Tue03192024

Poslednja izmena:08:54:27 PM

Back HRANA I PIĆE HRANA Istraživač i restaurator srpske srednjovekovne trpeze

Istraživač i restaurator srpske srednjovekovne trpeze

  • PDF
  • Prethodna
  • 1 of 4
  • Sledeća

            Žene su najveće blago srpskog sela. One su te koje brinu o porodici, kući, svaki plod umeju da pozlate, a Svetlana Jovanović iz Gornje Trnave, Topola, jedna je od njih. Žena sa završenih osam razreda škole i ogromnim fondom znanja, majka dvoje dece i baka petoro muških unučadi, koji polako idu njenim stopama. Izrastaju u vredne, časne ljude pune dobrote i ljubavi.

            Seosko turističko domaćinstvo Jovanović
            Pre nekoliko godina, Svetlana Jovanović i njen suprug su odlučili da registruju Seosko turističko domaćinstvo „Jovanović“. Jedan od razloga bila je želja da dočekuju i ugoste, da pokažu toplinu srpskog gostoljublja. Do tada su se bavili isključivo poljoprivednom. Prvoklasne plodove sa 15 ha voćnjaka gospođa Svetlana je prodavala na pijaci, a izgledom manje lepo prerađivala u sve što se obično radi, ali je osmislila i poseban program za dijabetičare. Sve to je poklanjala prijateljima, dok malo po malo, nisu počeli da dolaze kupci
            - Iz porodice sam u kojoj pri rođenju novorođeno žensko dete dobije šerpu i varjaču. Otac je bio kamenorezac, a majka je uvek kuvala za radnike, tako da smo i nas tri sestre, počele da kuvamo čim smo prohodale. Sa velikom radošću pripremam hranu i danas, u našem seoskom domaćinstvu, gde dolaze uglavnom stranci i to sa svim strana. Pre dve godine smo ugostili blizu 1.000 Austrijanaca. Dolazili su osam dana, jednog dana čak 127-ro - kaže gospođa Jovanović, pobornik tradicije, vezana za stare zanate, stare recepte i načine pripreme hrane. U njenoj kuhinji nema šećera, belog brašna, a jelo se priprema u drvenim i zemljanim loncima. Od rostfraja je samo escajg, jer tako pravilo nalaže
            Srpska srednjovekovna kuhinja
             Za svoju dušu bavi se proučavanjem srpske srednjovekovne kuhinje. Znanja prikuplja čitajući literaturu koja „vuče“ veri, posećujući manastire. Tu je saznala kako se hranila vlastela, a kako običan narod. Divi se onima koji su morali da se dovijaju na razne načine da bi prehranili porodicu. Veruje da kada bi došlo to vreme, danas bi možda preživelo 2% populacije. Imperesionirana je likom i delom Sv. Save i njegovim darovima svom narodu,  poukama da budemo bolji. „Čovek koji ne drži do vere, nema ni tradiciju. To je prazan čovek“ - smatra gospođa Svetlana, za koju je grožđe sveta voćka, koja i dan danji priprema vodnjiku, starinski lek za mnoge boljke, džem od slatkog vina, sarmu sa žitom, orasima, pitu sa žitom, isključivo koristi proso i stara žita. Trpezu iz tog vremena voli da prikaže na sajmovima i takmičenjima
            - Današnje domaćice nisu ništa izmislile, sve je to postojalo i ranije i samo od naše kreativnosti zavisi kako će to biti predstavljeno. Ja se strogo držim tradicije. Turisti kod nas jedu tradicionalnu hranu, ono što se u Šumadiji kuva najviše. Mada u ponudi imamo sve što se da poželeti, najčešće, u dogovoru i po zahtevu turističkih agencija koje dovode goste, pripremamo svadbarski kupus, reprezentativno jelo ovog kraja. Kinezi su izbirljivi u svojim zahtevima, Rumuni bez muzike ne dolaze i vole da ostanu dugo, a Austrijanci posle sat - dva odlaze. Uglavnom kukaju da im je mnogo i jako, ali upravo zato mi, Srbiji izdržavamo sve jer se tako hranimo - objašnjava ova visprena domaćica.  
            Četiri generacije u jednoj  
            Veće grupe turista traže i veće angažovanje. Gospođa Svetlana kuva sama, ali kada dolaze gosti, u kuhinji je menja druga žena, nekada i više njih, koje serviraju hranu. Profesionalni konobari poslužuju goste, posebno angažuje ženu za održavanje higijene u toaletu. Njihovi prijatelji, poznavaoci stranih jezika, u takvim situacijama, pored oficijelnog prevodioca, pomažu njoj i suprugu, u boljoj i bržoj komunikaciji sa turistima. Pored hrane domaćica samostalno kreira zabavne sadržaje, i kada vreme dozvoljava u dvorištu za goste organizuje takmičenja u brzom krunjenju kukuruza, „skrcanju“ dva oraha jednom rukom; gosti mogu da naberu voće u voćnjaku; za mlade bračne parove sa decom organizuje kuvarske radionice, i sve što parovi skuvaju ponesu kući, ali pre toga moraju da operu sve šerpe. Ispred domaćinstva nalazi se parking mesto za četiri autobusa
            - Uigrani smo za ovaj deo turističke ponude. Imamo dva registrovana kreveta, za svaki slučaj, ali za sada radimo samo ručkove, večere, proslave... Imamo ideju, snagu i volju da proširimo delatnost u pravcu pružanja usluga prenoćišta, ali nam nedostaje vreme. U našoj kući živi četiri generacije, osam članova i svi, u skladu sa mogućnostima doprinose da sve bude kako treba. Ne mislim da su naša kuća i dvorište nešto posebno, ali je uredno i ima dušu. Svako ko dođe kod nas oseti ljubav, slobodu, opuštenost, dobrodošlicu. U našem domaćinstvu se više daje nego što se očekuje - kaže pobednica osme sezone serijala „Kuhinja moga kraja“, koja je na Sajmu pita i gibanica u okviru petrovdanske manifestacije Etno sajam „Domaće prirodno”, 2020. u Topoli umestila pobedničku pitu
            Smatra da ljudi koji se bave turizmom treba puno da putuju, vide nešto novo i pomalo „kradu“ ideje. Najponosnija je na svoj savršen brak i svojih pet unuka. Najstariji David, učenik srednje škole, smer kulinarski tehničar, posle izuzetnih rezultata postignutih na praksi, leto je proveo radeći u jednoj prestižnoj piceriji u Smederevu, gde su gosti tražili da vide to čudo od deteta. Na pitanje tamošnjeg novinara, od koga je pokupio to umeće, jednostavno je odgovorio: „od bake“, koja ga je, kao i sve unuke, dok su bili mali, stavljala pored sebe, na radni sto, da joj pomažu.

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com