Thu03282024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back HRANA I PIĆE VINO Milan Milović, mladi inženjer građevinarstva u službi vina ?!!

Milan Milović, mladi inženjer građevinarstva u službi vina ?!!

  • PDF

milan milovicNa pitanja, koliko vrede čovekove sposobnosti u ovom skučenom vremenu, i u kojoj meri naše živote, kao potencijalne projekte, uspevamo da realizujemo, pokušali smo da dobijemo odgovor kroz razgovor sa Milanom Milovićem, mladim, vrednim i ambicioznim čovekom, koji pokušava da realno sagleda životni put koji je pred njim.

-Moj deda je došao iz Crne Gore u Vrbas, neposredno posle Drugog svetskog rata, 1946. godine kao kolonista i za života stekao tri kuće. Njegov sin, Milorad Milović je 1990. godine, sa prijateljem Čavom, otvorio kafanu „Zanatski dom“, takođe u Vrbasu i počeo da peče rakiju. Isprva, rakija se pekla zato što je to za samu kafanu bilo rentabinije, i što  su svojim gostima mogli da ponude dobar proizvod. To znači da se moja porodica pokazala kao izuzetno talentovana za pečenje rakije, pa se pročula po tome u kraju. U početku je na glasu bila dunja, ali posle su i kajsijevača i lozovača izašle na dobar glas. Pekle su se, tih devedesetih godina, velike količine rakije, ali kako se vreme promenilo, posao sa kafanom je zamro, a potrebe za većom količinom ovog žestokog srpskog nacionalnog pića su takođe posustale. Kada je posao sa kafanom počeo da se gasi, proizvodnju rakije smo sveli samo na svoje potrebe, nekih 300 do 400 litara, tek da se kaže da pečemo, a pomažemo našim prijateljima u tome. Ali, zbog male proizvodnje kvalitet naše rakije je mnogo ozbiljniji nego ikada. Danas, nemam veću količinu sa kojom bi mogao da izađem na tržište. Problem je i taj što nemam dovoljno sopstvenog voća, pa moram da ga otkupljujem, što povećava troškove proizvodnje.

Tako o svom interesovanju za proizvodnju rakije priča student završne godine Građevisnkog fakulteta u Novom Sadu Milan Milović.

Jedna ljubav, ljubav prema pečenju rakije, kod njega je probudila i ljubav za proizvodnju vina. Uvek je, njegova porodica, bar jedno bure odvajala za pravljenje domaćeg vina, koje bi se obično popilo dok se peče rakija. I dok je rakijaški zanat ispekao, što uz pomoć starijih članova porodice, koji su mu nesebično prenosili iskustvo, što vlastitim darom, proizvodnja vina bila je njegova mladalačka želja. Da upotpuni znanja iz te oblasti, potražio je mogućnost na Kursu za obuku ljubitelja vina, koji je u Sremskim Karlovcima, februara 2011. godine u organizaciji novosadskog Poljoprivrednog fakulteta, održala Ljubica Radan, a na kojem se posle završnog testiranja Milan Milović potvrdio kao najbolji polaznik.

-Završio sam kurs o vinu početkom 2011. godine. Kurs je bio interesantan zato što je popunio rupe, koje sam iz te oblasti imao i uobličio znanje, koje mi je bilo potrebno. Tokom kursa smo se bavili sa mnogo različitih stvari, pretrčali smo preko različitih vrsta vina. Upoznali smo dosta naših vina, ali i stranih, nekih četrdesetak, koje smo probali tako da smo zaokružili priču i sa belim, crvenim i roze vinima, kao i šampanjcima, ali je to zapravo bio samo početak i samo smo „zagrebali“ po nauci koja se bavi vinima. Ja se od 1994. godine bavim proizvodnjom rakije, i hteo sam da nadogradim svoja znanja, kada su u pitanju alkoholna pića. Ljubica Radan je negde 2008. godine završila prvi kurs za somelijere, koji je bio održan u Beogradu, na koji sam i ja planirao da pohađam. Ali, splet okolnosti je bio takav da sam ga propustio. Mislio sam potom, da će obuka koju je ona držala biti u tom rangu i dati diplomu kao i beogradska međutim, ono je bio međunarodni kurs za somelijere, a ovo je, ipak, bila obuka lokanog karaktera. Hteo sam da se bavim vinom mnogo ozbiljnije i da na neki način dostignem ona znanja koje imam o rakijama. S obzirom na iskustvo petnaestogodišnjeg bavljenja rakijom, o kojoj mislim da znam dosta, nasuprot znanjima iz vina, koja su relativno mala. Vinima se uopšte nisam bavio pošto smo mi od grožđa pravili rakiju. I danas ostavim jedno bure sa strane da imam vino za svoje potrebe, i to je vino osrednjeg kvaliteta. Međutim, priča i sve oko vina me je zanimala i dalje me zanima i trudiću se da ostanem u toj priči, mada tenutno stanje u društvu me navodi na zaključak da se vinom nije moguće baviti ozbiljnije, jer za to nemam mogućnosti. Svoju ljubav prema vinu oplemenjujem posetom svim manifestacijama, sajmovima i druženju sa vinogradarima i vinarima.

