Tue03192024

Poslednja izmena:08:54:27 PM

Back TURIZAM SEOSKI TURIZAM Barvalov salaš - salaš u srcu bačke ravnice

Barvalov salaš - salaš u srcu bačke ravnice

  • PDF
  • Prethodna
  • 1 of 10
  • Sledeća

            U njemu stanuje mir koji ne obavezuje na prisustvo onog drugog, noseći u sebi dodatni spokoj nadovezan na prijatnu sigurnost nečijeg prisustva. Zajedničko nebo i tišina koja se lenjo širi poljima. Ponekad se oglasi pevac, psi zalaju, dok magarica Mica bez velikog interesovanja posmatra okolinu. Živina i zečevi, patke i labudovi koji se ogledaju u jezerskoj vodi okruženoj šašom i granama žalosne vrbe koje je dodiruju. Čuje se gugut golubova lepezanera. Nenametljivo, s merom i u skladu sa prirodom. Zvuk ravnice.

            Barvalov salaš (bogat na romskom) kod Despotova (Bačka, Vojvodina), dedovina je Danila Vrsajkova stara preko 150 godina, koji je 2010., na raspuću budućih koraka, na sreću doneo odluku da ga sačuva, osećajući da će doći drugo vreme. Od starog salaša ostala je kuća i pomoćni objekti, sukcesivno obnavljani i uređivani shodno njihovoj nameni.
            -„Ovde se ne radi o količini prostora, kojeg je „svega“ dva jutra, već kako je urađen“ - rekao mi je jednom prilikom direktor lokalne škole, a meni se svidelo. Kada je moj otac upoređivao vreme nekad i sad, znao je da kaže da se ranije, za onog ko je pio dudovu rakiju i jeo jagnjetinu govorilo da je siromah čovek. Sada je situacija sasvim obrnuta a jagnjetina i dudara na visokoj ceni - priča gospodin Vrsajkov, i nastavlja:
- Moj otac se bavio zemljoradnjom, povrtarstvom, a ja nakon posla u firmi svakodnevno raznosio papriku, luk, krompir na pijace, jer se od poljoprivrede samo 80-tih godina prošlog veka dobro živelo. To je bilo zlatno doba poljoprivrede koje su smenili inflacija i nemiri, kada je moja plata trebala da finansira pet vagona proizvedenog povrća. To je bio razlog koji je uticao da tako kasno krenem u obnovu salaša. Istovremeno sam otvorio privatnu firmu koja mi je dozvolila da mogu da ulažem u adaptaciju objekata i polako ih privodim svrsi, trudeći se da sve ostane isto, osim „poda na mazanje“, koji je zamenjen starom ciglom, dovoljno rustičnom i praktičnom za održavanje.
            Glavni problem salaša bila je kuhinja, u originalnom rešenju suviše mala. Slaganjem mnoštva ideja prikupljenih sa putovanja širom sveta i podizanjem manje čarde za pripremu hrane neobičnog oblika koji omogućava paralelni rad više kuvara, a da niko nikome ne smeta, nađeno je jedinstveno rešenje. Svakom gostu je to jedno od najomiljenijih mesta, gde može da promatra i prati rad majstora za roštilj, kako se peče prase ili hleb u furuni, kako se polako kuva supa na šporetu ili kotlić iznad otvorene vatre i tako zadovolji sva svoja čula.
            - Mi se ne bavimo ugostiteljstvom i nije nam cilj da pravimo kafanu. Mada uslova ima za sve, pripremamo jednostavna jela, stvaramo domaću atmosferu, da se naši gosti  osećaju ugodno, kao kod svoje kuće. Do sada smo ugostili poslovne partnere, korporacije, u poslednje vreme i lokalno stanovništvo, fudbalere, lovce i ribolovce, članove lokalnog konjičkog kluba. Ovde se proslavljaju rođendani, svadbe i krštenja, organizuju okupljanja zaposlenih, tim bildinzi, promocije. Prostor nam daje izuzetne mogućnosti i za dodatne sadržaje ali smo se odlučili da ovo bude mesto zatvorenog tipa, da gosti dolaze po najavi. Trudimo se da ono što naši gosti traže to i dobiju - objašnjava domaćin.
