Fri03292024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back KULTURA MUZIKA Priča malog, velikog Miloša Milovanovića

Priča malog, velikog Miloša Milovanovića

  • PDF

Danas kad negde u onim prostorima, koji su nam se nekad činili tako bajkovitim i dalekim, spomenete Srbiju i njene ljude, osim onih ružnih vremena, ljudi tamo spomenu i Nole, Ana, Jelena,Milorad...Nekako mi se čini da će jednom govoriti i Miloš!!!Miloš Milovanović, dečak od svojih nepunih 14 godina, učenik OŠ Miloš Crnjanski iz Hrtkovaca, živopisnog sremskog sela, je danas jedan od najvećih muzičkih talenata ovih prostora, a stručnjaci kažu i šire. Svetsko,a naše!!! Priča o njemu je, nažalost, paradoksalno, samo naša!!! Imamo talenta svetske klase, a on nema instrument!!! I sve što je do sad postigao postigao je sa hendikepom lošijeg instrumenta od konkurencije, što njegovom ustehu dodaje težinu.
Kao i sve velike i neverovante priče i ova počinje sasvim slučajno. Rođen je u muzičkoj porodici, otac Miroslav svira gitaru, a pokojni deda Žika je svirao harmoniku. Prve muzičke korake pravi uz njih, tako da je još u šetalici prvo cupkao uz taktove muzike i pevao i pre nego što je prohodao. Kasnije je u muzičkoj školi u koju je pošao sa nepunih 5 godina prvo naučio note, pa tek onda slova. Od tada je njegov život obeležen, samo neverovatnim napredovanjima ispred svoje generacije, kao i nekoliko generacija ispred, primljen je u muzičku školu sa tri dana pripreme i to kao 3. od 320-oro starije dece, kao najmlađei đak u istoriji Muzičke škole „Petar Kranjčević“ iz Sremske Mitrovice u klasi profesorke Mirjane Milaković, koja je na vreme primetila njegov talenat i prati ga i nadgrađuje do danas. Na prvo takmičenje odlazi sa 7 godina uz odobrenje da se pojavi jer je mlađi od svoje klase i naravno tamo osvaja prvo mesto. To je bilo na takmičenju „Mali virtuoz“ u Beogradu, 25-27.05.2006.godine. Od tada počinje njegov takmičarski put na kome su za Miloša skoro po pravilu rezervisana prva mesta i nagrade, koje svojim velikim talentom i marljivim radom i zaslužuje.
 Jedno od poslednjih je Laureat pohvala Pokrajinskog sekretarijata za sport i omladinu 15.12.2011. godine u Novom Sadu za postignute rezultate na takmičenjima u oblasti muzike. Na osnovu nje, Pokrajinska vlada mu dodeljuje donaciju, ali na žalost, sredstva nisu dovoljna da se nabavi potrebni instrument. Nedostaje mu još oko 3500 e.

Ovo je Miloševa priča
Miloše, zašto baš harmonika?
 
-Bio sam mali kad su me odveli u muzičku školu i tamo su mi pokazali više istrumenata, ali mene je privukla harmonika.
 Zašto ne gitara, na primer tata ti svira gitaru?
 -Ne, privukao me izgled, jer je i moj deda Žika svirao harmoniku dugmetaru i ja sam poželo da je sviram. Početak je bio dosta težak, ali posle kad sam navikao sve lakše ide. Voleo sam da sviram i sada volim.
 Šta ti je bilo najteže?
 -Ustajati ujutru da idem u muzičku u školu, pogotovu zimi jer kad sam bio mali išao sam u dve smene.
 I tako sve ove godine?
 -Da, već devet godina
 I nisi izgubio entuzijazam?!!
 -Ne, vremenom sve više volim da sviram
 A šta ti je bilo najteže u samoj tehnici sviranja?
-U tehnici, pa razviti sopstvenu tehniku, jer svaki svirač ima svoju i svaka je posebna na neki svoj način
A kompozicija, koja je bila najzahtevnija?
 -Bumbarov let! Zahtevna je i tehnički i umno dosta mora da se razmišlja o kompoziciji dok se svira
 Koliko ti vremena treba da spremiš neku kompoziciju za takmičenje?
-Uz redovne časove i obaveze u muzičkoj školi, za pet do šest kompozicija za takmičenje treba mi četiri do pet meseci da ih dobro navežbam a posle je to samo usavršavanje
Imaš li nekog omiljenog autora?
 
