Fri03292024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back REPORTAŽE PREDSTAVLJAMO Erika Fodor svoje snove pretvorila u Dvor

Erika Fodor svoje snove pretvorila u Dvor

  • PDF

Vinski dvor je sinonim za mesto na kome se pije dobro vino u prelepom ambijentu, jedinstvenom za naše područje. Ipak, u te dve reči, krije se ceo životni opus gospodina Lasla Huperta i gospođe Erike Fodor. I dok se prefiks – Vinski, vezuje za gospodina Huperta, Dvor bi se u potpunosti mogao poistovetiti sa imenom Erike Fodor-Hupert, njegove supruge. Gospođa Erika je pravi primer za izreku da „Kuća, u ovom slučaju dvor, na ženi leži“. Jednu posetu Vinskom dvoru, iskoristili smo za razgovor sa ovom nadasve vrednom, ambicioznom, talentovanom i uspešnom ženom.
-Zovem se Fodor Erika i moja dedovina je Vinski dvor. Moj deda je napravio prve korake vezane za vinariju Fodor-Hupert. On je počeo, nastavio njegov sin, moj otac Jožef, a mi smo treća generacija u ovom poslu. Za razliku od njih, koji su pre svega bili vinogradari, i svoju egzistenciju bazirali su na prodaji grožđa, i proizvodnju manje količine vina, uglavnom za sopstvene potreba, mi smo odlučili da težište usmerimo na proizvodnju vina. Otišli smo i  korak dalje i svoje snove iz  mladosti, da imamo dvorac, u okviru kojeg će biti restoran i vinski podrum sa nekoliko vrsta vina, donekle smo i ostvarili. Naime, naš Vinski dvor je mesto gde se pije dobro vino, ali i hotel, jer smatram da svako ko se bavi vinom mora da zna, da kada gosti dobro jedu, probaju nekoliko vrasta vina, ne žele da idu dalje, nego da se malo i odmare. Baš kao što i kaže slogan moga muža: „Od čokota do kreveta“.
I danas se mogu prepoznati neki obrisi dedinog salaša, a Lacika i ja smo išli korak po korak, ponešto dodavali, kako smo bili u mogućnosti, kada smo dobili kredite i imali neka sredstva. Tako je nastao Vinski dvor kako danas izgleda. Nismo imali projekat, niti smo konsultovali nekog stučnjaka sa strane. Sami smo odlučili da napravimo nešto u palićkom stilu, nešto u stilu secesije, obogaćeno vitražima, i drvetom, koje po meni daje toplinu prostoru. Malo smo čitali  o životnom skladu i boje birali u Feng Shui stilu za naš Dvor. Sve detelje koji se mogu videti, vremenom smo sami smislili i odradili. Bilo je ljudi koji su nam pomogli u izgradnji, ali na osnovu naših ideja.
Deseta godina je kako Vinski dvor radi, ali još nije do kraja završen jedan deo i ne znam kada će biti. Nedostaje još mnogo detalja, kao naprimer mala kapelica. Planiramo da otvorimo još osam soba, izgradimo spa-centar sa saunom i đakuzijem, i jedan deo restorana u podrumu, za ljude koji bi voleli da ručavaju u autentičnom vinskom ambijentu, što za sada još nemamo mogućnosti da im pružimo. Planiramo i dalje da idemo korak po korak, dok ne ostvarimo ono što smo zamislili.
Sada imamo 29 dvokrevetnih soba u kojima mogu da se smeste gosti iz jednog autobusa. Imamo i poseban deo za lovce vinopije, mada imamo manje gostiju-lovaca nego što smo očekivali. Moj muž je strastveni lovac, pa nam nije bilo teško da osmislimo i tzv. Lovačku sobu. Ipak, mnogo je više vinoljubaca, pogotovo iz inostranstva, koji nas nađu na interesantne načine, ali nas nađu, i ostanu jedan do dva dana, neki samo na ručku, ali sve to je uglavnom u sklopu vinske priče. Mi smo prva stanica na tzv. Vinskom putu kroz Srbiju, kada se krene sa severa, tako da posle nas turisti kojima je osnovni cilj poseta podrumima, produžavaju do Sremskih Karlovaca i dalje. Dolaze nam gosti iz Nemačke, Austrije, Slovačke, Češke. Poljske, Bugarska, Slovenija, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, uglavnom autobusima. Imamo takođe i puno autobusa iz Novog Sada i čitave Srbije, naročito iz Čačka, Užica, Gornjeg Milanovca, ali ne preko agencija, već samoinicijativno, od strane nekog ko je bio već kod nas ili je za nas čuo po sistemu „od usta do usta“. Naravno, ja najviše i volim kada ljudi dolaze po preporuci svojih prijatelja, poznanika, jer tada znaju šta mogu da očekuju od nas. Verujete, preporuka vredi mnogo više od bilo kakve reklame, turističke agencije i slično. Ja ne kažem da nisu važni i ovi aspekti saradnje, ali nama baš nisu mnogo pomogli.
