Takmičenje u kuvanju “šumadijskog čaja”, vruće rakije u hladne novembarske dane, postalo je ne samo jedna od podmanifestacija Međunarodnog sajma turizma i seoskog turizma na Šumadija sajmu u Kragujevcu (od 06. - 08. novembra), već željno isčekivana senzacija. Da li zbog toplog napitka koji blaži i greje dušu u ledenim danima, zbog tradicije ili, što je istini najbliže, zbog vidno raspoloženih ekipa čiji se članovi na sve moguće načine, ponudom friških zalogaja, od peciva do pečenja, preko zanimljivih priča do pesme i kola, trude da naprave što bolji štimung. Ne zbog viška popijenog, već iz potrebe da njima samima, ali i svima oko njih bude lepo.
- Šumadijski čaj je lek za dušu - kaže Miroslav Ranković iz sela Vlakča, oko 25 kilometara udaljenog od Kragujevca, na putu ka Topoli, na 372 metra nadmoske visine, smešteno uz reku Jasenica.Sloviza mesto sa najvećim brojem najlepše uređenih dvorišta i prepoznaje se po mirisu ruža, ali i mirisu šljive i ukusu rakije šljivovice, od davnina poznatog po proizvodnji našeg najpoznatijeg brenda - rakije.
Ove godine njegova ekipa nije osvojila jedno od prva tri mesta na takmičenju koje svake godine organizuje Gradska turistička oranizacija Kragujevac, i koju je lično otvorila Mrijana Milenković, direktorka GTO Kragujevac, ali je on ipak, ostalim ekipama - učesnicama, kao i brojnoj publici poklonio rakijsku pesmu, koju je ispevao baš za ovu priliku:
Zdravica rakiji
Siđem u podrum, tuga me mori.
Čuknem u burad, a ona prazna.
To vam je ljudi od Boga kazna.
Proklinje sve ove i prošle dane,
jer ubi slana šljivu,
isto kao lane.
Čuknem u burad, a ona prazna, rakije nema.
A da pijem pivo, to piće nije ništa.
Ljudi - nema ništa bez rakije, da dušu zgrije.
Ako te nekad išijas il’ reuma čvrsto stegnu, ko kumče kuma,
rakiju uzmeš, protrljaš telo, i sipaš malo u grlo belo.
I dok lupiš dlanom o dlan, budeš svež za drugi dan.
Živeli!
Miroslav Ranković


















