Thu03282024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back TURIZAM HOTELI Jedinstven hol hotela Palisad

Jedinstven hol hotela Palisad

  • PDF
  • Prethodna
  • 1 of 9
  • Sledeća

Zlatibor je sinonim za srpski turizam, a hotel “Palisad” za ovu planinu. I za najlepšu srpsku planinu i za najveći zlatiborski hotel, vezane su mnoge zanimljivosti. Ovom prilikom, pišemo o jednoj, koju su, sigurno, mnogi zapazili. Mi smo se ovom prilikom i zainteresovali i detaljno raspitali. Evo o čemu se radi. Velelepan hol hotela “Palisad” od njegove izgradnje (1969., kada su podignute najstarije zgrade, do 1971. kada je konačno završen) pa do današnjih dana, krasi jedinstvena ilustracija postavljena iznad recepcije. Celom dužinom iznad office desk-a, na keramičkim pločicama, a po ideji Ane Bešlić, na pet slika islikane su sekvence iz slovenske istorije, smisleno povezane kako sa ovim krajem, tako i sa začecima turizma na Zlatiboru.

Na prvoj slici predstavljeno je Solnce, još u staroslovenskoj mitologiji poštovanano kao simbol života, rađanja i sveprisutnosti, koje sija punim sjajem i čiji su zraci ravnomerno raspoređeni prema svim stranama sveta. Prema suncu, sa maslinovim grančicama u kljunovima, lete golubovi - simboli mira. Let vesnika mira ka Suncu, vrhovnom afirmativnom simbolu života, ima jedinstveno značenje sadržano u slavljenju početka i veličanja suštine života. U sunčani krug uslikan je lik arhitekte hotela “Palisad” , Jovanke Jeftanović. Druga slika je projekcija slovenskog božanstva Dažboga, Boga Sunca, ognja i kiše. Dažbog je Bog koji daje, a davanje se odnosi na Sunce i sunčevu svetlost. Stari Sloveni su Suncu pridavali veliki značaj. Ono je predstavljalo osnovu za život, pozitivan aspekt. Dažbog ili Dajbog, predstavljao se sunčevim diskom i bio je zaštitnik kućnog ognjišta. S druge strane, Bog Sunca - Dažbog imao je životinjski oblik otelotvoren u belom vuku i on je opšte prihvaćen kao predak srpskog naroda. Vuk simbolizuje povezanost sa smrću i ponovnim rađanjem, što je projekcija životne borbe pretočene u trajanje. Kod starih slovena i Kelta, veliki praznik posvećen nepobedivom Suncu, padao je na dan današnjeg Božića. Kada je Konstantin Veliki proglasio hrišćanstvo zvaničnom religijom, Božić se počeo slaviti namesto paganskog praznika, počev od 336.godine. Praznik posvećen Bogu Sunca, hrišćanska crkva je htelo da potisne zbog Dažbogovog jakog kulta, koji je po svaku cenu trebao da bude iskorenjen. Dažbogove osobine kasnije preuzima Sveti Sava, između ostalog i njegove vučje karakteristike. Zato se Sveti Sava naziva zaštitnikom vukova ili “vučjim pastirem”. Ako mitologiju i stare religije posmatramo u njihovom zajedničkom korenu, a da su modifikovana imena i događaji prilagođeni lokalnom folkloru radi lakšeg razumevanja, na ovoj slici možemo prepoznati i nordijski mit o Ragnaroku - sumraku bogova, Fragment u kojem vuk jede sunce simbolizuje bitku bogova protiv zla, posle koje će nastati novi poredak. Kraj ovog sveta ustvari je uništenje starih Bogova, koje će biti zamenjeno jednim Bogom. Ona simbolizuje prelazak mnogobožačke religije u monoteističku, paganske religije u hrišćanstvo. Na središnjoj slici nacrtan je vrlo složen sat koji sadrži i numeričke brojeve, koje mere protok vremena; znake zodijaka, kompas sa stranama sveta…čime su spojene astronomske i astrološka dimenzija prostora i vremena. Oko brojčanika sata isprepletana je lozica , čest motiv srpske srednjovekovne tradicije preuzet iz vizantijskog slikarstva. Centralno mesto je u ovom nizu dato vremenu, a to nije ni malo slučajno. Vreme prestavlja i početak i trajanje. Ono je simbol zemaljskog postojanja. Na četvrtoj slici naslikan je brod kako plovi nemirnim morem, napetih jedara. Na njemu se jasno vidi podignuto sidro i zemljin globus, koji je obavijen širokim trakama, koje predstavljaju puteve. Brod sigurno plovi prema “lepšoj budućnosti” što je sugerisano tekstom, koji je ispisan sa desne strane slike. Ovo nije bilo kakav put već turističko putovanje prvih turista, a turizam je shvaćen kao napredak, boljitak i vedrija budućnost. Na poslednjoj, petoj slici je mesec, luna, u čiji srp je uslikan lik prvog direktora hotela “Palisad”, P. Mihajlovića. Kako prva slika simbolizuje početak, rađanje, dan, nastanak - tako ova slika predstavlja noć, tišinu, zagledanost u budućnost. U pozadini slike se vidi kako dečak maše. To se može tumačiti kao da ispraća nekog, ali se može razumeti i kao da nekog dočekuje. Dete radosno trči sa podignutom rukom, vabeći “nekog” sa jasnom porukom, da valovite pejzaže zlatiborskog krajolika nikako ne smu zaobići, čime se na jedan nenametljiv, a plastičan način kazuje, da je sa aspekta turizma ispraćaj starog i zadovoljnog gosta, kome ste ukazali poštovanje isto toliko važno, kao i susret sa novim gostom, kojeg tek treba da ugostite i učinite zadovoljnim. Jer uspeh je jedino pravi i potpun ako se gost ponovo vrati. Na bočnom zidu nalazi se u formi murala, na keramčkim pločicama naslikan Zlatibor, sa naseljima i markiranim turističkim destinacijama. Ali, tu su, takođe, naznačeni svi objekti koji su šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka pripadali Ugostiteljskom preduzežću „Sloga“. Pošto se hotel „Palisad“ izdvojio kao samostalna jedinica, ovaj mural nema informativnu vrednost već samo dekorativnu.

 

 

 

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com