sledeća

            Na svega nekoliko kilometara od Donjeg Milanovca, u srcu Đerdapske klisure, na visini od 173 metara desne obale Dunava, nadvija se eko-etno kompleks Dušanke i Živorada - Žike Stefanovića „Kapetan Mišin breg“.

            Na istoimenoj adresi, posle nekoliko selidbi u mestu Golubac, gde je radio i zasnovao porodicu, Živorad Stefanović, doajen turizma sa četiri i po decenija dugim stažom u Lepenskom viru, bivši sekretar Organizacionog odbora „Igara bez granica“ i sl., početkom novog veka i društvenih promena, odlučuje da obnovi svoju očevinu i iz temelja promeni svoj život i život svoje porodice.
            Kapetan Mišin breg - inspiracija velikanom
            Posle povlačenja na Kapatan Mišin breg, nekoliko godina radi u šumi i tu otkriva veštinu komunikacije sa drvećem i ovladava njome. Spoznanje o plemenitosti drveta ponukalo ga je na sakupljanje pojedinih delova kojima je davao konačan oblik. Nekoliko godina potom saopštava porodici svoju nameru da, u skladu sa turističkim kretanjima XXI veka, veka eko-etno turizma, prostor na kojem žive determinište mestom za predah.
            - I bio sam u pravu zbog čega sam danas srećan - dodaje domaćin objašnjavajući tada zacrtane i do danas ispoštovane, uslove bavljenja turizmom, poslovnu filozofiju zasnovanu na tri sveta pravila: autentičnosti, rada s ljubavlju 25 sati u danu i dugoročno ulaganje.
            - Ništa ne može preko noći. Mora da ulažete deset godina da bi u jedanaestoj razmišljali da zaradite jedan dinar. Bilo koje od ova tri pravila da se poremete neće biti uspeha. Moja ćerka, koja je učestvovala u koncipiranju ovog porodičnog projekta, posle 13-14 godina rada postavila mi je pitanje: „Kada ćemo početi da zarađujemo?“  Odgovorio sam joj da još uvek nisu stvoreni uslovi. Ali danas jesu. Od njih ne može čovek da se obogati, ali može solidno da živi. Nije sve u novcu. Bogatstvo je u ljudima.
            Sa ulazne kapije pridošlice dočekuje neočekivano i njihov pogled šara prostranim dvorištem, dok se ne naviknu. Tek onda se prepoznaju detalji: dve kuće sa sobama za smeštaj gostiju, prostor za kampovanje, Mali muzej vina, jedinstvena Galerija skulptura od drveta na otvorenom „Čovek, drvo, voda“...
            A onda, se dolazi do centralnog dela, „Mišine sofre“ sa tradicionalnim specijalitetima tog kraja, pripremljenim od namirnica iz sopstvene proizvodnje i šume: pohovane koprive, pečurke, razne pite, sirevi, salate, meso, vino, medovina, starinski kolači... I sve domaće. Sve ovo navodi na zaključak da je „Mišina sofra“ greškom, negde tamo, nazvana buffet iliti švedski sto, za koje svi znaju, dok za „Mišinu sofru“ samo odabrani. Em je starija, em je bogatija. Prostrani restoran na otvorenom, sa klupama i stolovima takođe od drveta, malo doteranim i dorađenim, predodređenim da to budu još duk su rasli i listali u šumi zajedno sa drugim drvećem, Vidikovac odakle se pruža pogled na Dunav i NP „Đerdap“, vanvremenski je doživljaj. Najveću površinu i najveće interesovanje privlači Galerija skulptura:
            - Prizivajući ribolikog čoveka u pomoć, kao oličenje kulture Lepenskog vira, i životinjskog sveta kao uslova opstanka, dokazujući njihovu neraskidivu vezu, pronalazim pojedine delove drveta i kada počnu da komuniciraju sa mnom pogledom, intervenišem dajući im karakteristike skulptura. Kako bih imao nadahnuće, izvor energije crpim hodajući bos, ali izvor energije ste mi svi vi, blagi osmeh prisutnih gostiju. U parku na prilazi kući, načinio sam više od 400 skulptura od materijala koji oplemenjuje dušu. O svakoj imam oficijelno tumačenje, ali dozvoljavam potpunu slobodu da svako od vas tumači onako kako oseća – obraća se gospodin Žika svakoj grupi gostiju koja stiže na Breg iz cele Srbije, Evrope, dalekih azijskih zemalja.
            Jedinstveni Žika Stefanović
            Deo kompleksa čini i Mali muzej vina u kojem vladaju pravila koja je postavio domaćin:
            - Ulaz u Muzej je slobodan i za njega sam odredio tri termina. Prva dva određujete vi. Prvi put kada dođete možete gledati, fotografisati i sve je besplatno. Drugi put kada dođete plaćate, ali ne novcem, već flašom vina. Ko želi, ne svako. Mene interesuju ljudi, ne novac. Kada donesete flašu vina dobićete magnetić sa brojem na flaši. To je vaš doprinos oplemenjivanju ovog prostora na čemu sam vam neizmerno zahvalan. Treći termin odredio sam ja, ozbiljan i ubeđen da će tako i biti. To je 28. septembar 2071. kroz 50 godina, i tada ćemo opet obeležiti tri velika jubileja: 50 godina od kada smo se sreli po ovom sparnom danu; 50 godina od kada ste na osnovu moje priče doneli flašu vina; moj 120 rođendan, koji ćemo proslaviti pompezno sa velikim vatrometom; leteće dron iz kojeg će teći šampanjac, moji saradnici će deliti čaše da nazdravimo za ta tri velika jubileja, a ono što je još značajnije, iz džepa ćete izvući magnetić i videti da je vaša flaša, koju ste doneli na osnovu moje priče od pre 50 godina tu i da je niko nije dirao.
            Jedinstvena je čarolija ovog mesta, egzotičnog i po suštini i sadržini. Za njeno uobličavanje gospodin Živorad, bosonog tokom većeg dela godine, ne pripisuje zasluge sebi, već celoj svojoj porodici, na koju je beskrajno ponosan. Supruga Dušanka je životna  saputnica i saradnica bez koje se ne kreće ni u jedan posao; ćerka Suzana živi u Beču, magistrirala je na turizmu i ima glavnu ulogu u oblikovanju turističke ponude; sin Srđan, jedno vreme direktor NP „Đerdap“, danas je snaga oslonca u biznisu, a tu su i Nina stara 3.5 godine i osamanestogorišnji Mateja, izuzetan đak jedne beogradske gimnazije.
            Ovim priča o domaćinstvu Stefanović ni izbliza nije ispričina jer počiva na inspiraciji jednim velikanom, kapetan Mišom Anastasijevićem, rođenom 24. februara 1803. na dunavskoj adi Poreč, potopljenoj sedamdesetih godina XX veka prilikom izgradnje hidroelektrane Đerdap. Žika Stefanović čuvajući uspomenu na ovog srpskog humanistu, zadužbinara, političara, brodovlasnika i trgovca, koji je upravo sa mesta, danas zvanog Kapetan Mišin breg, gledao nizvodno kako stižu njegovi brodovi i barke natovarene solju i jelenskim rogovima, priča istoriju ovoga mesta, stvarajući osećaj da njegov duh još uvek pohodi ovaj kraj.
            Žika Stefanović će vam otkriti i volšebno značenje broja tri koje ga prati celog života, a on ga prepoznajući prihvatio kao saputnika na svim svojim životinim putovanjima.       Autentičnost cele priče vezane za Kapetan Mišin breg je nemoguće preneti i zato je treba čuti onako kako je priča domaćin, direktno, slikovito. Jednom reči neponovljivo.

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com