Krajem prošle godine JP „Vojvodinašume“ obeležilo je 20 godina od osnivanja. Tim povodom izdata je Monografija - Dvadeset godina poslovanja JP „Vojvodinašume” (Petrovaradin 2023) kojom je učinjen veliki napor da se rečju i slikom predstavi razvoj preduzeća i sva dešavanja tokom minulih godina.
U svom kratkom obraćanju, „iznoseći značajan broj operativnih podataka na sistematičan način“, Roland Kokai, direktor JP „Vojvodinašume“, otvarajući Prvi Trophy show - Izložbu trofeja lovne faune Srbije u lovištu Kaćka šuma, 06. oktobra 2023. godine, u organizaciji JP „Vojvodinašume“ i uz pomoć partnera, Pokrajinskog sekretarijata za poljoprivredu, privredu i šumarstvo, Lovačkog saveza Vojvodine i Novosadskog sajma, između ostalog je rekao:
- Posle 20 godina nije na odmet dati jedno izvinjenje, za svaki slučaj, jer ako uzmemo u obzir da je pre 256 godina počelo plansko i održivo gazdovanje šumama na ovim prostorima, u Sremu, pre 210 godina počelo pošumljavanje Deliblateske peščare, kako bi se zaustavilo širenje „evropske Sahare“, a pre 150 godina Obedska bara proglašena za specijalni rezervat prirode od strane Bečkog dvora, kao drugi SRP proglašen od neke vlade na zemaljskoj kugli, posle Jeloustona u SAD, onda treba da budemo oprezni i obazrivi u svakom našem svakodnevnom delovanju da bi sačuvali tu tradiciju koju nam prošlost nameće.
Direktor je podsetio da je pre 20 godina izabran put stvaranja sopstvenih resursa, edukacije kadrova, radne snage, konstantnog obnavljanja mehanizacije, što se pokazalo dobrom odlukom. Danas, na osnovu iskustva i onoga što je video na najprestižnijim sajmovima opreme za šumarstvo, „Vojvodinašume“ ni po čemu ne zastaju za svetom, jedino što i dalje mora da se ulaže u mehanizaciju jer je radne snage sve manje.
Uprkos motu - 20 godina čuvamo prirodu - štitimo šume - istaknutom na početku Monografije, poslovanje JP „Vojvodinašuma“ se pored postojećih, suočava sa novim izazovima, o čemu u Predgovoru Monografije, gospodin Koaki kaže:
- Naš posao je specifičan. Šumarstvo je privredna grana koja se odvija pod vedrim nebom, na otvorenom prostoru u svim vremenskim uslovima. Uslovi rada su teški. Očekivanja su mnogobrojna i velika, jer gazdujemo dobrom koje svima pripada. Svako polaže pravo na šume i očekuje da jedno šumarsko preduzeće odgovori na sve zahteve društva. Opštepoznato je da su šume najdragocenija prirodna dobra bez kojih nema opstanka planete Zemlje, ali malo ko zna koliko je stručnog znanja i brižljivog rada potrebno da bi šume sačuvale sve funkcije koje imaju, pored ekonomskog i čitav niz ekoloških funkcija, od ublažavanja klimatskih promena do očuvanja raznovrsnosti biljnog i životinjskog sveta i fonda gena šumskog drveća. U javnosti se često čuje glas ekologa koji ustaju u zaštitu šuma, a manje se čuje glas ljudi koji ulažu ogromno znanje i rad da šume sačuvaju kroz njihovo stalno obnavljanje. Složen zadatak očuvanja vojvođanskih šuma kakve poznajemo, uz istovremeno uvođenje i dosledno poštovanje svetskih standarda u gazdovanju, korišćenju i obnavljanju šuma, uspešno sprovode svi zaposleni u našem preduzeću. Ovu priliku koristim da im se zahvalim i posvedočim da se radi o ekolozima koji nesebično pokazuju ljubav prema prirodi. Bez te strasti ovaj posao se ne može uspešno raditi.
Nadovezujući se na prethodno obraćanje, dr Marko Marinković, izvršni direktor za šumarstvo i ekologiju i glavni i odgovorni urednik Monografije, u uvodnom tekstu je objasnio:
- Pritisak na prirodne resurse od strane čovečanstva prisutan je od samog početka do danas, pri čemu se povećanje istog reflektuje kroz rast broja stanovnika na planeti. Potpuno je jasno da se u okviru bilo koje politike održivog razvoja, kao jedan od osnovnih postulata, mora predvideti korišćenje drveta - ekološki opravdanog materijala za potrebe razvoja - a potom je dodao: - Šumarstvo ne znači neograničeno korišćenje, već je sinonim za balans, pri čemu vrednost šuma može da se iskoristi samo ukoliko se optimizuju ekonomski i ekološki odnosi. To znači da je neophodno uskladiti strategije sa potencijalima na realnim osnovama koje su naučno i stručno verifikovane. Odnos proizvodnje i zaštite prirode je u šumarstvu komplementaran, kao i u odnosu na druge sektore. Konzervacija dinamičkih sistema je nemoguća, što znači da moramo pratiti prirodne procese, raditi i ponašati se blisko prirodi. To znači, da ako se izdvojeno posmatra profit, mora se biti svestan da je isti u šumarstvu ograničen velikim brojem ekoloških i socijalnih faktora, te se ne može porediti sa drugim ekonomski atraktivnijim sektorima. Možda je upravo to primer umerenosti, koja nam je potrebna, kako bi imali održivu i zelenu budućnost.
Predstavljajući ovo kapitalno izdanje, akcenat je stavljen na sve učestalije reakcije ekoloških pokreta, na seču šuma, koja ne donosi blagodet nijednoj strani. Šume su među najvrednijim sredstvima ekonomskog razvoja i napretka društva, a mimoilaženja u shvatanju politike koju treba voditi i puteva razvoja kojima treba ići, doveli su do suprotstavljenih stavova, na jednoj strani ekologa i aktivista, na drugoj profesionalaca, stručnih i ljudi sa znanjem, kojima je poverena briga i čuvanje tog prirodnog resursa. Da li je uzrok tome nepoverenje, neupućenost ili nešto treće, tek ova obimna Monografija, predstavljanjem strukture i područja rada preduzeća, pruža sve potrebne informacije i o kodeksu rada i svih zaposlenih u JP „Vojvodinašume“.
Više fotografija na: https://www.facebook.com/topserbia