Fri03292024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back KULTURA MUZIKA Fascinantno veče Aleksandre Šuklar

Fascinantno veče Aleksandre Šuklar

  • PDF

Na pitanje kako je mogao da napravi svog Davida, Mikelanđelo je odgovorio: „On je već bio u kamenu, trebao sam samo da ga isklešem.“

Upravo je taj uzvišeni osećaj „otkrivanja“ čistote postojećeg, doživela publika koja je u novosadskoj Sinagogi oduševljeno pratila nesvakidašnji koncert mlade umetnice Alekandre Šuklar (1991), kao deo projekta Dani Murske Sobote, koji su od 27. do 29. septembra 2012. godine održavani u Novom Sadu.

Porodica Šuklar je dobro poznata Novosađanima. Četvoročlana porodica umetnika (majka, Ljiljana Đukić Šuklar-dirigentica, otac Slavko Šuklar-kompozitor, starija sestra Kristina-violinistkinja i Aleksandra-perkusionista), napustila je Novi Sad devedesetih godina i nastanila se u Velenju, ali grad u kojem su izgradili karijere muzičara i poznatih umetnika Šuklari, nisu zaboravili. Kristina Šuklar je nekoliko puta u svom rodnom gradu priredila violinske koncerte, a sada joj se pridružila i njena mlađa sestra Aleksandra. Ona je takođe počela svoje muzičko putovanje sa violinom, ali je 2002. godine shvatila da joj udaraljke pružaju najkompleksniju mogućnost da izrazi svoje „ja“, i nije pogrešila. I kako to obično biva, kada sloboda jednom eksplodira u nekoj ljudskoj duši, Bogovi više ne uspevaju da mu naude, tako je i Aleksandra sa udarljkama ušla u izabrani svet muzičara.Kao solistkinja osvojila je zlatno priznanje i maksimalni broj bodova na Državnom takmičenju mladih muzičara Slovenije – TEMSIG, zatim treću nagradu na Međunarodnom takmičenju "Ribarroja del Turia" (Valensija, Španija) i drugu nagradu na Međunarodnom takmičenju PENDIM (Plovdiv, Bugarska). Kao članica ansambla ŠUS dobija prvu nagradu i nagradu publike CUM LAUDE na Međunarodnom takmičenju u Neerpeltu (Belgija). Godine 2011. na Međunarodnom takmičenju "Ferdo Livadiæ" (Samobor, Hrvatska) osvaja "nagradu grada Samobora" za najbolju interpretaciju dela hrvatskog kompozitora s kompozicijom Igora Lešnika "Twenty years later".

Aleksandra trenutno studira udaraljke u Beču na "Universität für Musik und darstellende Kunst Wien" u klasi Josefa Gumpingera i Bogdana Bacanua, kao i na "Konservatorium Wien Privatuniversität" u klasi Nebojše Jovana Živkovića i Antona Mittermayra. Sarađivala je sa Simfonijskim orkestrom RTV Slovenija, Simfonijskim orkestrom Slovenačke filharmonije, Simfonijskim orkestrom bečkog radija RSO Wien, Bečkim kamernim orkestrom, Zagrebačkim solistima, Orkestrom festivala Maribor, nastupala u Austriji, Nemačkoj, Belgiji, Italiji, Španiji, Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji.

Na programu pred novosadskom publikom Aleksandra je izvela dela Janisa Ksenakisa, Nebojše Jovana Živkovića, Igora Lešnika i Slavka Šuklara, ukratko kompozitora iz Hrvatske, Slovenije i Srbije, što je tematski povezalo i uokvrilo ove Dane.

Ali, ono što je zaista bilo fascinantno jeste sam nastup Aleksandre Šuklar, koja je na prebogatoj scenografiji sačinjenoj od instrumenata: marimba, ksilofon, veliki bubanj, konga (conga)…, svaku kompoziciju svirala na drugojgurpi instrumenata, a uz puno prirodnog, samo njoj sopstvenog šarma uspevala da ih ukroti, da to izgleda kao jedan celoviti, unapred pripremljen performans. Aktivna na sceni, ona je svirala, nameštala instrumente, igrala, i kako je na kraju sama priznala „kod udaraljki kada sviraš, a nemaš svoje instrumente, kao što sam ja ovde svirala na pozajmljenim, uvek dođe do neke improvizacije prilikom postavke“.

Prisutnima je ostalo samo da se čude kako čovekovo telo može da pruži dom čitavom nizu različitih ljudi, koji su ipak ista osoba. Jer ta naizgled krhka, filigranski građena dvadesetogodišnjakinja pokazala se neobično snažnom i u fizičkom i u muzičkom smislu,  a energija kojom je zračila, ama baš nikoga nije ostavila ravnodušnim, pogotovo što je novosadska publika solistički nastup umetnika na udaraljkama mogla po prvi put da vidi i doživi.

Na naše pitanje da li će na ovaj način nastaviti da gradi svoju karijeru, Aleksandra je rekla:

-Planiram da se razvijam u ovom pravcu i da dostignem muzički nivo kojim ću biti zadovoljna onim što mogu da postignem na mojim instrumentima, odnosno onim kako oni zvuče. Zato i nemam omiljenog kompozitora, u principu volim da sviram sve, jer kao udarač smatram da treba svirati razne kompozitore, jer to ti nekako širi vidike i repertoar, a to znači bogatiji izbor u rukama i glavi, i jednostavno ne treba da bude granica. Udaraljeka je najstariji instrument u ljudskoj  istoriji, ali teku XX i XXI veku doživljava afirmaciju i pišu se kompozicije za solo udaraljke. Ja imam potrebu da predstavim to što radim, a to najbolje mogu ovakvim nastupima i drago mi je da je reakcija publike bila jako pozitivna. Za solo izvođenje nužno je ostvariti dobar kontakt sa publikom a ja volim taj izazov. Moj sledeći koncert je 5. novembra sa orkestrom Zagrebačke filharmonije u Beču, gde sviram solo za ksilofon i gudače, Borisa Papandopula. U budućnosti sestra i ja planiramo da osmislimo neki kamerni sastav, nešto novo, bezuzorno – najavila je Aleksandra Šuklar.
Mi dodajemo, možda će biti eksperimentalno, ali sigurno će biti neviđeno i uzbudljivo. Kako god, unapred se radujemo sledećem koncertriranjusestara Šuklar u Novom Sadu i obećavamo im punu salu ma gde svirale.

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com