Etno-turističko domaćinstvo, Konak “Ramonda Serbica”, nalazi se u selu Sićevo (15km od Niša), na obodu Sićevačke klisure, jedne od najlepših u našoj zemlji. Ovo domaćinstvo nazvano je po endemskoj biljci Balkana - Ramondi, simbolu identiteta srpskog naroda. Kada je Žarko Martinović odlučio da u Sićevu osmisli svoju priču - porodični biznis, imao je na umu sela koja se gase. Slična sudbina predodređena je bila i ovom, ali zahvaljujući nekolicini sanjara i vizionara u njemu se rađa i u dostojanstvu opstaje.
- Na mapi bivše zemlje, Sićevačko vinogorje je, sa oko 800 ha, bilo jedno od najvećih u Niškom rejonu, jedno od najbitnijih mesta na vinskom putu tadašnje zemlje. Danas je aktivno oko stotinak hektara vinograda, posledica 90-tih kada je vinski sektor devastiran, a veliki vinski podrumi, u okviru Zemljoradničke vinogradarske zadruge „Sićevo”,ugašen. Staro je propalo a nekolicina Sićevčana se trudi da obnovi dedovinu, negujući vinograde i sorte koje su malo drugačije od nekadašnjih - kaže Žarko Martinović, vlasnik “Ramonde Serbica”, rajske baste, posebno za turiste, i nastavlja: - Ranije su uzgajane samo stare balkanske sorte grožđa poput smederevke, plovdine, graševine, tamjanike… Poslednje dve - tri decenije u sićevačkim vinogradima sve su zastupljenije muscat otonel, sauvignon, cabernet franc, shiraz…, kao i druge kvalitetne sorte kojima izuzetno pogoduje mikroklima poteza na kojem se Sićevo nalazi. Radi se o klimi nalik mediteranskoj, sa preko 250 sunčanih dana tokom godine, što daje kapacitet kvalitetnom grožđu. Sićevo se nalazi na visini od 400 do 500 metara, orijentacije ka jugu, sa krečnjačkom podlogom, a Svrljiške planine štite atar od jakih vetrova, što izuzetno pogoduje razvoju grožđa.
Sve to priča i objašnjava Žarko Martinović u jednom od retko sačuvanih starih podruma (ovaj njegov čak dva i po veka), uz čašu vina: - Odrastao sam u Nišu, a veza sa Sićevom je majka moje supruge rođena u ovom selu. Tragajući za životom van grada odlučio sam da svoj životni put pomerim na selo. Pre pet godina bili smo pioniri u seoskom turizmu. Pomagali smo drugima da pokrenu slične projekte, uključujući čitavu zajednicu u smislu pomocije vina, rakija, sireva, ostalih poljoprivrednih proizvoda i u tome, donekle i uspeli. Interesantno je da čak 90% turista čine stranci, prezadovoljni ponudom, onim što mogu da vide, dožive, prirodom, hranom, gostoprimstvom srpskih domaćina, ukratko iskustvom srpskog sela.
Konak “Ramonda Serbica” za sada ima tri smeštajne jedinice - apartmana, s planom da do 01. maja sledeće godine ima pet i ukupno 19 ležaja. Nekada je u selu, bezmalo svaka kuća imala svoj podrum i svoja vina. Danas ima “svega” 15-tak vinskih podruma čiji vlasnici žive od proizvodnje i prodaje izuzetno kvaltitetnih vina i rakija.
Osim podruma, raste i potreba za restoranima sa tradicionalnim, domaćim jelima. Žarko Martinović je vlasnik dva podruma, i osim vinskog, osposobio je drugi, za goste, koji u tradicionalnom ambijentu mogu da obeduju ili da provedu ugodno vreme na svoj način. Podrum-restoran nudi isključivo domaću hranu a na dnevnom meniju su sarme, punjene paprike, pileće meso, suvomesnati proizvodi, sirevi, razne pite, vina, rakije, salate iz obližnjih bašti. Ovde se ne nudi ništa što se može kupiti na drugom mestu.
I nije sve u hrani i piću. Sićevo ima svoju istoriju i prepuno je tragova prošlosti. U pećinama Pešturina, Mala i Velika Balanica, otkriveni su ostaci mamuta, nosoroga, konja, hominida, jedinim u Srbiji sa takvim otkrićima koja datiraju do 500 hiljada godina, pa meštani vole da kažu da imaju “celu proistoriju Evrope u prečniku od 10km”.
U Sićevu je 30. jula 1905., na inicijativu Nadežde Petrović, čuvene srpske slikarke, osnovana prva u Srbiji likovna kolonija. To je ujedno i najstarija institucija te vrste na Balkanu, koja je tokom svog postojanja ugostila brojne umetnike i formirala značajan likovni fond. U selu se održavaju i književne kolonije “i u svemu tome gosti uživaju”, dodaje naš sagovornik nastavljajući: - Ukoliko gosti žele da šetaju 30min, sat-dva, celog dana, spremni smo da im predložimo lokacije i da im damo smernice kako da stignu do odredišta. Jedno od najatrakativnijih je vidikovac “Brljaski kamen”, sa kojeg se pruža pogled na Sićevačku klisuru. Vrlo atraktivna je i hidroelektrana „Sveta Petka“, u narodu poznatija kao “Vila sa Nišave” iz 1908., građena prema idejama Nikole Tesle i Đorđa Stanojevića. To je četvrta hodroelektrana u Srbijii prvi izvor električne energije za Niš.
Naš sagovornik primećije da je malo turističkih agencija koje se bave receptivnim turizmom, odnosno dovođenjem stranaca u Srbiju, a da sa TO Niš ima lepu saradnju kroz promocije, nastupe i dr.:- Da budem iskren, najveća pomoć dolazi iz lokalne zajednice, žena iz komšiluka i primer smo kako sve može lepo da funkcioniše. Sićevo je neistražen dragulj Srbije, sa puno manastira, neistraženih priča, tajni. Prostor stvoren za avanturiste, ljubitelje prirode i gastronomije, za sve one kojima je potreban odmor ili šetnje, neki poticaj da zadovolje svoju radoznalost, istraživački duh. Čekamo vas! - poziv je domaćina svima nama.


















