Ništa ne dolazi preko noći, pa tako ni priča o Ergeli “Kelebija”, danas ekskluzivnom ambijentu koji se proteže na 35ha i nudi brojne sadržaje druženja sa konjima, ali i odmor u zagrljaju sa prirodom. Kompleks se nalazi na najsevernijoj tački vojvođanske ravnice, 500m od graničnog prelaza sa Mađarskom i 11km od Subotice.
Nastanak Ergele “Kelebija”
Vizija bez akcije je samo puki san, a viziju o njenom nastanku imao je Milenko Aleksić, generalni direktor “Interšpeda” Subotica, početkom 90-tih godina prošlog veka. Sve je počelo na dva hektara, i prvim konjem rase Lipicaner, koji je stigao 01. septembra 1993. godine. Ubrzo je podignut i objekat za dvanaest konja na vezu, staklenom pregradom odvojen od restorana, danas ekskluzivne Kule “Potkovica”. Posle su dolazili i drugi, uvek “carski konji” - lipicaneri, koje su opšte osobine, uz naglašenu lepotu, odredile za paradne konje pogodne za visoke škole jahanja i dresure, kao i vuču kočija u svečanim trenutcima. O uzgojnom pravcu ergele „Kelebija“ može se govoriti od 2001. godine kada i nastaje tipični kelebijski lipicaner, visine 1,58 do 1,61m u grebenu, podjednako dobar i u dresurnom jahanju i u zaprežnom sportu.
- Iako su prva grla odgajana na ergelama bivše Jugoslavije: u “Lipici”, “Đakovu”, “Vučjaku”, “Karađorđevu” i “Lipiku”, ergela “Kelebija” je za 30 godina toliko unapredila rasu da je danas po postignutim rezulatatima na takmičenjima, na izložbama, ali i po samim linijama konja, postavljena iznad njih. U prilog toj činjenici govori čuveni pastuv, proslvaljeni Mefisto, 24-rogodišnjak sa preko 200 potomoka - kaže Danilo Uzelac, direktor Ergele “Kelebija” i Hotela “Vila Majur”.
Krajem 2023. Ergela “Kelebija” dobija novog vlasnika, koji je nastavio tamo gde je prethodni stao. Aleksandar Vasić, privrednik iz Subotice, uz uzgoj lipicanera ima ozbiljne planove kako za proširenje ergele, tako i njene turističke ponude. Prvi veliki korak načinio je dovođenjem novih grla, tri pastuva i tri kobile - andaluzijske rase iz Španije. Jedna od kobila je došla ždrebna, pa je ždrebe po automatizmu dobilo “srpski pasoš”. Ovaj kompleks u sred ravnice, svojevrsni je “raj za konje” okružen šumom crnog bora.
Na ergeli, koja danas broji 60-tak konja, desetak ponija i magaraca, predstavlja posebnu atrakciju za sve generacije posetilaca.
Kompleks Ergela “Kelebija” i Hotel “Vila Majur” dugi niz godina egzistirajući u simbiozi, pružili su brojnim gostima nezaboravne trenutke radosti i zadovoljstva.
O Restoranu “Majur”
Prvi po starini, Restoran “Majur” je pod upravom PK “Peščara” sa istim imenom bio poznat četiri decenije, pre nego što je 1991. prešao u vlasništvo “Interšpeda”. Već 2003. dobija priznanje “Zlatno turističko srce”, šesto uzastopnoza najbolji restoran te godine, (1998-2003.) kao potvrdu kvaliteta ondašnjeg ugostiteljstva. O njegovom proširenju, terase uz dogradnju objekta za prenoćište, kako bi gostima ponudio kompletanu uslugu, sanjao je Milenko Aleksić, tadašnji vlasnik restorana “Majur”. Već 2006. ispunjava svoje planove i otvara Vilu - “izgrađenu u bajkovitom stilu sa klasičnim šarmom i modernim udobnostima, u srcu stoletnih borovih šuma, pružajući spoj elegancije i prirodne lepote, sa bogatom istorijom povezanom sa tradicijom tog područja”.
- U toku je novo “veliko spremanje” Hotela “Vila Majur”****”, sa 24 smeštajne jedinice, od kojih je 50% renovirano, a kraj obnavljanja zakazan je za 01. februar 2026. Vila raspolaže bazenom, saunom, teniskim terenom, jezerom za pecanje, prelepim parkom, i svega je 400m udaljena od ergele, do koje se stiže direktnim putem. Renovirana je i banket sala, kapaciteta oko 300 sedećih i do 600 stajaćih mesta (koktel varijanta), koja je do skora radila samo u letnjim mesecima, sada osposobljena za rad tokom cele godine, i sa nesvakidašnjim pogledom na prelepu borovu šumu, što je čini drugačijom od svih drugih- objašnjava gospodin Uzelac.
Oni koji su planirali ovu obnovu, bili su velikog srca i mudre glave, i sačuvali su nukleus - salu prvobitnog restorana, kao spomen na brojna dešavanja i njegovu tradiciju.