Ipak, smatram da bi sve moglo biti još mnogo, mnogo bolje kada bi Turistička organizacija Subotice u većoj meri iskoristila potencijale vinskog turizma ovoga kraja. Svakako da bi za napredak turizma subotičko-palićkog regiona trebali da urade nešto kao što su naši severni susedi napravili u Morahalomu, da na Paliću bude jedna moderna banja, da Palićko jezero bude čisto, kao nekad. Trebalo bi otvoriti  još par podruma, kako bi gosti mogli da idu od jednog do drugog i probaju vina, da bude bar četiri podruma u okolini koja se bave i turizmom, a ne samo prodajom vina. Dok se to ne dogodi, mi uglavnom na pomenuti način ili preko interneta, dolazimo do naše klijentele, a kada nam jednom dođu u goste, gotovo sigurno dolaze opet.
Ne volim da gledam šta je i kako je neko drugi uradio. Sve detalje, koji se mogu videti kod nas, smo mi osmislili i realizivali, bez da smo se ugledali na nekog. Smatram da je orginalnost i autentičnost nešto prirodno, lepo, i lično, ne volim da vidim više puta isto ili slično. To pravilo primenjujem u svim segmentima, pa i u spremanju hrane. Sve što se kod nas priprema, meso, povrće i voće, je originalno i provereno, od dobavljača koji imaju HCCP sistem, iz neposredne okoline, od poznatih ljudi i proverenog kvaliteta. Imamo oko 80 vrsta jela sa predjelom i desertom, baziranih na mađarskoj i vojvođanskoj kuhinji, od guščije džigerice do gulaša, a što je najvažnije, sve sa menija imamo na trpezi uu svakom momentu. Uveče imamo živu muziku, za doručak švedski sto, a za one koji hoće da razgledaju okolinu, Šalić i Subotica su prepuni zanimljivosti.
Moj otac je npr. mnogo sam stvari uradio, i ja sam ponosna što sam taj talenat nasledila od njega, što imam nešto što je Božji dar. Zato idem samo za svojim vlastitim idejama i kreacijama, koje pokušavam da prenesem na materijal sa kojim sam do sada radila. Dobili smo puno priznanja za kvalitet vina, ugostiteljsko-turističku uslugu... Poslednja u nizu je ovogodišnja zlatna Kapiju useha, koju nam je dodelila Privredna komora Vojvodine. Ipak, ponavljam, za mene je najlepši osećaj  kada gosti dođu i kažu da dolaze kao svoje kuće, kod rodbine, a ne u hotel. I drago mi je što uvek dovedu još nekog sa sobom, celu svoju porodicu ili prijatelje. Takođe i da, kada odlaze, kažu da jedva čekaju ponovo da se vrate. Takve reči su za mene, najveća satisfakcija za naporan rad i trud i  priznanje, ravne najvećim plaketama ili diplomeama
Iako sam ekonomista po struci, uvek sam lepo crtala. Uvek u životu tražim teži način da se iskažem, a jedan od takvih načina je i slikanje vitražnim bojama. To nije kao tehnika slikanja u ulju ili pastelnim bojama, gde se boje mogu mešati. Sa firnajznim bojama je teže, jer boje se ne mogu preklapati. Za to što ja radim je potrebna precizna tehika i zbog toga izgleda kao naivno slikarstvo. Najčešće slikam kada sam jako umorna, jer na taj način, preko boje, odlaze svi moji stresovi. Tada odlazim u moj mali atelje, i najčešće slikam cveće, jer rođena sam u Malom Iđošu, odrasla sam sa slikama livada, ptica, i te svoje detinje uspomene prenisim na slike. U ovoj tehnici se vrlo lepo mogu prikazati volani i nabori na haljinama, ali lica su samo obrisi – završila je svoju priču u jednom dahu gospođa Erika Fodor-Hupert.
Vinski dvor je objekat za primer. Smešten je na 6 hektara, a u naposrednoj okolini se nalazi još 6 hektara sa zasadima isključivo vinove loze. Gospođa Erika ima 20 zaposlenih u hotelu i restoranu, baš kao i Lacika u sezoni, kada je vreme za rezanja, kopanja ili berbe grožđa. Od četvoro dece, samo je najmlađa ćerka Enike, koja je završila studije vinogradarstva i voćarstva u Budimpešti, ostala sa njima, da pomogne. Od Lacike nije prihvatila sve, mada se mnogo razume i mnogo zna. Jer, Lacika sa vinom radi ono što gospođa Erika radi sa slikama, kreira vino, i uvek izmisli neki novi buke, ukus čokolade, višnje, suve šljive ili nešto slično, i u to unosi svoju dušu, baš kao i gospođa Erika u svojim slikama i svom dvorcu. Vinarstvo je umetnost kao i slikarstvo, kompatibilno, baš kao i Laslo i Erika. Porodica Hupert-Fodor je zadovoljna, jer živi svoju priču, svoje maštarije, u dvorcu, baš onakvom kakvim su ga zamišljali u mladosti.


Deo ambijenta Vinskog dvora možete videti u Galeriji slika o v d e.

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com