Sa prvim martovskim danom otvoren je 18. međunarodni salon knjiga, 17. izložba umetnosti Art-Expo i 8. međunarodni sajam obrazovanja „Putokazi“. Osim izdavača, knjižara, predstavnika srednjeg i visokog obazovanja, te izložbi, brojne su aktivnosti koje se odvijaju tokom svih šest dana trajanja ove manifestacije.
Prvog dana, posebnu pažnju izazvalo je predstavljanje Novog Sada kao kandidata za Evropsku prestonicu kulture 2020. godine.
Šta to zapravo znači, šta grad i njegovi stanovnici time dobijaju, a šta gube, pokušali su da prisutnima objasne, domaćin član Gradskog veća za kulturu Andrej Bursać i članovi organizacionog odbora za kandidaturu Novog Sada za Evropsku prestonicu kulture 2020. godine – „VisioNS 2020“, Vladimir Kopicl i Laslo Vegel.
Ideju o kulturnoj prestonici Evrope pokrenula je čuvena grčka glumica i kasnije ministarka kulture Grčke Melina Merkuri. Zahvaljujući njoj, prva prestonica kulture je bila Atina 1985. godine. U početku su birani uglavnom glavni i veliki gradovi, da bi poslednjih desetak godina, pravo prvenstva dobili manje afirmisani i neprestonički gradovi. Ove, 2012. godine „Evorpska prestonica kulture“ su portugalski grad Gimaraješ i Maribor u Sloveniji. Počasnu titulu „Evorpska prestonica kulture“ dakle, dobija jedan ili više gradova u trajanju od godinu dana u toku koje izabrani gradovi predstavljaju svoje potencijale i prezentuju ih na svim kulturnim poljima.
Nosioci i zagovornici ovog koncepta su složni da izbor za grad kulture znači jedan lep događaj, ali i čast. A koji su to atributi koji daju mogućnost Novom Sadu da učestvuje u toj trci?
-Biti Evorpska prestonica kulture je jedan tako značajan događaj koji mi ne možemo ni da sagledamo, rekao je Laslo Vegel. Mi smo sada drugi grad. Politika je fragmentirala, razjedinila grad, a kultura mu pruža mogućnost da se opet poveže, postane jedan i jedinstven. Politika razjedinjuje, a kultura objedinjuje. Ako ništa, do 2020. godine svi ćemo biti u jednoj zajedničkoj stvari sa zajedničkim ciljem.
Vladimir Kopicl je dodao:
-Ponosan sam što sam Novosađanin i imam sve bolje mišljenje o svom gradu. Kandidatura je jedna velika privilegija, stara tridesetak godina. Biti kulturna prestonica Evrope to je i izazov. Značaj čitave te priče, programa, treba da bude u duhu evropskih vrednosti, u duhu partnerstva među gradovima, institucijama, i to pretpostavlja ono što je u strateškom planu razvoja grada, da sa principima kulturne politike svi dođemo u bolju situaciju u kojoj smo danas. I finansijski efekat je nezanemarljiv, svi su preofitirali i to višestruko.
Andrej Bursać je konkretizovao potencijale grada i predstavio koncept programskih aktivnosti, vodič kroz ono što se uradilo, što se radi i što treba da se uradi:
-U vezi sa radom organizacionog odbora, svim onim što se desilo od momenta kada je grad usvojio inicijativu da se kandiduje za Evropsku prestonicu kulture i oformio telo koje radi duže od pola godine, sa podrškom gradova partnera, Sremskim Karlovcima i Zrenjaninom, podrškom partnera Univerziteta u Novom Sadu i Matice srpske, bili smo na više važnih destinacija u Evropi, Pečuju, Firenci, dva puta u Mariboru, i već nešto uradili na putu da naš grad postane Evropska prestonica kulture.
Ovom transparentnom prezentacijom pružena je šansa da sagledamo dokle smo stigli na tom putu kulture, i da shvatimo da nam šanse da dostignemo cilj nisu male. Novi Sad je centar privrednog i društvenog života Pokrajine Vojvodine, multikulturalna sredina, u kojoj živi preko 30 nacionalnosti (tako slični, tako različiti, tako evropski), sa bogatom kulturnom tradicijom. Novi Sad je sedište Matice srpske i ima tradiciju srpske Atine, Srpsko narodno pozorište, brojne muzeje i galerije i druge kulturne institucije sa dugom tradicijom. Novi Sad je univerzitetski centar sa preko 50.000 studenata, 4.000 nastavnika, saradnika i istraživača. Jedan od stubova akrivnosti grada jeste bogata festivalska ponuda, to je ono što nas preporučuje, a reka Dunav je ono što nas već vekovima spaja.
Koji su planovi da Novi Sad bude još bolji? Digitalizacija kulturnog sistema grada, izgradnja koncertne dvorane, izgradnja zgrade muzeja savremene umetnosti, uređenje i proširenje parkova, poboljšanje i osavremenjivanje obrazovnih ustanova, konačno uređenje Podgrađa...
Na pitanje šta je novosadski, neko je mudro zaključio da je novosadski biti glavni grad kulture, i to je nešto oko čega će se svi Novosađani složiti.