Fri03292024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back HRANA I PIĆE RAKIJA Prof. dr Ninoslav Nikićević o srpskoj rakiji

Prof. dr Ninoslav Nikićević o srpskoj rakiji

  • PDF

Dr Ninoslava Nikićevića, profesora na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu, najvećoj naučno-stručnoj  ustanova ovakve vrste u našoj zemlji, ljudi iz ove branše smatraju jednim od vodećih stručnjaka u oblasti jakih alkoholnih pića i to je razlog što baš svi žele njegovo prisustvo u  komisijama za ocenjivanje, mišljenje ili sugestije. Tako je bilo i prilikom ocenjivanje rakija na Zekinom salašu, za projekat “Kuća najbolje srpske rakije”, koji je pokrenuo njegov vlasnik, gospodin Branko Gligorić. Prisustvo gospodina Nikićevića na svečanom otvaranju ove jedinstvene izložbe, iskoristili smo za razgovor na temu srpska rakija danas, o kojoj on ima mnogo toga da kaže.

-Već više od 20 godina ističem da srpska šljivovica, uz francuski konjak i škotski viski, čini trijumvirat među jakim pićima u svetu. To troje po tehnološkoj vrednosti daleko su otišli kvalitetom od ostalih jakih pića. Ali, izuzetno cenim i ostale voćne rakije. Prvenstveno rakiju od dunje, kajsije, bezbojne i stare, rakiju od višnje, srpski vinjak i srpsku lozovaču, ako je proizvedena od muskatnih italijanskih sorti. U svetu jakih pića postoji još nekoliko vrsta gorkih likera, određeni primerci tekile i tu se završava alkoholna priča o onom šta je najbolje u bilo kojoj zemlji. Mi treba da smo svesni da još uvek imamo nezagađenu zemlju, sjajno voće i sjajne proizvođače. Moja slobodna procena je da u našoj dragoj lepoj Srbiji, kvalitet kakav je zastupljen na Zekinom salašu, ima samo 25-30% proizvođača koji proizvode kvalitetnu i visokokvalitetnu rakiju. A onih 70-75%treba da dođu na kurs i da nauče prvo, kako se pošteno proizvodi rakija, a ne da se one “prave”. Duboko sam uveren da oni koji su ovde prisutni i koji su dobili priznanja, znaju odlično da proizvode rakiju.
Izuzetno raspoložen za razgovor, profesor Nikićević je dodao:
-Kamo lepe sreće da se neko ovoga setio pet do deset godina ranije, jer bi već sada, možda, ovo bilo ante portas, pred zaštitom naših rakija na evropskom nivou. Što se tiče samog ocenjivanja, uzorci su bili šifrovani, tako da smo radili 7-8 sati, izuzetno naporno, ne iz razloga samog ocenjivanja, već zbog toga što, kada su dobri uzorci, mora malko da se “propusti” i to je onda opasno. Kada su loši uzorci, onda nema potrebe za gutanjem, dovoljno je da pomirišem i da već znam. Kolega Slobodan Jović i Vele Tešević, a ima još nas par “ludaka”, mislim u pozitivnom kontekstu, možemo sve da otkrijemo šta ima u čaši, sem metanola. Čak i ako se doda do 3% šećera, otkrićemo, a preko toga sigurno. Do 3% bio bih neskroman ako bi rekao da mogu da otkrijem prisustvo šećera, ali preko toga možemo sigurno da procenimo da li je rakija pravljena ili proizvedena. Kada kažem pravljena, to znači da se dodaje veštačka aroma, šećer i rafinisani metanol. Kada se kaže da je rakija proizvedena, onda se misli na poštenu. Meni je veoma krivo što svi ovi proizvođači već sada nisu na Free Shop-u, jer godinama sa svojom porodicom, kada putujem u inostranstvo, u takvim prodavnicama ne mogu da neđem ništa Made in Serbia. I to me  izjeda. S obzirom da sam prvi eksponent ove nauke u zemlji, svestan sam da imamo odličan kvalitet. Kao član Komisije za ocenjivanje jakih pića na Gospodarskom rastavišću u Ljubljani i stalni član Međunarodne komisije Evropske Unije, 2009. Godine, imao sam priliku da ocenjujem 76 prispelih uzoraka, među kojima je 43 bilo iz Srbije, a čak 37 je dobilo zlatnu medalju. Oni su bili oduševljeni našim kvalitetom. A dobiti zlatnu ili veliku zlatnu medalju u Ljubljani, znači da su vam otvorena vrata ka Evropi. Nažalost, to se još nije dogodilo, ali sam siguran, da će, pre ili kasnije, svet upoznati i zavoleti srpsku rakiju.  
-Ja sam zadužen i da edukujem moje drage studente i proizvođače kroz organizovane četvoromesečne kurseve na Poljoprivrednom fakultetu, mada prozvođače koji su doneli svoje uzorke na Zekin salaš, ne mogu mnogo mnogo da podučim, jer su vrsni u svom poslu, što su dokazali i na ovakvom jednom ocenjivanju Gospodin Ivan Krivec, menadžer projekta “Kuća najbolje srpske rakije” je za ovu priliku pozvao 97%proizvođača rakija iz Srbije, ali se neki nisu odazvali. U kategoriji šljivovica, dunjevača i kajsijevača imamo još par proizvođača za koje bih voleo da se ovde nađu iduće godine, da bude još oštrija konkurencija. Važno je zadržati visok kvalitet rakija. Ne sme da se dogodi da se na ocenjivanje pošalje kvalitetna rakija, koja dobije 19 bodova, a tržištu se ponudi rakija kvaliteta 16,2 bodova. Treba voditi računa o potrošačima, a pre svega o svom ugledu.  
Naš sagovornik dodaje da je 2008. godine, u periodu mart-jun, na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu,  po prvi put organizovao i veoma uspešno održao jedinstveni kurs obuke za proizvođače voćnih i drugih rakija u Srbiji. Kurs je naišao na ogromno interesovanje u javnosti i veliki odziv kod građana Srbije i od tada se ponavlja svake godine.
-Ja držim kurseve u trajanju od 4 meseca na Fakultetu, u periodu od prve nedelje marta do poslednje nedelje juna, gde se polaže početni test znanja, na kome svi popadaju,  ali, posle četiri meseca skoro svi polože isprve, ili nekolicina ide na popravni i do septembra dobije sertifikat sa potpisom dekana i mojim potpisom, kao i memorandum Poljoprivrednog fakulteta, tako da “kursadžije” posle obuke bolje znaju nego neki moji studenti, jer mnogo brže ukapiraju ono što im je i teorijski i praktično nedostajalo. Među prisutnim nagrađenim proizvođačima rakije vidim ovde mnogo onih koji su pohađali moje kurseve  i studente, što je za mene još jedna satisfakcija za višegodišnji rad i trud-zadovoljno je zaključio Ninoslav Nikićević.

 

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com