Goran Štulić, član stručnog arbitražnog tima na vrlo odgovornom zadatku - ocenjivanju ekipa u takmičenju “Tradicionalni banatski svinjokolj”, ima samo reči hvale za sve što je video, doživeo, prvog dana na 12. po redu manifestacije “Beloblatska kobasica”. Za njega je to bio praznik za oči, gledati majstore na delu, sa istim zadatkom i različitim finesama pozajmljenim “iz svog kraja”.
- Ovo takmičenje je sa akcentom na stari način obrade. Bilo je tu puno slame, prljenja, gde u prvom pokušaju nije bilo urađeno najbolje. Neko je preterao sa vatrom dok je kod iskusnijih bilo optimalno, ali događaj je bio za desetku i za sve učesnike od kojih neki to nikada na ovaj način nisu radili. Ocenjivanje kobasica, ove godine kao finalnog proizvoda od mesa, bilo je zabavno. Ocenjivali smo boju, ukus, dodatke, da li je manje ili više pečena i svim takmičarima upućujemo čestitku, zahvalnicu što su došli i prihvatili se ovog ne lakog zadatka, i preuzeli ulogu čuvara tradicije. Zato smatramo da su sve ekipe i svi učesnici pobednici i na kraju su presudile sitnice - rekao je zadovoljan ovom svojevrsnom predstavom, poukom i učinkom gospodin Štulić.
Njegov utisak je da su ljudi željni da vide i vatru, i ovaj specifičan način svinjokolja kada se svinjče umesto šurenja prlji… Možda se još negde zadržao ovaj običaj, mada svi pribegavaju jednostavnijem; neki pokušavaju da plagiraju ovaj ritual, ali bez uspeha. Zato je ovakvo takmičenje po njemu jedinstveno i zato majstorima, ljudima koji vole, znaju svoj posao, odaje puno priznanje. Posebno dečaku, koji tri godine dolazi sa svojim ocem i dedom, da bi se ove godine ovaj, sada petnaestogodišnjak, uključio i sam pomažući starijima.
Po mišljenju arbitra, ova manifestacija je pokazala i dokazala svoju prepoznatljivost u zemlji i regionu. Ovogodišnji prikaz ocenjuje najvišom ocenom, a najlepše je bilo što se takmičenje odvijalo bez ikakvih tenzija. Jednostavno, ekipe su došli da se druže, i po prvi put se uz Čentu, Perlez i ekipu Belog Blata, takmičila ekipa iz Turije.
- Tim domaćina je napravio svojevrsnu promociju svoje manifestacije i hvala im za energiju, snagu da prepoznaju značaj onoga što rade i što žele da predstave i pokažu. Zahvaljujem se i svim izlagačima, posetiocima, i ove godine i prethodnih godina, koji dolaze u sve većem broju da podrže naš rad i nastojanje da budemo drugačiji, originalniji i na svoj način zanimljiviji. Dolaze gosti da nešto kupe na štandovima sa bogato izloženim domaćim proizvodima, da se provesele uz rock’n’roll, narodnu muziku, folklor i tamburu… Hvala i onima sa posebnim zahtevima, poput džigerice u maramici, u potrazi za ukusom svog detinjstva, svog sela, nečeg što ili nije moguće pripremiti u stanu na sedmom spratu, a i kada se pripremi, nije to isto. Ovako je mnogo laganije, elegantnije, autentičnije a i sam ambijent, društvo pomažu da sve što se proba bude ukusnije - dodao je gospodin Štulić.
Svinjokolji su događaji koji se definitivno na velika vrata vraćaju u sela, domove, na salaše koji su u međuvremenu pretvoreni u turističke objekte, ali i u gradove. Razlog tome nije teško objasniti, s obzirom na ukus, kvalitet mesa koji se dobija na ovakav način.Dok je prvog dana bilo puno rada, vatre, pepela, hvala Bogu nije bilo vetra, i ko god je želeo nešto da vidi mogao je da nađe nešto zanimljivo, što mu je privuklo pažnju. Drugi dan je doneo novu dimenziju manifestacije, iako je i tu bilo rada i takmičenja, ali takođe bez žurbe, stroge satnice, već onako polako, natenane, po banatski.
Više fotografija na: https://www.facebook.com/topserbia


