            Barvalov salaš se nalazi na pristojnoj udaljenosti od naseljenih mesta. Zagađivača u okolini nema, niti onih koji prave buku. Na mestu okruženom plantažama jabuka, poljima kukuruza... „Prepotentno bi bilo reći da salaš radi 365 dana u godini, jer u zatvorenom prostoru može da primi dvadeset osoba“, dodaje gospodin Vrsajkov, ali je posećen i leti, kada je priroda najlepša, i zimi kada se pod snegom zabeli ravnica, i s proleća kada se priroda budi, i s jeseni, kada se skine letina i pogled „pukne“ preko ravnice do u nedogled. Postoji plan podizanja vidikovca koji će dozvoliti da se Fruška gora, na potezu prema Bačkoj Palanci i Iloku, vidi tokom cele godine. Podignut je i jedan multifunkcionalni objekat - čardak, izdvojen kutak neobične arhitekture, koji igrom svetlosti uz stalno strujanje vazduha podstiče dobro raspoloženje. Prostor na donjem nivou zamišljen je kao vinska ili neka druga niša.
            Jedna od atrakcija salaša su i koteri - kokošinjci u obliku jajeta, sa kupasto poređanim sedalima za koke, u blizini drveta za koje je vezan šarov, da ne može lisac da priđe. Drugi je  ambar za ovas, ječam i kukuruz, sa sopstvenim sankama, koje su konji ili volovi prevlačili na mesto gde ne smeta. Zanimljiv kao eksponat biće pretvoren u „ribarsku kućicu“ i korišćen za salašarsku sijestu.
            Moto salaša - KO ŽURI NE MORA DA DOĐE! potpuno je opravdan i u skladu sa slow food i slow life koji se ovde zagovaraju.
            - Kako se približavam penziji planiram da sa suprugom dođem ovamo za stalno. Jedno od najvećih bogatstava ovog mesta je što nam je na pet minuta od kuće u Despotovu, gde trenutno živimo i gde se nalazi proizvodnja. Veliko bogatstvo salaša je i jezero, koje je rešilo problem vode, koja je ranije znala da nadođe do same ivice salaša. Ono je danas snažna energetska tačka ovog prostora. Najveće bogatstvo salaša je što deluje poput sedativa, kako na mene, tako i na goste, kojima je, zavisno od dinamike posla kojim se bave, potrebno neko vreme da bi se opustili, fokusirali na prirodu, počeli da uživaju u okruženju. Plaćamo danak životnom tempu koji vodimo, a za koji verovatno nismo programirani - kaže domaćin.
            Zato, hvala Bogu što ovakva mesta postoje. A da budu i ovako sređena i uređena brine se domar Stevan, koji je uz sve to i vrstan kuvar, ne malo zaslužan da su svi gosti u odlasku čvrsto uvereni da će doći ponovo. Nebrojano puta se to moglo čuti i od domaćih gostiju i od onih koji su došli iz daleka. Većina ih je do sada ispunila obećanje. One koji nisu, njih na salašu očekuju.
            SZTR „Barvallo“ - izrada ukrasa i figura za torte i kolače, kao i fondana i sladoleda, primarna je delatnost porodice Vrsajkov. Za bezmalo 20 godina bavljenje ovom „slatkom“ profesijom postali su lideri u Srbiji. Zahvaljujući kvalitetu „Barvallo“ proizvoda ostvaren je plasman na tržište deset zemalja, među kojima i tržište Francuske i Austrije.
            - Ovo je izuzetno težak i nenaplativ posao. Kako u inostranstvu, tako i kod nas. Ali taj osećaj da možeš da napraviš proizvod koji će biti lep nekom u Italiji, i nekom u Grčkoj, isto kao u Parizu je nemerljiv - objasnio je Danilo Vrsajkov.

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com