-Da, Baha.
 Što baš Baha?
 
-Zato što u njegovim kompozicijama ima dosta fraza koje se nadovezuju jedna na drugu i u harmonici pogotovo, zato što se solira u obe ruke. Brze su kompozicije i zahtevne.
 Ustvari voliš izazove?!!
 -Da to mi je interesantnije.
 Voliš li da sviraš koncerte?
 -Da super je! To je neopisiv osećaj! Malo je trema jer tekško je početi ali kad kreneš posle se ne zaustavljaš, sve ide lagano
Koji ti je koncert najdraži?
 
-Gala koncert u Novom Sadu u Izvršnom veću
 A koja ti je pobeda najdraža?
 
-Sve su mi jako drage, ali ona pre tri godine u Lazarevcu na majskim susretima, kada sam uzeo 100 bodova i postao laureat mi je najdraža.
 Pred kim ti je najteže da sviraš?
-Mogu da sviram i pred 100, 200,300 ljudi, ali mi je najteže da sviram pred mojom nastavnicom, kod nje sam već skoro deset godina i sa njom sam od malena,ona je dobra nastavnica i strog kritičar i njeno mi mišljenje puno znači i pred mojim tatom mi je teško da sviram od njega imam najveću tremu.
 Imaš li neki uzor u sviranju?
-Imam Jovica Đorđević, on je odličan harmonikaš i opasan tehničar i svira i narodnu i klasičnu muziku, što je retko. Kada sam ga sreo na takmičenju u Bijeljini, pitao sam ga za utisak kako sam svirao. On mi je rekao da je super i samo tako da nastavim da vežbam, mene je to oduševilo i podstaklo da radim još više.
Kakvi su ti planovi za dalje?
-Da idem u srednju muzičku školu a kasnije na akademiiju, ali ne bi birao instrumente, nastavio bih putem kojim sam krenuo da sviram klasiku.
 Imaš li neki san?
-Da završim akademiju i da radim u nekoj muzičkoj školi.
 Nemaš želje da proputuješ svet sa instrumenom?
-Imam naravno ali ovo je nešto što je siguno, a sve ostalo...
 E sad onaj deo priče koji je ne tako prijatan. Ti vežbaš na svojoj harmonici i postižeš sjajne uspehe, zašto tebi treba drugi instrument?
 -Meni instrument treba za dalje školovanje i napredovanje, ja u srednju školu ne mogu da idem bez instrumenta. Meni već sad treba bolji instrument, zbog kompozicija koje su zahtevnije i koje se sviraju na bariton basovima. Na standardni harmonikama nema bariton basova i teško se solira u levoj ruci, baš Bahove kompozicije zahtevaju bariton. I zbog toga mi treba, kao i zbog jačih međunarodnih takmičenja na koje ne mogu da idem bez bariton harmonike. Najteže mi je kad sam na takmičenju i kada vidim da svi sviraju na bariton harmonikama a jedino ja na običnoj harmonici. I zbog toga sam ograničen u kompozicijama, ja bi mogao da sviram još teži program ali ne mogu bez instrumenta.
Zar škola nema taj instrument?
-Nažalost nema, ima nešto bolji instrument nego što je moj, ali to nije bariton harmonika.
 Znači ti i sada bez odgovarajućeg instrumenta sviraš zahtevne kompozicije i pobeđuješ?
-Da
 Svaka čast. Kako izgleda tvoj jedan dan. Koliko ti dnevno vežbaš?
Otprilike dva sata.
 A kad se spremaš za takmičenje?
-Isto
 Ovako dok smo pričali izgleda kao da je harmonika ceo tvoj život?
-Ma ne, ja vodim jedan običan život, ujutru ustajem i idem u školu, kad se vratim iz škole malo vežbam harmoniku, onda radim domaći, igram igrice na kompu, izađem napolje igram se do uveče kad idem na fudbal, treniram fudbal u FK Hrtkovci, kao golman, gde branim za kadete. Posle kad se vratim odgledam neki film i to je to
 Treniraš fudbal, ko ti je golmanski uzor?
 -Kasiljas najbolji golman na svetu!

Razgovor vodio: dr Nenad Čkonjević

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com