Velika rođendanska žurka povodom 90 godina od osnvanja Srpskog kultruno-umetničkog društva “Železničar” iz Novog Sada, pod nazivom “Rod srpski, Oltar svetosavski” održana je u Maloj dvorani novosadskog SPENS-a, 22. decembra uz velelepni koncert Ansambla “Vila” sa 400 igrača svih uzrasnih grupa, pevača, muzičara, za koji se tražila karta više.
Srpsko kulturno-umetničko društvo “Železničar” je osnovano 03. juna daleko 1934. godine na Dan Svetog cara Konstantina i carice Jelene, kao Srpsko pravoslavno društvo lađara i železničara Novog Sada blagoslovom Irineja Ćirića (1884-1955), tadašnjeg episka eparhije bačke, potonjim Svetim Irinejem “staradalnim”, kanonizovanog u Hramu Sv. Save 2022., po čijom nebeskom zaštitom društvo radi 90 godina. Od prvog dana SKUD “Železničar” bavi se prezentacijom kulture na ovim prostorima, negujući tradiciju narodnog stvaralaštva sa svih prostora gde žive Srbi u zajednici sa drugim narodima, vaspitavajući u tom duhu mlade generacije. Godine 1998. pri SKUD “Železničar” osnovan je foklorni ansambl “Vila” koji okuplja sastave svih uzrasta, uči mlade ljude pravim vrednostima kao što su sabornost, istina, ljubav, pravičnost.
- Svojim precima treba da se zahvalimo na svemu što su nam ostavili. Uporedo sa Srpskom pravoslavnom crkvom u KUD negujemo nematerijalno kulturno nasleđe Srbije, srpskog naroda i ovog prostora. Sa tim i takvim bogatstvom, jedinstvenošću nasleđa s punim pravom možemo da se upišemo u riznicu svetske kulture u domenu duhovnosti, tradicije i trajanja - kaže Milorad Lonić, umetnički direktor Ansambla “Vila”, predsednik Saveza KUD-ova Srbije, jedan od najuspešnijih koreografa u zemlji, što je potvrdio dugogodišnjim radom i najvišim priznanjima na svim nastupima i smotrama folklora na kojima je FA “Vila” učestvovala.
Gospodin Lonić dalje kaže:
- Ja sam deo sadašnjeg vremena, ali nasleđe i njegovo čuvanje i negovanje je kontituitet, prinicip na kojem se zasniva naša predačka kultura, a to je princip porodice. Trajanje je moguće jedino uz neprekidnost oplemenjeno aktivnim učešćem potonjih generacija.
Zbog toga što se u njene temelje utkani starina, predanja, pojam tradicije se, po njegovim rečima, ne odnosi na prošlost i ima smisla samo kroz život savremenog čoveka. Kaže da je naša tradicija profiltirirana kroz mnoge generacije, dobila svevremenu dimenziju, koja ne pripada nijednom određenom vremenu. Da naše tradicionalne igre, pesme, muzika nose uzvišenost koja je potreba čoveka sadašnjih i budućih vremena. Njen način razvoja je linerarni, uvek se obnavljajući i dobijajući novi sadržaj koji ništa ne briše iz prošlosti, samo dodaje aktuleno i moderno.
- Saglasno vremenu, sazreli su svi uslovi da država i njene institucije, ministarstva, agencije regionalnog razvoja u jednom sadejstvu daju ono što je potrebno i našem selu. Nema nijednog jedinog dela prostora koji može da se ostvari bez kutlure i umetnosti. Selima koja puste, potrebno je vratiti život kulturnim sadržajima, mladim generacijama obezbediti mogućnost da sviraju, pevaju, igraju - da postanu zadovoljniji i kvalitetniji ljudi. Svi gradovi i sva sela su važni i potrebni, kao i sva kulturno-umetnička društva jer gde ćemo usvojiti obrasce ponašanja, iskonskog pevanja, običaja, ako ne od ljudi koji su se posvetili tradiciji - izvodi su iz njegovih razmišljanja.
Tokom dugogodišnjeg rada, iskristalisala se potreba da se vaspitnom i stvaralačkom, kao primarnim u radu kulturno-umetničkih društava, pridoda segmen naučno-istraživačkog rada, zasnovanog na metodologiji sakupljanja, analiziranja, upoređivanja iskustava naučnika iz različitih oblasti. Isto tako i povezivanja sa SANU, akademijama umetnosti diljem zemlje, institucijama kulture i obrazovanja…
A ono što u praksi potvrđuje principe sabornosti, ljubavi, tolerancije je da je u “Vili”, u poslednjih deset godina, sklopljeno 26 brakova, gde su oba partnera članovi “Vile”, i da je rođeno 40 beba, jer se brakovi ne sklapaju tamo gde nisu postavljeni temelji uvažavanja, principijelnosti, obzirnosti, svakako ljubavi.
Fotografije: Zoran Kuzmanović


















