Nestvarni predeli Specijalnog rezervata prirode „Slano Kopovo“ u svim godišnjim dobima, beleže zaista dugu i po mnogo čemu interesantnu istoriju. Kažu da je u davnoj prošlosti nemirna i pomalo divlja reka Tisa koja protiče kroz novobečejsku varoš, plavila nizijske predele, razlivala se kao mastilo po papiru ovim predelima i nanosila veliku štetu stanovnicima Novog Bečeja. Pored grandiozne Tise i mnoge manje, ali ništa beznačajnije rečice koje su se slivale sa Karpata, plavile su ovo područje i kao slikarskom četkicom ucrtavale u reljefne depresije ogromne bare koje su uz Tisu gospodarile novobečejskim atarom.
Tek u XVII i XVIII veku, opsežnim melioracionim radovima, regulisan je tok reke Tise, a mnogobrojne bare su isušene. Ipak, jedna takva bara ostala je na geografskoj i istorijskoj mapi Novog Bečeja i nastavila da živi kao prastari paleomeandar reke Tise, nemi svedok prohujalih vekova. Specijalni rezervat prirode “Slano Kopovo“ svojim skoro savršenim oblikom potkovice, kao da je bio predodređen za sreću. Ostao nam je u amanet sa svom svojom lepotom i autentičnošću banatskih panonskih bara. Ove slane i blatnjave bare, postaju prelepo jezero tokom kišnih dana, a ništa manje lepote ne pruža ni tokom vrelih letnjih meseci kada površina jezera postaje suva, beličasta i kako volimo da kažemo sunđerasta. Taj neverovatan osećaj koji imate dok hodate delom isušenog jezera, podseća na hod po Mesecu, a vi se osećate privilegovano jer ste baš Vi sada i ovde, na Slanom Kopovu. Topao vazduh iznad jezera koji se meša sa okolnim vazduhom, stvara čuvene fatamorgane koje igraju svoj ples u večitoj težnji prirode da stvori savršenstvo, iluziju, opsenu...
Slatinasta podloga solončaka od izuzetnog je značaja za očuvanje specifičnih biljnih i životinjskih zajednica sveta Vojvodine. To su izuzetno retki biljni i životinjski primerci koji prete da nestanu sa ovog područja, a koji su očuvani jedino na lokalitetu „Slano Kopovo“. Tako ovde možete videti poseban tip slatinske vegetacije koju čine uglavnom jednogodišnji halofitni sukulenti. Oni se uglavnom pojavljuju tokom leta kada se voda iz slanog jezera povuče. Panonska jurčica, Caklenjača, biljke iz porodice Salicornia, tokom vegetacijskog perioda, kao u najlepšem poljskom buketu oivičeni su tršćacima oko kojih se prostiru manje oaze povremeno natopljene vodom i prekrivene zelenim plaštom stepsko - livadske vegetacije. Na ovom mestu možete sresti i grupe zaštićenih i strogo zaštićenih sisara. Tako su Evropska tekunica, Poljski miš i Stepski tvor vrste koje uživaju u ovom rezervatu. Svoj kutak na Kopovi pronašle su i razne vrste divljači: srne, divlje svinje, zečevi, a s jeseni se mogu videti zaista lepi primerci fazana koji ljubomorno skrivaju po tršćacima svoje perje koje se u ovo doba godine preliva u najlepšim bojama jeseni.
Zlatna jesen ipak je najinspirativnije godišnje doba koje krasi „Slano Kopovo“. Tišina poznih novembarskih dana, skoro uspavljujuća, mirisi prirode, trulih grana koje je vetar polomio igrajući se suvim listovima u svim nijansama crvene, zlatne i braon boje, svežina i potmuli glasovi divljih ptica u daljini kao i neverovatan pogled na jezero i plavo nebo iznad njega, jeste doživljaj koji nesmete propustiti. Na hiljade ptica u trenu išaraju plavetno nebo i naprave idličnu sliku kao sa starih razglednica. Divlje patke, divlje guske, sabljarke, žalare i naravno veličanstveni ždralovi čine ovaj rezervat prirode po mnogo čemu posebnim. „Slano Kopovo“ predstavlja jedno od najvažnijih i najosobenih staništa ptica u Srbiji, ali i važnu migratornu stanicu za ptice selice. Posebno je interesatan period migracije kada se na lokalitetu rezervata okuplja na desetine hiljada divljih pataka, gusaka i ždralova. Posebno su atraktivni ždralovi koji početkom migracije u septembru mesecu, uglavnom iz Centralne Evrope i Sibira, doleću na ove prostore i koriste ih kao usputne stanice da se odmore i nahrane. Pored Nacionalnog parka „Hortobagi“ u Mađarskoj, SRP „Slano Kopovo“ je najznačajnije odmorište za ove ptice. Izuzetan geografski položaj, dostupnost hrane i mir i sigurnost koje ove ptice ovde osećaju, učinili su da Kopovo postane pravi raj za ptičiji svet. Plitka voda jezera, bogatstvo hrane sa okolnih polja tek iznikle pšenice i tišina novobečejskog atara pravo su osveženje za sve vrste ptica pa i naše usputne goste ždralove. Njima u čast a nama na zadovoljstvo, svakog novembra, posetioci imaju priliku da uživaju u jedinstvenom „Festivalu ždralova“. Sredinom novembra, kada je koncentracija ovih ptica najveća, posetioci su u prilici da uživaju u zaista jedinstvenoj predstavi ovih gracioznih ptica na nebu. Ljubitelji prirode, avanturisti, naučnici, ornitolozi, ekolozi, posmatrači ptica, fotografi i svi oni koji vole i poštuju prirodu, beleže ovaj događaj u svojim kalendarima kao posebno atraktivan. Đaci - školarci, studenti i njihovi nastavnici i mentori imaju tu čast da kroz razne edukativne radionice, približe čudesni svet ptica deci. Kroz razne radionice, animacije i aktivnosti učimo i male ljude da vole prirodu, da daju sve od sebe da je sačuvaju i budu odgovorni prema njoj jer ona nas uči da budemo bolji ljudi, da volimo sebe i druge i da poštujemo svako biće na planeti koju Zemljom zovemo.
Ako bar delić ovih osećanja već imate i želite da sebe i drage osobe obradujete nesvakidašnjim događajem koji nam priređuje upravo Priroda, uzmite svoj ranac i fotoaparat u ruke, ponesite sa sobom samo želju, a ostalo će vam pružiti Specijalni rezervat prirode „Slano Kopovo“ kraj Novog Bečeja.
Tekst: Tatjana Vlaškalin, licencirani turistički vodič
Fotografije: Nenad Šone Mihajlović