Svetkovina nastala na narodnoj tradiciji, sačuvanoj u tragovima pojedinih liozničkih zaseoka - LILANJE, poslednjih godina je, zahvaljujući Turističkoj organizaciji grada Loznice i Snežani Perić na njenom čelu, obnovljena i svojom atraktivnošću uspela da animira celokupno lokalno stanovništvo.
Veruje se da ovaj običaj datira iz predhrišćanskih vremena ali sa primanjem hrišćanstva i lilanje je dobilo novi značaj. Svetlost lila - buktinja, je svetlost koja obasjava svet u hrišćanskom smislu te reči, u vremenu progona hrišćana. Vera Hristova proširila se svetom delima apostola Petra i Pavla, koji su osnaženi vatrom (ognjem) Duha Svetoga, tu veru sačuvali.
O lilama govori i Vuk Karadžić, rodom iz Tršića (Loznica) u „Srpskom riječniku“ (1818) kao „ono što se oguli sa brezove ili trešnjove kore kao hartija. Lila ima u sebi smole i može goreti kao luč“.
Smatraju je za jednu od najstarijih tradicija na teritoriji zapadne Srbije. Danas je najmasovnija, s obzirom na odziv sugrađana i broj gostiju u dane Festivala.
Lila se na raskrsnicama, između zgrada, u parkovima, a najbogatije je u portama crkvi: Crkvi Pokrova Presvete Bogorodice na Šancu u Loznici, Crkvi Svetih Apostola Petra i Pavla u Banji Koviljači i Crkvi Sv. Petra i Pavla u Lešnici.
Za Lozničane, lilanje je veliki događaj, veliko veselje koje okuplja ljude, naročito decu. Stariji dolaze da se prisete svog detinjstva i poduče decu tehnikama kako se to radi. Deca da se zabave, dožive nešto posebno, nešto što ih stavlja u red sa odraslima.
Svi dođu sa lilama, da li prave sami ili ih kupe od „majstra“, tek najbolje su one napravljene od kore divlje trešnje ili breze, koje se, u vidu traka, pazeći da se ne ošteti drvo, kružno uvijaju na dugačak štap leske, pa izgledaju kao cvet. On ne miriše, ali svetluca jer kada se zapali, dugo raspršava iskre u hiljadama zvezdica, koje lete na sve strane.
- LilaLo festival je muzičko scenski događaj koji afirmiše stvaralaštvo mladih, a posvećen je narodnom običaju - LILANJU. To je autentičan događaj za grad Loznicu, s kojim se ponosi svaki njen stanovnik. Razlog tome je što je ovo porodična manifestacija, atraktivna, čak spektakularna po svetlosnim efektima, a najviše po tom što je to čin povezivanja, sabiranja u dobrom i lepom - istakla je Snežana Perić, direktor Turističke organizacije grada Loznice, najglasniji zagovornik obnavljanja ove svetkovine koja se sve više razgranava i početak je brojnih sadržaja u trajanju od nekoliko dana.
Lilanje je na predlog Centra za kulturu „Vuk Karadžić“ iz Loznice 2017. godine uvršćeno u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije.
Ove godine festival je trajao od 11-16 jula, obojen brojnim izložbama, pozorišnim predstavama, koncertima, zabavnim dešavanjima.
Jedan od najvažnijih činilaca širenja ove manifetacije je odličan marketing koji je sprovela TOG Loznica. Između ostalog, neodoljiv suvenir lile, bogato opremljena publikacija i dokumentarni film „Lilanje u Loznici“, koji je osvojio brojna priznanja na festivalima turističkog dokumentarnog filma širom sveta.
Za šest godina trajanja u ovoj formi, LilaLo je pratio najveći medijski pul sastavljen od 20 stranih i isto toliko domaćih predstavnika sedme sile, sa idejom da svoje impresije u reči i slici, proslede dalje. Kao i njenu simboliku oličenu u svetlosti, dobroti, jedinstvu, sa kojima se nadvladava tama, zlo i nesloga.
Više fotografija na: https://www.facebook.com/topserbia