Milović se dugo premišljao šta će da radi u životu, ali želje i mogućnosti su često u raskoraku. Svestan da živi u gradiću koji je na margini vinskih puteva, planova i ulaganja u tu oblast.

-Da se bavim proizvodnjom rakije i vina, da imam svoje zasade vinograda i voćnjaka, to je dugotrajan proces u koji je potrebno ulagati mnogo materijalnih sredstava i posebno vremena. Računao sam da ako nisam do sada to uradio, a moji preci mi nisu to ostavili u amanet, teško je pričati i računati na to. Nadao sam se da ću tako nešto moći da uradim, razmišljao sam u tom pravcu, ali ja živim u Vrbasu. Vrbas nije planiran čak ni kao vinska oaza. Ako se pažljivije pogleda zakon o vinu, Temerin je oaza, posebno izvučen pod tačkom 2.6, predviđen je južni deo Telečke visoravni od Feketića do Bečeja, koja se vodi i kao vinska regija. Vrbas niko ne spominje. Samim tim kada krenete da tražite kredit, krediti se daju negde pre marta a, naš sistem je programiran tako da sam u roku od tri-četiri dana morao da donesem svu potrebnu dokimentaciju za koje mi je trebalo realno mnogo više vremena, nisam ga dobio. Poređenja radi, u Sremskim Karlovcima to ide mnogo lakše. Bez mnogo priče i pompe neki ljudi su dobili kredite, uz obećanje vinara da će se samo time baviti, jer su Sremski Karlovci mesto koje treba da bude prepoznatljivo na našoj vinskoj karti. Priča da ja u Vrbasu treba da otpočenem vinsku priču koja mi je u srcu je nerealna. Voleo bih, ali kada bih ja povratio uložena sredstva, trud i vreme? Jer, vinograd se pravi za drugu-treću generaciju, a ja treba tek da počnem.

-Kada završim fakultet videćemo gde ću živeti do tada. S obzirom na naše krize, ozbiljnijeg posla ima u istočnim zemljama, Rusiji npr, i ono što Srbija može da dobije od posla je Južna Afrika, možda Libija, ali je i tu trenutno zastoj, i veliko je pitanje gde će me život odneti. Kada završim studije građevine, i kao građevisnki inženjer, velika želja bi mi bila, da jednoga dana, u budućnosti, makar mogu da projektujem vinarije - na kraju je rekao Milan Milović.

Nama strijima, ostaje da se nadamo da će Milan Milović jednog dana ostvariti svoju mladalačku želju, koja je pokretač svega, kao i to da će neko od nadležnih pročitati ovu priču i možde nešto promeniti u sadašnjem sistemu vrednovanja. Kada je u vreme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, tadašnje ministarstvo Srbije moglo da dođe na ideju da svake godine odabere po desetak mladih ljudi koji dobro uče, a da su poreklom iz vinogradarskih krajeva, i stipendira njihovo usavršavanje u Francuskoj, Austriji i Nemačkoj, da bi ih po povratku raspoređivalo gde će ko u kojoj vinariji da radi, ne vidim zašto to ne bi moglo da se radi i danas ili sutra. Vinarstvo i vinogradarstvo u našoj zemlji se tek budi, a mi danas, skoro sedam decenija kasnije, nismo dostigli negdašnji nivo, pogotovo kada su vinogradarski kadrovi u pitanju. Za ovaj poziv nije dovoljna samo škola, već i večna ljubav prema poslu. Dok god to ne shvatimo, mladi ljudi će nam odlaziti iz zemlje i sav svoj talenat, poklanjati nekom drugom, a ne svojoj zemlji.

 

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com