Kompleks interesantan svim generacijama
Ergela “Kelebija” je domaćin nekoliko međunarodnih takmičenja u zaprežnom i dresurnom, od ove godine i preponskom jahanju. Tu se organizuju i škole jahanja, te u protekle dve godine izuzetno posećeni jahački kampovi, a sve to vode i nadziru četiri licencirana instruktora jahanja, koji obučavaju sve kategorije “jahača”, od početnika do takmičara u dresurnom i preponskom jahanju, koji postižu značajne rezultate.
Nadogradnja sportsko-rekreativnog dela od starta je bila usmerena ka razvoju turizma na ergeli. Najstariji objekat na ergeli - Kulu “Potkovica”, osim restorana oblika potkovice, krasi pogled na najreprezentativnije konje u ergeli (Espanju, Renoa, Fostera (andaluzijski konji); Zentu, Tenora i čuvenog pastuva Mefista (lipicaneri)) najbolje opisuje slogan: “Tišina koja se čuje” i ne da se opisati, mora se doživeti. Tu su i Muzej kočija sa impoznantnom kolekcijom kočija iz različitih perioda, manjež, nekoliko korala, štale, dečje igralište sa zipline-om…, brojne zelene površine, i sve će to, uspostavljanjem planiranog edukativnog centra posvećenog konjarstvu sa audio-vizuelnim efektima kakvi postoje drugim evropskim zemljama, uticati na prijem ove ergele u grupu najmodernijih, uglednih centara konjarstva.
Karakteristika ovog mesta, u kojem je stalno zaposleno 25-30 radnika, i isto toliko spoljnih saradnika je da je interesantno svim generacijama posetilaca, pa se od prošle godine organizuju team building aktivnosti, ali i originalne Seljačke sportske igre sa raznoraznim preprekama na otvorenom i u zatvorenom prostoru, uz uobičajene programe jahanja ponija za decu i konja za početnike, obilazak ergele sa turističkim vodičem, vožnju kočijama od pola sata do sata i po. Ovde se često viđaju svadbene povorke. Prezale bi se i sanke ali poslednjih godina nema snega.
Kako odoleti kuhinji ovoga kraja
- Trudimo se da naše goste povezujemo sa svim drugim turističkim subjektima u gradu, jer samo sinergijom više različitih sadržaja možemo da zadržimo gosta. Cilj nam je da unapredimo saradnju vezanu za đačke ekskurzije u prolećenim i jesenjim terminima, i uz boravak na ergeli ponudimo sadržaje u Subotici i na Paliću - objašnjava Danilo Uzelac, naglašavajući kvalitet kuhinje ovog kraja, jednog od najvećih izazova za sve tragače tradicionlanih karakterističnih ukusa:
- Restoran “Salaš Ergela” nudi bogat izbor jela. Gost se dočekuje sa kanapeima i guščjom mašću sa lukom, tatar biftekom, po kojem je bio čuven restoran “Majur”. Pored internacionlnih jela, na meniju su juneći perkelt sa turoš čusom, predjelo od mlevenih čvaraka sa mlevenom pečenom paprikom, maslinovim uljem, lukom i deserti - šomloi galuške i štrudla sa makom,; subotom i nedeljnom domaćini pripremaju tradicionalne švedski (kelebijski, subotički) sto sa sveže topljenim čvarcima, hurkum, domaćom dimljenom kobasicom, podvarak; a ono što nema ni na jednom drugom mestu je - KOČIJAŠKA ČORBA, pravljena po recepu rođenom na ovom mestu, specifičnog ukusa, interesantna i tražena. Uz ova jela najbolje pašu vina sa peska sa subotičko-horgoške peščare. Za vikend je najživlje u restoranu “Ergela”. Poštujući tradiciju restorana “Majur” poznatom po tatar bifteku i tamburaškim većerima, svakog petka u “Ergeli” se može čuti tamburaška muzika. Od prošle godine, kada smo preuzeli hotel, posećenost je uvećena za 122%. Povećan je znatno i broj posetilaca ergele i sve veći priliv gostiju iz Hrvatske i Slovenije. Iz tog razloga razmišljamo o proširenju smeštajnih kapaciteta, razvijanju kongresnog turizma, a na ergeli realizaciju edukativnog centra.
Ovom prilikom direktor se zahvalio TOG Subotice na podršci privrednim subjetima u oblasti turizma u gradu, posebno Božidarki Golubović, direktorki TOGS na okupljanju turističkih agencija koje se bave dovođenjem stranih turista u Srbiju i što su Ergelu “Kelebiju” i Hotel” Vilu Majur” izabrali za domaćina ovog susreta. Gospodin Uzelac je napomenuo da ovaj kompleks raspolaže brojnim turističkim proizvodima koji bi odmah mogli da se uvrste u turističke programe svih receptivnih TA jer, “želimo da pokažemo ono najbolje što Subotica nudi, a mi uspešno razvijamo iz godine u godinu”.
Više fotografija na:https://www.facebook.com/topserbia


















